„Turskim tokom" ne mora da teče samo ruski gas
(Фото Турски ток)
Bugarska će obustaviti tranzit ruskog gasa za kratkoročne ugovore 2026. godine kao deo plana Evropske unije da potpuno prekine uvoz ruskog gasa, izjavio je premijer Rosen Željazkov za bugarsku novinsku agenciju BTA. Iako je taj rok bio prvobitno najavljen za kraj 2027, zvaničnici EU u svoj svojoj netrpeljivosti prema Rusiji požurili su pa unija već pregovara o pronalaženju pravnog načina da se taj rok skrati za godinu dana. Bugarska, koja je kriva za propast gasovoda „Južni tok” zbog popuštanja pred pritiskom Amerike, izgubila je 900 miliona dolara zarade samo od tranzita gasa, spremna je da sebi ponovo odseče noge. To što će sebi da nanese štetu je njeno pravo, ali mnogo veći problem je što će Srbiju dovesti u situaciju da traži gas na drugoj strani kojeg u količinama u kojim ga imaju Rusi nema niko drugi.
Za sada su sve oči uprte u Mađarsku i Slovačku jer predlog o sankcijama EU podrazumeva jednoglasnu podršku svih država članica, a ove dve zemlje koje se takođe snabdevaju ruskim gasom saopštile su da će se usprotiviti novim sankcijama na rusku energiju.
Interesantno je da iz Belgije, odakle kreću sve instrukcije da se energentima iz Rusije mora stati na put, stižu vesti Grinpisa da ova zemlja troši više na ruski gas nego na pomoć Ukrajini, te da je zapadnoflamanska luka „Zebrige” postala najveća pojedinačna ulazna tačka za ruski tečni prirodni gas u EU. Kako se navodi, zajedno sa Francuskom, Španijom i Holandijom, Belgija čini 95 odsto uvoza tečnog prirodnog gasa iz Rusije u EU, prenosi belgijski VRT.
Činjenica da Srbija nema odakle da uveze gas, a da zaobiđe Bugarsku potvrdio je i pre izvesnog vremena predsednik Srbije Aleksandar Vučić istakavši „da mi nemamo odakle da dobijemo gas osim preko Beregova iz Mađarske ili ’Balkanskim tokom’ iz Bugarske. A ako nam to ukinu, ne znam šta da radimo”.
Na pitanje šta da radimo ako Bugarska i EU ostanu pri svome, dr Petar Stanojević, bivši pomoćnik ministra energetike za naftu i gas i profesor na Fakultetu za bezbednost, kaže za „Politiku” da znajući Bugare da narednih godinu dana treba iskoristiti pametno kako bi spasili sebe najgoreg scenarija.
– Valjalo bi graditi interkonektore sa Rumunijom i Makedonijom da bi se obezbedili još neki pravac snabdevanja. Sreća je što u „Turski tok” može da se prepumpa svaki gas koji dođe – azerbejdžanski, iranski, irački… Pitanje je samo u kojim količinama se iz tih pravaca može dobiti gas, budući da su do sada količine bile ograničene – kaže Stanojević.
Vojislav Vuletić, stručnjak za gasne prilike, kaže da će Bugari sve da učine na sopstvenu štetu samo da se dodvore „velikom bratu” pa makar ponovo izgubili ogroman novac za tranzit preko svoje zemlje.
– Rešenja da gas stigne do Srbije, a da se izbegne Bugarska gotovo da nema. Mogao bi iranski gas, ali se plašim da SAD ne bi dozvolile da ovaj gas dođe u Evropu, tako da nam jedino preostaje da verujemo da će se stvari rešiti i u našu korist preko Mađarske i Slovačke kao članice EU, koje su istoj situaciji kao i mi. Jer, bez dodatnih količina ruskog gasa ne mogu da funkcionišu – kaže on.
Na pitanje možemo li da računamo na TAP I TANAP, kaže da možemo, ali i to nije dovoljno.
Tri opcije za snabdevanje
Tri opcije za snabdevanje ruskim gasom zemalja Južne i Jugoistočne Evrope je upravo „Balkanski (’Turski’) tok” kroz Bugarsku – Srbiju – Mađarsku sa pristupom distributivnom centru gasa u austrijskom Baumgartenu. Druga opcija je perspektivni gasovod „Posejdon” od Grčke do Italije kapaciteta osam milijardi kubika gasa godišnje, a treći je korišćenje Transjadranskog gasovoda. To je moguće u okviru trećeg energetskog paketa, koji predviđa prijem trećih lica za njegovo korišćenje. Početni kapacitet je 10 milijardi kubika gasa godišnje.
Inače, u vodama Kipra na Sredozemnom moru nalaze se značajna svetska nalazišta prirodnog gasa.
Drugi deo ovog projekta mogao bi da bude gasovod koji bi išao sa Kipra u Tursku i ovaj gasovod bi mogao da bude jeftiniji, jer je, prema oceni stručnjaka, potrebno samo izgraditi cev od Kipra do Turske, a odatle bi gas Južnim gasnim koridorom preko Balkana i Srbije mogao da stigne u Evropu.