Jež mravojed
Сисар са кљуном који носи јаја: краткољуни јеж
U dalekoj Australiji živi kljunasti jež, jedna od mnogobrojnih neobičnih životinja kakvih, osim na ovom izdvojenom kontinentu, na Tasmaniji i u delu Nove Gvineje, nema više nigde na našoj planeti. Tela prekrivenog dugim bodljama, izdaleka izgleda kao običan jež. Samo ako mu se približite možete na njegovoj glavi ugledati – kljun. A onaj ko se potrudi da sazna nešto više o njemu, još više će se iznenaditi, jer je ova životinja, pored kljunara, jedini sisar koji nosi jaja. Prema dužini kljuna razlikuju se kratkoljuni i dugokljuni jež.
Kratkokljuni jež sitniji je od svojih rođaka dugog kljuna. Dugačak je oko pola metra, a šuplje žuto-crne bodlje koje mu prekrivaju telo dugačke su oko šest centimetara. Ispod njih proviruje gusto tamnobraon krzno, koje greje životinju kad zahladni. Ovaj neobični jež živi u svim predelima Australije u kojima može naći dovoljno hrane: u šumama, na livadama, ali i u pustinji, pa čak i planinskim krajevima u kojima je tle tokom cele godine prekriveno snegom. U sušnim predelima danju se odmara, a u potragu za hranom kreće tek u sumrak, dok je u drugim krajevima aktivan tokom dana. Jede gotovo isključivo mrave i termite, zbog čega ga nazivaju i mravinji jež. Kljunom razbija šuplje panjeve i razgrće zemlju u kojoj se skrivaju mravi, a zatim ih lovi dugim lepljivim jezikom i mrvi rožnatim izraslinama u ustima, pošto nema zube. Da bi iskopao termite skrivene pod zemljom ponekad se služi i snažnim nogama i dugim kandžama. Hranu pronalazi po mirisu.
Kako bi izbegao da i sam postane plen grabljivaca, mravinji jež je razvio nekoliko načina za odbranu. Kad oseti opasnost, brzo se ukopa u zemlju, ostavljajući samo bodlje da vire iznad tla. Ako nema vremena za ukopavanje, onda se, kao i njegov daleki rođak obični jež, samo sklupča u bodljikavu loptu kojoj grabljivac teško može da priđe a da ne bude izboden. Jedine životinje koje se usuđuju da ga napadnu su psi, lisice, iguane, orlovi i tasmanijski đavoli.
Kratkoljuni jež usamljen je tokom cele godine, osim u sezoni parenja – između maja i septembra. Pre nego što priđu ženki, mužjaci je po nekoliko dana prate. Često se dešava da se više mužjaka "zagleda" u istu ženku, pa iza nje trčkara kolona od desetak muških kljunastih ježeva. Ona, zatim, izabere samo jednog od njih, pari se sa njim i snese jedno jaje koje smešta u torbu na svom stomaku. Posle sedam do dvadeset dana mladunče probija meku kožastu ljušturu i ugnezdi se u majčinoj torbi. Ženka ga nosi sa sobom dva meseca po rođenju, a kad počnu da mu rastu bodlje, izbacuje ga iz torbe i sklanja na skrovito mesto. Brižna majka obilazi svoje mladunče sve dok ono ne navrši šest meseci i hrani ga svojim mlekom koje je ružičaste boje. I kad ženka prestane da ga doji, mladi kljunasti jež ostaje uz nju – sve do svog prvog rođendana i osamostaljivanja.