Politički stid

Zoran Avramović

02. 10. 2025. 19:00

Опозиција у Стразбуру (Фото Икс)

U srp­skoj po­li­tič­koj pro­šlo­sti uvek je bi­lo po­je­di­na­ca i gru­pa ko­ji su tra­ži­li sa­ve­zni­ka u ino­stran­stvu za svoj po­li­tič­ki rad, a ne u na­ro­du iz ko­ga su po­te­kli. Mi­loš Cr­njan­ski pi­še u „Em­ba­ha­da­ma” o Mi­lo­šu Bo­gi­će­vi­ću, uni­ver­zi­tet­skom pro­fe­so­ru ko­ji je iz­ve­šta­vao Nem­ce u Pr­vom svet­skom ra­tu o to­me šta či­ni vla­da i uz to op­tu­ži­vo Sr­bi­ju za iz­bi­ja­nje ra­ta 1914. go­di­ne. Ni­kad ni­sam mo­gao da raz­u­mem, pi­še Cr­njan­ski, da „ta­ko mlad čo­vek pre­đe ne­pri­ja­te­lju i uda­ra na svo­ju ze­mlju u ko­joj se ro­dio i na na­rod ko­me ro­đe­njem pri­pa­da... Ot­ku­da ta lu­dač­ka mr­žnja”. Ta sen­ka Mi­lo­ša Bo­gi­će­vi­ća i da­nas se nad­vi­ja nad srp­skom po­li­tič­kom sce­nom.

 U Stra­zbur od­la­ze 8. sep­tem­bra 2025 čel­ni­ci ne­ko­li­ko stra­na­ka ko­je se po­je­di­nač­no, pre­ma re­le­vant­nim is­tra­ži­va­nji­ma, kre­ću iz­me­đu dva i 0,5 po­dr­ške gra­đa­na: Stran­ka slo­bo­de i prav­de, Sr­bi­ja cen­tar, Ze­le­no-le­vi front, Po­kret slo­bod­nih gra­đa­na. Za­što od­la­ze? Da za­tra­že „ja­snu osu­du po­li­tič­ke bru­tal­no­sti, na­si­lja nad gra­đa­ni­ma, stu­den­ti­ma, da se iz­vr­ši pri­ti­sak na re­žim, da se uve­du sank­ci­je, za­bra­na pu­to­va­nja, ključ­nim ak­te­ri­ma re­ži­ma... da se sank­ci­ja­ma ob­u­hva­te i čla­no­vi po­ro­di­ca po­li­tič­kih pred­stav­ni­ka vla­sti”. Je­dan je do­dao da go­vo­ri „u ime ve­li­kog de­la gra­đa­na Sr­bi­je i svih pro­de­mo­krat­skih i pro­e­vrop­skih stra­na­ka”. Svi zah­te­vi su za­pra­vo zah­te­vi pro­tiv srp­skog na­ro­da i dr­ža­ve.

 Kra­jem av­gu­sta dve od ovih stra­na­ka ZLF i PSG upu­ti­le su pi­smo kr­ca­to fal­si­fi­ka­ci­jom stvar­no­sti („dik­ta­tu­ra” u Sr­bi­ji) ko­je su za­vr­ši­li: „Gra­đa­ni Sr­bi­je oče­ku­ju da Evrop­ska uni­ja sta­ne uz njih, a ne uz re­žim ko­ji im od­u­zi­ma slo­bo­du i pra­vo na do­sto­jan­stven ži­vot.”

 So na bo­gi­će­vi­ćev­sko obra­ća­nje de­la srp­ske opo­zi­ci­je EP do­dao je 11. ju­la 2025 na­zo­vi vo­đa PSG Pa­vle Gr­bo­vić pred­lo­gom re­zo­lu­ci­je o ge­no­ci­du u Sre­bre­ni­ci. Baš ta­ko!

