Brisel se ozbiljno priprema da napravi „evropsku CIA"
Фото ЕПА/ Oliver Hoslet
Trampov kolebljivi odnos prema Kijevu i transatlantskim partnerima primorao je evropske zemlje da počnu međusobno da dele tajne.
Evropske obaveštajne službe podsećaju pomalo na junake čuvenog špijunskog trilera „Krug laži” u režiji Ridlija Skota. Kao što operativac CIA (Leonardo di Kaprio) i šef jordanske tajne službe (Mark Strong) prelaze dug put od sumnje do saradnje, tako i evropske obaveštajne službe pod pritiskom zajedničkih pretnji pokušavaju da zbiju špijunske redove.
Pritisak na dublju obaveštajnu saradnju na Starom kontinentu naglo se pojačao nakon što je Trampova administracija u martu obustavila razmenu obaveštajnih podataka s Kijevom. Obaveštajne agencije širom Evrope počele su ubrzano da zakopavaju decenije nepoverenja i grade zajednički „obaveštajni front” kako bi se suprotstavile, pre svega ruskoj, za sada hibridnoj agresiji.
Donald Tramp „zaslužuje Nobelovu nagradu za mir za objedinjavanje obaveštajnih službi Evrope”, rekao je za „Politiko” jedan zapadni obaveštajni zvaničnik.
Evropski čelnici se plaše da će transatlantski forumi, uključujući odbrambeni savez NATO, postati sve nepouzdanije platforme za razmenu obaveštajnih podataka. Zato u EU više i ne kriju da pokušavaju da naprave „evropsku CIA”, što se dugo smatralo nezamislivim u savezu od 27 država.
„Postoji osećaj da će u narednim mesecima SAD biti manje posvećene deljenju svojih obaveštajnih podataka, kako unutar NATO-a, tako i uopšte”, kaže Antonio Misiroli, bivši pomoćnik generalnog sekretara za nove bezbednosne izazove u NATO-u.
Bivši finski predsednik Sauli Niniste pozvao je prošle godine EU da stvori agenciju po ugledu na CIA, koordinisanu iz Brisela. Niniste je izneo ideju o potpuno zaokruženoj službi za obaveštajnu saradnju na nivou EU, koja može da služi i strateškim i operativnim potrebama. Trenutno u Briselu posao tajne službe obavlja interni Obaveštajni i situacioni centar Evropske unije (INTCEN) pri Evropskoj službi za spoljne poslove.
Ovaj centar, na čijem je čelu u poslednjih godinu dana bivši šef hrvatske obaveštajne službe Danijel Markić, pravi obaveštajne analize na osnovu dobrovoljnih doprinosa zemalja EU. Špijuni iz nacionalnih agencija privremeno su raspoređeni u centar, što pomaže u izgradnji veza s nacionalnim obaveštajnim službama. Zajedno s Direkcijom za obaveštajne poslove Vojnog štaba EU, ove dve službe čine Jedinstveni kapacitet za analizu obaveštajnih podataka (SIAC), koji obaveštajnim podacima snabdeva čelnike EU, a pre svega Ursulu fon der Lajen i Kaju Kalas.
Za razliku od čvrsto povezanih špijunskih saveza, poput „Pet očiju”, u kojem su SAD, Velika Britanija, Kanada, Australija i Novi Zeland, članice EU dugo se bore da uspostave snažna partnerstva u razmeni obaveštajnih podataka. Nacionalna bezbednost i dalje je čvrsto u rukama država članica, dok Brisel ima samo koordinišuću ulogu. Jedan od načina na koje su evropske službe komunicirale jeste putem tajne mreže poznate kao Bernski klub, stvorene pre skoro pola veka u švajcarskoj prestonici, po kojoj je dobio ime.
Ovaj klub nema sedište ni sekretarijat i sastaje se samo dva puta godišnje. Ali ova labava obaveštajna arhitektura slična Evropolu teško da je odraz cele EU. Malta se nikad nije pridružila, Bugarska se tek nedavno prijavila, a Austrija je suspendovana na jedno vreme zbog zabrinutosti da je previše blaga prema Moskvi, pre nego što je ponovo primljena 2022. godine. Članice ovog obaveštajnog kluba su i zemlje van EU: Švajcarska, Norveška i Velika Britanija.
Uprkos pojačanoj saradnji, nepoverenje je i dalje glavni kamen spoticanja stvaranja „evropske CIA”. Glavni obaveštajni akteri Evropske unije, Francuska, Holandija, Nemačka, a do 2019. godine i Velika Britanija, videli su malu vrednost u deljenju osetljivih informacija sa svim zemljama EU, plašeći se da bi mogle da padnu u pogrešne ruke. Kako pojašnjava Antonio Misiroli, još postoji sumnja da su istočnoevropske službe, poput bugarske, pune ruskih krtica. Mada jedan bugarski bezbednosni zvaničnik tvrdi je da to više nije slučaj, jer je stara garda obaveštajaca uglavnom penzionisana.
„Razlog zašto obaveštajna služba na nivou EU ne bi mogla da postoji jeste prevelika raznolikost u načinu rada nacionalnih agencija. Previše je zemalja – 27 – da bi postojalo takvo poverenje u deljenju osetljivih informacija”, kaže za briselski portal Roberto Gorelik, penzionisani šef misije CIA u Italiji.
Pojedine članice EU zato su se okrenule osnivanju manjih, ad hok obaveštajnih saveza. Tako je Holandija, kako je za list „Folkskrant” potvrdio Erik Akerbum, šef civilne obaveštajne službe, pojačala saradnju i deljenje „sirovih” tajnih informacija s tajnim službama Ujedinjenog Kraljevstva, Poljske, Francuske, Nemačke i nordijskih zemalja.