Ko od škole beži...
(Пиксабеј)
Prošla školsko-studentska godina bila je jedinstvena u istoriji po broju izgubljenih časova predavanja, vežbanja i polaganja ispita. Nastavnici i uprave fakulteta bili su podeljeni na one koji su podržavali, pa čak i podsticali obustavljanje nastave, i na one koje su se tome protivili. Nažalost, ova prva grupa nastavnika, kojoj su pripadali skoro svi dekani i članovi rektorskog kolegijuma, imala je mnogo više uticaja na medije, što je ohrabrivalo studente u blokadi.
Kakav uticaj na studente i đake imaju pomenute obustave. Uzmimo kao primer studente muzike, sportiste ili baletske igrače. Šta bi bilo s pijanistom koji nezadovoljan političkom situacijom prestane da vežba svoj instrument, ili sa teniserom koji je obustavio treninge? Jasno je da bi takvi protesti imali nenadoknadivo štetne posledice po uspehe u daljem bavljenju pomenutom umetnošću, odnosno sportom. Međutim, kako će se obustava učenja i vežbi odraziti na studente naučnih disciplina, matematike, tehnike, medicine, i drugih? Takođe će imati razoran uticaj na konačno formiranje stručnog lika studenata. Dobro je znano da ljudsko biće može najbolje da uči u periodu od puberteta pa do približno sredine dvadesetih godina. Svaka izgubljena godina učenja u tom periodu teško je nenadoknadiva.
Neke od novinskih analiza ukazuju da način protesta studenata u blokadi podseća na protivljenje vlastima predratnih omladinaca – komunista, od kojih nam je najpoznatiji narodni heroj Ivo Lola Ribar, student Beogradskog univerziteta. Međutim, u biografijama svih ovih borbenih studenata komunista nema ni reči o tome da su oni bojkotovali nastavni proces, a još manje da ih je neko od nastavnika podsticao na to. Mnogim studentima kojima su prošlogodišnja blokiranja nastave umanjila sposobnost i volju za nastavak učenja, biće teško da se ponovo vrate u „skamije”. Međutim, svi, od rektorata i dekanata, preko nastavnika, do medija, treba da ulože napor da se istakne da se nastavni proces smatra svetom obavezom za sve. Pritom studenti i nastavnici nezadovoljni političkim događanjima treba svoje proteste i akcije da održavaju izvan fakultetskih zdanja, u vreme koje se ne poklapa s nastavom.
Setimo se stihova našeg besmrtnog učitelja čika Jove Zmaja, namenjenih osnovcima, koji se danas mogu uputiti i starijima: „Ja u školu idem/ i dobar sam đak/ ko od škole beži/ deran je opak.”
Dragan Stanković,
Beograd