 Da­kle to je sli­ka de­la srp­ske par­tij­sko-po­li­tič­ke opo­zi­ci­je da­nas, za­pra­vo u pro­te­kloj de­ce­ni­ji. Šta mo­že da se ka­že? Sva­šta, ali dve stva­ri na pr­vom me­stu. Po­li­tič­ki rad ne mo­že da iz­ba­ci mo­ral­ne vred­no­sti iz svog de­lo­va­nja. Sva­ki ob­lik po­na­ša­nja, a po­li­tič­ko po­seb­no, pro­ce­nju­je se sa prav­nog, ali i sa sta­no­vi­šta do­bra i zla. Raz­li­ku­ju se eti­ka od­go­vor­no­sti i eti­ka či­ste vo­lje. Raz­li­ku­ju se do­sto­jan­stvo, hra­brost, pra­ved­nost, po­šte­nje od kri­vo­klet­stva, za­vi­sti, mr­žnje, ku­ka­vič­lu­ka. Mo­ral se da­vi ako se dru­gom čo­ve­ku či­ni zlo. A vlast ko­ja se osva­ja uz po­moć stra­na­ca (nov­cem, ko­rup­ci­jom ili oruž­jem), po­tvr­đu­je isto­rij­sko is­ku­stvo, a Ma­ki­ja­ve­li u „Vla­da­o­cu”, ni­ka­da ne mo­že bi­ti do­bro za na­rod i gra­đa­ne.

 Dru­ga stvar u bo­gi­će­vi­ćev­skom po­li­tič­kom po­na­ša­nju po­ga­đa sa­mo bi­će po­li­tič­kog de­lo­va­nja. U pi­ta­nju je iz­grad­nja no­vog zna­če­nja po­li­tič­ke de­lat­no­sti u Sr­bi­ji. Kla­sič­no zna­če­nje o bor­bi za op­šte do­bro na­ro­da i dr­ža­ve, o uskla­đi­va­nju ci­lje­va i sred­sta­va, o una­pre­đi­va­nju uslo­va za ma­te­ri­jal­ni i du­hov­ni ži­vot, ubr­za­no se gu­bi i po­sta­je me­sto be­zna­čel­ne bor­be za vlast. U Sr­bi­ji „pro­e­vrop­ska opo­zi­ci­ja” de­fi­ni­še op­šte do­bro na svoj no­vi na­čin ta­ko što od­ba­cu­je raz­go­vor sa le­gi­tim­nim srp­skim vla­sti­ma, a pri­hva­ta sa pred­stav­ni­ci­ma EP. Ta­kvo shva­ta­nje po­li­ti­ke je su­prot­no svim te­o­ri­ja­ma i po­li­tič­kim prak­sa­ma po­li­ti­ke u de­mo­krat­skim si­ste­mi­ma. I ni­je to sve. Ove stran­ke iz svog shva­ta­nja „na­šeg op­šteg do­bra” ili „op­šteg do­bra po na­ma” iz­ba­cu­ju eg­zi­sten­ci­jal­ni po­li­tič­ki in­te­res srp­skog na­ro­da u Re­pu­bli­ci Srp­skoj, po­kra­ji­ne Ko­so­vo i Me­to­hi­ja, oči­šće­nim Sr­bi­ma iz Hr­vat­ske. Za ove de­lo­ve srp­skog na­ro­da za­ši­li su usta, iz­gu­bi­li moć go­vo­ra. Pa ka­kav je to po­li­tič­ki rad za­rad op­šteg do­bra ka­da ne­ma bri­ge za sop­stve­ni na­rod u gra­ni­ca­ma dr­ža­ve ili van dr­ža­ve, ali ima je­di­no pro­tiv vla­sti ko­ja je iza­bra­na ube­dlji­vom de­mo­krat­skom vo­ljom gra­đa­na Sr­bi­je. To je no­vo zna­če­nje po­li­ti­ke u ko­jem se in­te­res ce­li­ne na­ro­da pre­o­bra­ća u in­te­res iz­ra­zi­te ma­nji­ne. Ali no­vo u no­vom je za­pra­vo otvo­re­no de­lo­va­nje pro­tiv po­li­tič­kog i na­ci­o­nal­nog bi­ća sop­stve­nog na­ro­da. Ne­ka­da je to bi­lo za­ma­ski­ra­no, vi­ju­ga­vo, uži po­li­tič­ki in­te­re­si pred­sta­vlja­li su se kao op­šti, tre­ba­lo je ube­di­ti gra­đa­ne da je to do­bro za njih. Ve­šti po­li­tič­ki ma­ni­pu­la­to­ri su igra­li zna­čaj­nu ulo­gu. Da­nas vi­di­mo u Sr­bi­ji ne­skri­ve­nu bor­bu ma­lih stra­na­ka da upr­kos od­ri­ca­nju od de­lo­va svog na­ro­da u okru­že­nju, na­preg­nu­tom tra­že­nju in­ter­ven­ci­je evrop­skih po­li­ti­ča­ra u srp­ska pi­ta­nja (sa­mo­po­što­va­nje i su­ve­re­ni­tet!) po­ku­ša­va­ju, na­sto­je da se do­mog­nu in­sti­tu­ci­ja vla­sti u Sr­bi­ji. Ču­do ne­vi­đe­no! Ka­ko ne­ko mo­že da te­ži vla­sti u na­ro­du pro­tiv či­jih su­štin­skih in­te­re­sa se bo­ri! To je no­vo zna­če­nje po­li­ti­ke u de­lu srp­ske opo­zi­ci­je – da se pre­zi­rom de­mo­krat­ski bi­ra­ne vla­sti, ig­no­ri­sa­njem op­štih in­te­re­sa ce­li­ne srp­skog na­ro­da i otvo­re­nim za­po­ma­ga­njem kod za­pad­no­e­vr­op­skih cen­ta­ra mo­ći, pop­nu na vlast u Sr­bi­ji.

