Pi­cu­la, vre­me je za iz­me­nu!

06. 09. 2025. 22:15

(Фото Икс)

Or­han Dra­gaš*

Dok se po­la­ko vra­ća­ju s od­mo­ra, EU po­li­ti­ča­ri i bi­ro­kra­te za­te­ći će u kan­ce­la­ri­ja­ma do­sta neo­ba­vlje­nog po­sla. Ne mi­sli­mo na one po­slo­ve ko­ji ne­za­vr­še­ni sto­je već de­ce­ni­ja­ma, na pri­mer pri­ma­nje u član­stvo dr­ža­va za­pad­nog Bal­ka­na.

Kad je EU pre­u­ze­la tu oba­ve­zu, da­le­ke 2003. go­di­ne u So­lu­nu, onaj ko je ta­da bio mla­di pri­prav­nik sa­da se po­la­ko spre­ma za pen­zi­ju. Na­ža­lost, pro­ći će još do­sta av­gu­sta, ka­da se Bri­sel tra­di­ci­o­nal­no od­ma­ra, pre ne­go što taj po­sao bu­de za­vr­šen.

Ov­de će­mo se po­za­ba­vi­ti jed­nim dru­gim po­slom, ko­ji je is­kr­snuo u po­sled­njih go­di­nu da­na, a eska­li­rao baš u av­gu­stu i ko­ji bi evro­po­li­ti­ča­ri i bi­ro­kra­te za­i­sta tre­ba­lo br­zo da oba­ve. Uko­li­ko za­i­sta že­le da za­vr­še ši­re­nje na za­pad­ni Bal­kan ko­je su po­če­li pre 22 i po go­di­ne.

Reč je o an­ga­žma­nu hr­vat­skog evro­po­sla­ni­ka To­ni­na Pi­cu­le na me­stu iz­ve­sti­o­ca za Sr­bi­ju. Na­i­me, sva­kim no­vim da­nom pro­ve­de­nim na ovoj du­žno­sti, ovaj čo­vek pra­vi ne­po­pra­vlji­vu šte­tu i Evrop­skoj uni­ji, i par­la­men­tu či­ji je po­sla­nik, a da ne go­vo­ri­mo o Sr­bi­ji i nje­nom stra­te­škom ci­lju da po­sta­ne čla­ni­ca uni­je.

U za­gre­bač­kom „Ju­tar­njem li­stu” u sre­du je po­no­vo na­pao pred­sed­ni­ka Sr­bi­je Alek­san­dra Vu­či­ća, čo­ve­ka ko­jim je oči­gled­no po­li­tič­ki op­sed­nut i sa ko­jim je po­i­sto­ve­tio svoj po­sao iz­ve­šta­va­nja Evrop­skog par­la­men­ta o na­pret­ku Sr­bi­je ka član­stvu u uni­ji. Bio je ljut što Evrop­ska ko­mi­si­ja ni­je osu­di­la Vu­či­će­vu po­se­tu Ki­ni, raz­go­vor sa Si Đin­pin­gom o no­vim ki­ne­skim in­ve­sti­ci­ja­ma u Sr­bi­ji i nje­go­vo pri­su­stvo voj­noj pa­ra­di po­vo­dom 80 go­di­na od po­be­de u Dru­gom svet­skom ra­tu.

Ina­če, EU u isto vre­me vo­di in­ten­ziv­ne pre­go­vo­re s Ki­nom – o tr­go­vi­ni i in­ve­sti­ci­ja­ma. Re­ci­mo, 24. ju­la 2025. u Pe­kin­gu je odr­žan 25. sa­mit EU–Ki­na. Na toj vi­so­koj plat­for­mi pred­sed­ni­ca Evrop­ske ko­mi­si­je Ur­su­la fon der La­jen i pred­sed­nik Evrop­skog sa­ve­ta An­to­nio Ko­sta raz­go­va­ra­li su s ki­ne­skim pred­sed­ni­kom Si Đin­pin­gom i pre­mi­je­rom Li Ćen­gom o tr­go­vin­skoj ne­rav­no­te­ži, in­du­strij­skoj po­li­ti­ci i kli­mat­skoj sa­rad­nji. Ali Sr­bi­ja, po Pi­cu­li, ne sme da bri­ne o svo­joj eko­no­mi­ji i gra­đa­ni­ma. On je tu da nam od­re­di šta sme­mo, a šta ne.

Pi­cu­la je, da­kle, za­vr­šio av­gu­stov­sku evro­pa­u­zu i re­šio da o svom po­vrat­ku na po­sao oba­ve­sti i srp­sku jav­nost. Po­sled­nji put kad se ogla­sio, pre me­sec da­na, po­no­sno je ob­ja­vio svo­ju fo­to­gra­fi­ju iz vre­me­na ra­ta u Hr­vat­skoj, ode­ven u uni­for­mu i sa „ka­la­šnji­ko­vom” u ru­ka­ma. Na go­di­šnji­cu „Olu­je”.

