Bekstvo u magičan svet

Borka Golubović-Trebješanin

21. 10. 2025. 11:01

Сара Цизељ (Фото Adi Miller)

Proteklo vreme bilo mi je posebno radno i jako inspirativno. Istrajavala sam na kompleksnom liku Varvare, ćerke Mihajla Pupina, u seriji „Pupin”. Gotovo u isto vreme gradila sam i ulogu Lakija u komadu „Čekajući Godoa”, u režiji i izvedbi Tihomira Stanića. Posebno se radujem susretu sa beogradskom publikom koja zna oseti i podeli iskrene emocije.

Glumica Sara Cizelj živi na relaciji Tel Aviv – Beograd, a ovako je u kratkom predahu između snimanja i proba govorila za „Politiku”. I dok se čeka emitovanje serije „Pupin” Danila Bećkovića, Saru Cizelj premijerno ćemo imati priliku da vidimo u predstavi „Čekajući Godoa” Samuela Beketa u režiji Tihomira Stanića, koji tumači i jednu od glavnih uloga. Predstavu u kojoj igraju i Slobodan Beštić i Vladan Gajović beogradska publika premijerno će imati priliku da vidi večeras od 20 sati u scenskom prostoru Dorćol placa.

Neposredna Sara Cizelj ispričala nam je u dahu kako je život na relaciji Tel Aviv – Beograd oblikovao njenu ličnost i karijeru... Ujedno zanimalo nas je kako doživljava razliku između rada u Izraelu i Srbiji, postoje li neki specifični kontrasti ili sličnosti.

– Iskustvo rada i u Tel Avivu i u Beogradu mi je donelo mnogo toga dragocenog. Iskreno, ne vidim neku ogromnu razliku u samim procesima rada: oba mesta su vrlo živa i radi se iz srca. Na kraju, sve zavisi od ljudi sa kojima sarađujete. Kada postoji dobra energija i posvećenost, rad je veoma sličan i u Izraelu i u Srbiji – priča Sara Cizelj koja je, vođena mladalačkim zanosom, radoznalošću dve godine provela i u vojsci, u školi za pilote.

– To iskustvo u vojsci bilo je za mene veoma važno. Naučilo me je da poštujem vreme, disciplinu i timski rad. Pored toga, donelo mi je i veliko poštovanje i zahvalnost prema samom životu i ostavilo trag koji nosim sa sobom ceo život. Ništa se ne podrazumeva.

U međuvremenu Sara Cizelj okrenula se glumi. Završila je glumačku akademiju u Izraelu, koja obuhvata dve godine studija glume u teatru i jednu na filmu. O tome kako njeno lično i profesionalno iskustvo utiče na kreiranje, tumačenja scenskih junakinja, veli:

– Gluma me motiviše zato što kroz nju mogu da istražujem različite svetove, ljude i emocije. Moje lično i profesionalno iskustvo utiču na način na koji tumačim scenske junakinje. Volim da istražujem psihologiju i emocije likova, posebno me fasciniraju mentalne bolesti: transformacija u osobe sa šizofrenijom ili podeljenom ličnošću. Takođe, volela bih da igram istraživača jer volim da istražujem različite slučajeve. Odrasla sam uz naučnu fantastiku, kroz filmove, serije i knjige: od „Harija Potera” do „Igre prestola” i „Gospodara prstenova”. Volim da pobegnem u magični svet. Takođe, volim i da ljude nasmejem na sceni i kada čujem smeh publike, to me ispunjava i daje mi ogromnu radost. Smatram da je humor velika moć i čast. Gluma mi omogućava da izbacim iz sebe mnogo različitih ličnosti i emocija koje nosim u sebi i daje mi osećaj slobode. Pored toga, veoma sam radoznala i svaka uloga i rad na liku dodatno hrani moju znatiželju – kaže naša sagovornica.

O tome kako se pripremala za ulogu Varvare, ćerke Mihajla Pupina, koja zahteva duboko razumevanje istorijskih ličnosti, otkriva:

– Kada sam se pripremala za istorijsku ulogu Varvare, bilo mi je najvažnije da je sagledam pre svega psihološki i emotivno. Upravo ta analiza mi je bila najvažnija. Šta Varvaru emotivno pokreće u stvari, tako se najbolje razumeju postupci.

Moj savet mlađim kolegama bio bi, kaže, da budu hrabri i otvoreni. Kada radite u različitim zemljama, najvažnije je da poštujete ljude i kulturu u kojoj se nalazite. Ali ono što smatram presudnim jeste autentičnost.

Dodaje da je njena profesorka glume uvek govorila: „There is no better you than you” i da joj je to ostalo urezano u sećanju.

– Možda zvuči kao kliše, ali istina je: uvek budi ti, jer niko drugi to ne može da uradi umesto tebe. Ne treba se plašiti, već gledati u svim pravcima, istraživati i verovati u svoj put. Autentičnost se uvek prepozna i ceni i upravo ona otvara vrata. Uvek treba biti radoznao – zaključuje Sara Cizelj.