 Iz ovog i pro­te­klih is­ku­stva u Sr­bi­ji mo­že­mo da iz­vu­če­mo jed­nu po­u­ku i da je ne pre­pu­šta­mo za­bo­ra­vu. Po­li­tič­ka de­lat­nost ne mo­že da iz­gu­bi an­tič­ko zna­če­nje bor­be za op­šte do­bro na­ro­da i dr­ža­ve. Me­đu­tim, isto­rij­ski i ak­tu­el­ni njen prak­sis po­ka­zu­je da u nje­nom pro­sto­ru mo­gu de de­lu­ju po­je­din­ci i po­li­tič­ke gru­pe ko­je se bo­re pro­tiv op­šteg do­bra, a za uni­šta­va­nje ili nje­go­vo pri­va­ti­zo­va­nje za svo­je i tu­đe in­te­re­se. De­mo­kra­ti­ja ne­ma in­stru­men­te ko­ji­ma bi za­šti­ti­la te­melj­ne na­ci­o­nal­ne i dr­žav­ne in­te­re­se. Na­pad­nu­ta je ide­o­lo­gi­jom glo­ba­li­zma, sa jed­ne stra­ne, i ira­ci­o­nal­nim go­vo­rom i po­li­tič­kim de­lo­va­njem po­je­di­na­ca i gru­pa. Ho­će­te pri­mer? Ka­ko ube­di­ti go­vor­ni­ka ko­ji tvr­di da je ov­de dik­ta­tu­ra, a ne de­mo­krat­ski po­re­dak i slo­bo­da? Ni­je ma­lo Don Ki­ho­ta u Sr­bi­ji ko­ji ka­žu da je krč­ma u stva­ri za­mak, a ve­tre­nja­če di­vo­vi. Ko će im otvo­ri­ti oči. Mo­žda bi mo­gao ne­ki San­čo Pan­sa.

*Na­uč­ni sa­vet­nik