Tirk i Mesić u nemilosti Rima
Стјепан Месић и Данило Тирк
Od našeg specijalnog izveštača
Trst, 11. januara – Roberto Menija, poslanik vladajuće stranke Narod slobode italijanskog premijera Silvija Berluskonija, žestoko je napao predsednika Slovenije Danila Tirka zbog njegovog uslovljavanja čina međusobnog istorijskog pomirenja i oproštaja na susretu šefova država Hrvatske, Slovenije i Italije. Menija, čija je izborna baza Trst u kome živi brojna slovenačka manjina, nazvao je Tirkove reči sramotnim, optuživši slovenačkog predsednika da se „nije obračunao ni sa sadašnjicom”, a kamoli sa prošlošću.
Menija je izabrao tršćanski dnevnik „Pikolo” za obračun sa Tirkom. Isto je taj poslanik Berluskonijeve partije pre sedam dana učinio predsedniku Hrvatske Stjepanu Mesiću povodom Mesićevog intervjua „Pikolu” u kome je podgrejao ideju o pomirenju između tri naroda (u pogledu zločina počinjenih tokom Drugog svetskog rata) koju su svojevremeno lansirali predsednici tri države, ali je neslavno otkazana februara lane. Tirk se nadovezao na Mesićev predlog o „pomiriteljskom susretu najviših predstavnika tri države” stavom da pomirenje nije moguće jer se „nisu stekli uslovi pošto Italija nije ispunila etički uslov” za sazivanje rečenog skupa. „U Italiji prvo treba obaviti jasno suočavanje sa zločinima fašizma, istorijski najranijeg totalitarnog sistema u ovom delu Evrope koji je bio izvor mnogih zala u 20. veku”, podsetio je Tirk iz Ljubljane i dodao da mnogi ratni zločini počinjeni nad Slovencima i drugim narodima tokom Drugog svetskog rata, u vreme italijanske vojne okupacije, posebno nad civilnim stanovništvom, ni dan-danas nisu dobili epilog jer zločinci nisu izvedeni pred lice pravde niti kažnjeni.
Neprocesuiranje zločina italijanskih snaga protiv čovečnosti i međunarodnog prava je, prema Tirku, „dovelo do etičkog deficita, zbog čega u Italiji još nije došlo do nasušne katarze”. A ukoliko Italija ne raskrsti sa sopstvenim zločinima, nema uslova za „neki nov čin pomirenja”, kaže Tirk. „Italija se sto posto obračunala sa fašizmom i odbacila šta treba odbaciti, dok se, s druge strane, to isto ne dešava sa komunizmom o kome činjenice svedoče da je bio velika tragedija na tim prostorima (Sloveniji, Hrvatskoj): mrtvi u fojbama (kraške jame u koje su Brozovi partizani bacali Italijane) i najveći egzodus u italijanskoj istoriji (proterivanje Italijana iz Dalmacije i Istre posle 1944), jeste nešto što se nikada nije dogodilo ni Slovencima ni Hrvatima. Zato nije moguće ta nedela opravdati (prethodnim) fašističkim nasiljem, jer fašizam nije moguće porediti sa etničkim uništavanjem Italijana”, ogorčen je Menija, poslanik partije desnog centra Narod slobode i podsekretar u italijanskom ministarstvu za okolinu. On Tirku uzvraća udarac rečima da je istupanje slovenačkog predsednika „sa etičke tačke gledišta sramotno”, odnosno da je „dete subkulture koja ne zna da se obračuna sa istorijom”.
Menija prebacuju Tirku da nije „raskrstio ni sa sadašnjicom”, pošto je „Slovenija besplatno ušla u Evropsku uniju, iako je Italija morala da iskoristi šansu za rešenje spora koji još postoji”. Rim, između ostalog, negira Ljubljani da je naslednica sporazuma koje je sa Italijom sklopila Brozova Jugoslavija (Osimski sporazumi, Rimski ugovor), pa traži da Slovenija vrati nekretnine i isplati odštetu Italijanima proteranim iz Istre. Otuda Menija tvrdi da bi „pomirenje (kakvo predlaže Mesić a podržava Tirk) bilo samo nepotrebno paradiranje”. „Pikolo” objavljuje izjavu i sekretara Destre, krajnje desničarske vanparlamentarne stranke, Frančeska Storačea koji traži da italijanski šef diplomatije „odgovori na bezobrazluk slovenačkog predsednika u pogledu tragedije fojbi” i zahteva „poštovanje za državu (Italiju) koja ima državni zakon za odavanje pomena mučenicima koje je likvidirao Tito”. List u posebnom komentaru upozorava domaću javnost na činjenicu da je „Tirk sam podsetio da je između Rima i Ljubljane već postojao visok stepen pomirenja s obzirom na to što su Italija i Slovenija članice EU”, i pita se „da li nas to navodi na zaključak da te specifične teritorije koje su doživele rat ne mogu pripadati procesu evropskog pomirenja?”.