Već tim po­te­zom pot­pu­no se dis­kva­li­fi­ko­vao za po­sao ko­ji oba­vlja, ali vi­di­mo da ne od­u­sta­je. Nje­go­va rat­na fo­to­gra­fi­ja, ko­jom je tra­žio rej­ting kod ku­će, za­tvo­ri­la mu je sva vra­ta u Be­o­gra­du, traj­no. Da po­ži­vi još sto go­di­na i da sve to vre­me bu­de iz­ve­sti­lac za Sr­bi­ju, Pi­cu­la ne­će do­bi­ti u Be­o­gra­du ni­je­dan sa­sta­nak, ko god da bu­de na vla­sti.

Upo­re­di­mo to s dru­gim dr­ža­va­ma EU. Za­mi­sli­mo da je iz­ve­sti­lac za Ba­ski­ju u Špa­ni­ji biv­ši pri­pad­nik Ci­vil­ne gar­de s rat­nom fo­to­gra­fi­jom pro­tiv Ba­ski­ja­ca. Ili da je za Se­ver­nu Ir­sku po­sta­vljen po­sla­nik ko­ji se po­no­si sli­ka­ma iz su­ko­ba s ka­to­li­ci­ma u Bel­fa­stu. U Ma­dri­du i Lon­do­nu to bi bi­lo ne­za­mi­sli­vo. Ali za Sr­bi­ju je, iz­gle­da, mo­gu­će.

Zbog svog ni­skog po­li­tič­kog po­di­la­že­nja hr­vat­skoj po­li­tič­koj jav­no­sti, Pi­cu­la je sam se­bi već ve­zao ru­ke za po­sao iz­ve­sti­o­ca za Sr­bi­ju, ot­pu­stio je sam se­be. Evrop­ski par­la­ment tre­ba­lo bi sa­mo da uva­ži tu či­nje­ni­cu i da što pre, to bo­lje za­me­ni Pi­cu­lu ne­kim od­go­vor­ni­jim po­sla­ni­kom.

Ali, tu se raz­lo­zi za nje­go­vu hit­nu sme­nu ne za­vr­ša­va­ju. Dru­gi su jed­na­ko ozbilj­ni. Na je­dan od njih pod­se­tio nas je ovom po­sled­njom iz­ja­vom o Vu­či­ću u Ki­ni.

Pi­cu­la se ti­me po­no­vo po­sta­vlja pre­ma Sr­bi­ji kao po­li­tič­ki ar­bi­tar, ta­ko što že­li da jed­noj su­ve­re­noj dr­ža­vi i nje­nom še­fu ome­đi krug dr­ža­va i li­de­ra s ko­ji­ma sme­ju da sa­ra­đu­ju, čak i da ko­mu­ni­ci­ra­ju.

Ovo je već mno­go pu­ta vi­đe­na dr­skost, ne sa­mo od Pi­cu­le, već i od dru­gih nje­go­vih ko­le­ga s le­vi­ce ili kru­ga li­be­ral­nih par­ti­ja u Evrop­skom par­la­men­tu. Ali Pi­cu­la to­me do­da­je na­boj bal­kan­ske zlo­be i pa­la­nač­ke za­vi­sti, zbog če­ga ve­ro­vat­no ubi­ra po­e­ne u Hr­vat­skoj. U isto vre­me či­ni ne­po­pra­vlji­vu šte­tu Evrop­skom par­la­men­tu i EU u ce­li­ni, ko­ji su mu do­de­li­li va­žan po­sao ve­zan za Sr­bi­ju.

Evro­ba­ro­me­tar je ove ne­de­lje ob­ja­vio re­zul­ta­te obim­nog is­tra­ži­va­nja, ko­je je po­ma­lo iz­ne­na­đu­ju­će, po­ka­za­lo sna­žno ras­po­lo­že­nje gra­đa­na EU za pri­jem no­vih čla­ni­ca, uklju­ču­ju­ći i Sr­bi­ju. Na ni­vou ce­le EU, čak 56 od­sto gra­đa­na že­li da se uni­ja da­lje ši­ri, uklju­ču­ju­ći i pri­jem Sr­bi­je i osta­lih kan­di­da­ta s Bal­ka­na.

