Argentino, bilo je fino!

Aleksandar Miletić

26. 10. 2025. 13:40

Прва утакмица у историји Светског првенства, Перу – Југославија 33:27 – Калембер (други слева), Поповић (8) и Станковић (15) (Фото архива С. Калембера)

Navršilo se 75 godina od Prvog svetskog šampionata u košarci (22. oktobar – 3. novembar 1950), održanog u dvorani „Luna park” u Buenos Ajresu, na kojem je naša reprezentacija (Jugoslavija) bila jedan od deset učesnika. Iako je završila na poslednjem mestu, bilo je to nezaboravno iskustvo za sve igrače koji su iz ratom porušene zemlje otišli na drugi kraj sveta i otkrili mnoge čari Peronove Argentine.

– Ako neko nekada bude snimao film o toj našoj avanturi, predlažem da naslov bude – „Argentino, bilo je fino”. Zato što nam je tamo zaista bilo fino – rekao je svojevremeno reprezentativac Srđa Kalember autoru ovog teksta.

Naša reprezentacija se plasirala na ovaj šampionat preko kvalifikacija u Nici, održanim prvih dana 1950. godine. Posle tih kvalifikacija, francuski trener Anri Hel prepustio je klupu Bori Jovanoviću, tadašnjem šefu Katedre za košarku na Fakultetu za fizičku kulturu (DIF). Međutim, Jovanović je na dan polaska za Buenos Ajres saopštio timu da nije u stanju da putuje (iz privatnih razloga), tako da je ulogu šefa stručnog štaba preuzeo igrač Nebojša Popović, koji je inače bio alfa i omega naše košarke dugi niz godina.

Ekipu su činila petorica Zvezdinih igrača – Nebojša Popović, Milorad Sokolović, Aleksandar Gec, Ladislav Demšar i Srđa Kalember, trojica iz Partizana – Vilmoš Loci, Lajoš Engler i Milenko Novaković, Bora Stanković iz beogradskog Železničara, Dušan Radojčić iz zrenjaninskog Proletera, Mirko Amon iz ljubljanske Enotnosti i Aleksandar Blašković iz zagrebačke Mladosti. Vođa puta bio je Vlada Ivković, sekretar FISAJ-a, kasnije predsednik Atletskog saveza Jugoslavije. Naša ekspedicija krenula je deset dana ranije, u 12 časova, sa Železničke stanice u Beogradu. Išla je vozom do Rima, pa avionom preko Kazablanke, Dakara, Resifea, Rio de Žaneira i Montevidea za Buenos Ajres. Doputovala je 15. oktobra uveče.

– Nebojša Popović je pre polaska snimio za Radio Beograd izveštaj u kome javlja da smo stigli u Rim, da bi se tako smanjio trošak. Putovali smo avionom, ukupno 36 sati. Za neke je to bio prvi let avionom, za sve prvi odlazak van kontinenta – pričao je Kalember.

Prvi meč u istoriji svetskih šampionata odigrao se 22. oktobra 1950, a čast da na scenu izađu prvi imali su Peru i Jugoslavija. Izgubili smo sa 33:27, ali ostalo je zauvek zapisano da je jedan Jugosloven, jedan Srbin, postigao prvi koš. Pošto su ga faulirali peruanski igrači, Popović je stao na liniju slobodnih bacanja i pogodio – 1:0. Bio je to i njegov jedini poen na utakmici, ali istorijski. U narednom meču Čile nas je lako savladao, sa 40:24, pa je ostalo da igramo za plasman od sedmog do desetog mesta. Usledili su porazi od Ekvadora (45:40), pa opet od Perua (46:43 posle produžetka) u meču koji su mnogi proglasili za najzanimljiviji na šampionatu.

– Gubili smo neke mečeve od tri do šest razlike, sve na ivici noža, a samo nas je Čile ubedljivo pobedio. Siguran sam da nas Španci ne bi tukli da smo prihvatili da igramo s njima. Ovako, završili smo na poslednjem mestu, al’ mi to nismo tako predstavljali. Govorili smo: Mi smo deseti na svetu... – govorio je Engler.

Poslednjeg dana šampionata, u borbi za pretposlednje mesto, trebalo je da se sretnu španska i naša reprezentacija. Ali, naš tim nije izašao na teren. Bila je to politička odluka. Titova Jugoslavija nije želela da igra protiv Frankove Španije.

– Stigla je direktiva iz Beograda da ne smemo da igramo. Bili smo, naravno, diskvalifikovani i bačeni na poslednje mesto i odmah kažnjeni sa 3.000 švajcarskih franaka i devet meseci zabrane igranja međunarodnih utakmica, ne samo reprezentacije nego i klubova – objasnio je jednom prilikom tadašnji reprezentativac Bora Stanković, kasnije generalni sekretar Svetske košarkaške federacije (FIBA).

I tako je ceo tim umesto na utakmicu sa Špancima otišao u bioskop. Bio je to početak deset nezaboravnih dana, koliko se čekalo na povratni let, jer avionske veze između Južne Amerike i Evrope još nisu bile razvijene. Redovno su odlazili u bioskop i na fudbalske utakmice Boke juniors, River Plate i Independijentea.. Jednog dana bili su na mitingu prve dame Argentine, Evite Peron, koja se sa balkona vladine zgrade Kasa rosade obratila desetinama hiljada ljudi na Plazi de majo.

I pored toga što sportski rezultat nije bio dobar, ovaj šampionat je doneo neku korist našoj košarci. Ako ništa drugo, na banketu na završnoj večeri, Bora Stanković se upoznao sa generalnim sekretarom Fibe Vilijamom Džonsom. Četvrt veka kasnije, Stanković je nasledio Džonsa u toj ulozi.