Obama menja vrh CIA, uz polemike

07. 01. 2009. 22:00

Od našeg stalnog dopisnika
Vašington, 7.januara –„Kod Obame nema drame”, slogan je koji na specifičan način potvrđuje jako obezbeđenje postavljeno oko hotela, naspram Bele kuće, u kome je odseo novoizabrani predsednik s porodicom. Eventualne spoljne „dramatizatore” odvraćaju i hladnoća i kiša, ali je unutar Obaminih političkih redova ipak došlo do izvesnihuznemirenja, preko uobičajenih doza nervoze koja prati promene u ekipiranju novih organa vlasti.

Polemika se rasplamsala tamo gde se ponajmanje očekivala–oko postavljenja novog čelnika CIA i odnosa štaba novoizabranog predsednika sa Senatom, čiji je član donedavno bio i Obama. Za kormilo ovdašnje najpoznatije obaveštajne službe Obama je predvideo Leona Panetu (70), jednog od članova svog tranzicionog tima, bivšeg kongresmena i šefa kabineta Bila Klintona, da bi se ispostavilo da takvu odluku otvoreno osporava tandem njegovih demokrata specijalizovan za nadzor obaveštajnog sektora: senatori Dajana Fajnstajn (Kalifornija) i Džej Rokfeler (Zapadna Virdžinija, iz poznate biznismensko-političke „dinastije”).

Kritika je bila dvostruka: da Paneta nema obaveštajno iskustvo i da o njegovom postavljenju senatori nisu bili obavešteni, iako je trebalo. U suštini zamerili su što nije odabran profesionalni kadar i što je zaobiđena politička procedura. Veću primedbu, bar među stranačkim partnerima, teško je pretpostaviti.

Da bi „vatriranje” utulio novoizabrani potpredsednik i još uvek senator Džozef Bajden ga je, čini se, dodatno „podložio”. Posle razgovora s Fajnstajnovom i Rokfelerom izjavio je da je Obamin štab „napravio grešku” kad je odatle procurela informacija o Panetinom nominovanju pre nego što se o tom činu razgovaralo sa senatorima.

Teško je prisetiti se kad je neki novoizabrani potpredsednik tako nešto rekao za rad ekipe svog šefa. Hroničari to pripisuju, delimično, Bajdenovom „prilično komotnom govorničkom stilu”.

Da takvo „raznoglasje” ne bi unelo „smutnju”, akteri su su pokušali da ubrzo povrate saglasnost, bar relativnu, pogotovu što je Paneti podrška stigla iz rivalskog, republikanskog, stroja. I Obama i Bajden iskazali su puno poverenje Paneti, a Fajnstajnova je preporučila da bi, pri toj promeni na mestu broj jedan u CIA, na mestu broj dva trebalo da ostane iskusni profesionalac Stiven Kejps „kako bi pomogao novom šefu”.

Novoizabrani predsednik, koji izvršnu vlast SAD preuzima 20. januara, prethodno je imao drugog favorita za čelo CIA. Kao takav smatran je veteran te službe Džon Brenan, koji je od nominacije odustao kad su blogeri protestovali zbog njegovog učešća u programu administracije Džordža Buša za ispitivanje zarobljenika koje je često izjednačavano s torturom, a što je deo nezahvalnog nasleđa kojeg Obama želi da se odrekne.

U CIA, prema tumačenju „Vašington posta”, sada se ispoljavaju zebnje da bi nova ekipa, u čiji je pravosudni segment uvršćen i vodeći advokat protiv torture Don Džonsen, mogla da pokrene postupke protiv obaveštajaca koji su zlostavljali zatvorenike. Obama je Podestino postavljenje obrazložio ocenama da je taj njegov izabranik „imao neposredan uvid u obaveštajne izveštaje” dok je bio šef Klintonovog kabineta (od jula 1994. do januara 1997) i da će se ubuduće posvetiti raskidu s praksom koja je narušila ugled američkih obaveštajnih agencija”.

Imenovanjeprofesionalaca na čelo CIA i onih koji to nisu davalo je različite izukrštane rezultate. „Njujork tajms” podseća da je neprofesionalac u vreme Džona Kenedija (1961–1963) zabeležio dobre rezultate za razliku od „vrlo uvaženog profesionalca” njegovih naslednika Lindona Džonsona pa Ričarda Niksona.

Nedoumice su, međutim, znatno složenije. Obama je obećao da će s njim na čelu SAD prevladati profesionalizam i da će potisnuti partijske pristrasnosti karakteristične za osam godina Bušove vladavine…

U prilog tako najavljenom kursu je i nagoveštaj opostavljenju budućeg šefa ovdašnje javne zdravstvene službe. To mesto, čuje se, treba da pripadne voditelju medicinskih emisija Si-En-Ena dr Sandžaju Gupti (39).

I ovu varijantu prate protivrečnosti. Dok jedni kažu da Gupta nije dovoljno stručan za oblast u kojoj su najavljene duboke reforme, drugi tvrde da bi, kao najširoj javnosti poznata ličnost, znatno doprineo popularizaciji neophodnih preobražaja.

Oni koji ga podržavaju navode da je krajem devedesetih pomagao ondašnjoj „prvoj dami”, sada njujorškoj senatorki nominovanoj da preuzme kormilo američke diplomatije, Hilari Klinton, u sastavljanju njenih govora iz oblasti zdravstva. Ukazuje se na još dve njegove „podobnosti”: svrstan je među „najseksepilnije žive muškarce” na tabeli magazina „Pipl”, a političkim usponom bi obeležio i dosad najviše dostignuće Amerikanaca indijskog porekla u izvršnoj vlasti. Kao problem u tom procesu se pominje okolnostda bi na državnoj funkciji zarađivao maksimum 196.700 dolara godišnje, što je osetno manje, sugeriše se, nego što prihoduje kao medijski stručni komunikator.