Pi­cu­la, oči­gled­no, ni­je me­đu nji­ma. To mo­že bi­ti nje­go­va pri­vat­na stvar, čak i nje­go­va po­li­ti­ka ko­ju će da za­stu­pa u Bri­se­lu. Ali s ta­kvim od­no­som pre­ma ze­mlji kan­di­da­tu za ko­ju je di­rekt­no za­du­žen kao iz­ve­sti­lac, on ne mo­že da oba­vlja taj po­sao. Pi­cu­la, jed­no­stav­no, ne že­li da is­pu­ni zah­tev ve­li­ke ve­ći­ne Evro­plja­na da u svo­joj po­ro­di­ci vi­de i Sr­bi­ju i zbog to­ga je neo­dr­ži­vo da pro­ve­de ni dan vi­še na me­stu iz­ve­sti­o­ca.

Kao po­je­di­nac ko­ji ima ova­kve ili ona­kve po­li­tič­ke sta­vo­ve, on uop­šte ne bi bio te­ma ovog tek­sta. Ali je­ste te­ma ako pra­vi di­rekt­nu šte­tu Sr­bi­ji i nje­noj stra­te­škoj opre­de­lje­no­sti za član­stvo u EU. Te­ma je i zbog to­ga što ome­ta Evrop­ski par­la­ment da objek­tiv­no, br­zo i kva­li­tet­no osi­gu­ra put Sr­bi­ji ka pu­no­prav­nom član­stvu i ta­ko is­pu­ni oba­ve­zu sta­ru 22 i po go­di­ne.

Nje­go­ve iz­ja­ve o Sr­bi­ji, po­put ove po­sled­nje, ni­su in­ci­den­ti. One su do­kaz o nje­go­voj vr­lo sta­bil­noj i do­sled­noj po­li­ti­ci ote­ža­va­nja učla­nje­nja Sr­bi­je u EU.

Na ovom me­stu sam pre ne­ko­li­ko ne­de­lja ana­li­zi­rao nje­gov stav da „Sr­bi­ja u ova­kvom sta­nju ne mo­že po­sta­ti čla­ni­ca EU”, kao opa­san i ne­do­pu­stiv za ne­ko­ga ko tre­ba da bu­de objek­tiv­ni po­sma­trač i ana­li­ti­čar po­stig­nu­tog, kad je reč o oba­ve­za­ma Sr­bi­je pre­ma bu­du­ćem član­stvu u EU.

Na ovom me­stu, još pre sko­ro go­di­nu da­na, čim je Pi­cu­la po­sta­vljen na me­sto iz­ve­sti­o­ca za Sr­bi­ju, kon­sta­to­vao sam da je to du­bo­ko po­gre­šan iz­bor i da će sa­mo do­ve­sti do uda­lja­va­nja Be­o­gra­da i Bri­se­la, a ne nji­ho­vog pri­bli­ža­va­nja.

Na­ža­lost, to se ob­i­sti­ni­lo, a u pro­te­kloj go­di­ni do­bi­li smo i pre­vi­še do­ka­za da Pi­cu­la ni­je čo­vek ko­ji mo­že i že­li da oba­vi po­sao ko­ji mu je do­de­ljen.

Za Evro­plja­ne mo­že bi­ti no­vost da Pi­cu­la svim sr­cem ne že­li Sr­bi­ju u EU, ali to ni­je no­vost za nas. On ne od­lu­ču­je o pro­ši­re­nju uni­je, iako bi to žar­ko že­leo. On di­rekt­no pr­ko­si vo­lji dr­ža­va čla­ni­ca uni­je i ozbilj­ne ve­ći­ne nji­ho­vih gra­đa­na da u svo­jim re­do­vi­ma vi­de i Sr­bi­ju.

Pi­cu­la čak ni­je u sta­nju ni da us­po­sta­vi rad­nu ko­mu­ni­ka­ci­ju s dr­ža­vom ko­ja mu je „po­ve­re­na” da o njoj iz­ve­šta­va. Nje­go­vi ci­lje­vi su pa­ko­sni, a do­me­ti po­li­ti­ke lo­kal­ni, hr­vat­ski, gde oče­ku­je sa­mo još je­dan, pe­ti po re­du man­dat u Bri­se­lu i ni­šta vi­še.

Sr­bi­ji ne tre­ba ova­kav „šum” u ko­mu­ni­ka­ci­ji s Evro­pom. Ta sa­rad­nja je do­bra, a ko­mu­ni­ka­ci­ja di­rekt­na. Pi­cu­la je i teg oko no­gu Evrop­skog par­la­men­ta, jer od nje­ga ne mo­že da do­bi­je ni­ka­kvu sli­ku o Sr­bi­ji, a po­naj­ma­nje objek­tiv­nu. Pi­cu­la ni­je tim­ski evrop­ski igrač, on kva­ri igru svo­je eki­pe i ri­zik je za kraj­nji re­zul­tat. Za­to je do­šlo vre­me da tre­ne­ri tra­že nje­go­vu za­me­nu.

*Di­rek­tor Me­đu­na­rod­nog in­sti­tu­ta za bez­bed­nost