Čovek sa hiljadu potpisa
Аутограм аутора на збирци о аутограмима (Слике из приватне збирке Александра Јурковича)
Mnogi od nas veruju da dobro glume, pevaju, pišu, crtaju... Ali Aleksandar Stanislav Jurkovič zaista sve ovo uspešno radi. Slovenačkoj javnosti poznat je kao „Don Korleone“, jer već petu godinu nastupa na nacionalnoj televiziji imitirajući lik čuvenog filmskog mafijaškog bosa u satiričnom šouu u kojem proziva političare. Što se tiče pevanja – na slovenačkom predizboru za Evrosong 2006. bio je treći od 92 izvođača.
Aleksandar, poput poznateslovenačke mineralne vode, potiče iz Rogaške Slatine, i baš kao iskričavi „kiseljak“ uvek vrca novim zamislima. Po profesiji je mašinski tehničar, a skoro dve decenije novinar u lokalnom časopisu.
– Jedno vreme sam radio i kao bravar, kao drug Tito – šeretski će Aleksandar, glasom bivšeg predsednika. – Znate li šta je Engleska kraljica, po završetku posete Jugoslaviji 1972. godine, rekla Josipu Brozu? „Ako ste vi bravar – ja nisam kraljica!”
Projekt(il)
Aleksandrova želja iz detinjstva da bude stvaralac bila je tako moćna da nije imao drugog izbora. Svoj san je počeo da ostvaruje već na prvoj zajedničkoj izložbi u srednjoj tehničkoj školi.
– Jedna od mojih većih izložbi na kojoj su bile fotografije mog prijatelja Stefana Milenkovića u Rogaškoj Slatini (ovde sam mu organizovao više koncerata), dobila je velike pohvale. Ali se ježim od toga da me nazivaju umetnikom. Za mene je umetnik nešto uzvišeno. Tako sam došao na ideju da se predstavljam kao „narodni stvaralac Nani Poljanec“ – kaže naš sagovornik.
Pre tri godine je odabrao deset oblasti koje će detaljno proučiti, i na osnovu toga uraditi svoj „ma(j)gisterijum“ . Dosad je „obradio“ istraživačko novinarstvo, modu, kulinarstvo i kolekcionarstvo. U početku je sve bilo zamišljeno kao parodija na „zvanja bez znanja“, ali je vremenom preraslo u ozbiljan projekat.
Nani Poljanec je, uz ostale talente, i strastven kolekcionar.
Sakuplja fotografije, markice, satove, kamenje… i do sada je objavio 39 kataloga o svojim zbirkama. Jedna od njih, nedavno objavljena, odnosi se na filografsku zbirku Narodnog muzeja Rogaške Slatine. Među koricama ovog neobičnog štiva, jedinstvenog u Sloveniji, našli su se potpisi prvih astronauta, kraljeva i kraljica, državnika, umetnika, sportista, muzičara... Pred čitaocem je kolekcija u kojoj su objedinjeni ne samo autogrami već i stari originalni rukopisi, dokumenta, pisma, lične stvari sa posvetom, kao i faksimili sa razglednica, majica, novčanica, čak i zavesa.
Sve je tematski sistematizovano, a potpisi i fotografije propraćeni su kratkim istorijatom, anegdotama i ličnim doživljajima, kao i preporukama kako doći do potpisa, kolike su im cene na tržištu i kako raspoznati originale od falsifikata.
Našu pažnju je posebno privuklo četrdesetak, od ukupno 128, strana posvećenih istoriji dinastije Karađorđević kroz filografiju.
– Ime Aleksandar „dugujem” kralju, i upravo zato se od ranije zanimam za tu dinastiju. Moja baka je tridesetih godina prošlog veka radila u prestonici Kraljevine Srba Hrvata i Slovenaca (SHS), u Beogradu se rodio moj otac 1931. godine... Moja bliskost sa Beogradom, dakle, nije od juče, mada sam ga prvi put posetio 2002. godine. Samo u poslednjih šest godina sam više od 30 puta došao u Srbiju! Bio sam u Belom dvoru na Dedinju, obišao sam Oplenac i Topolu – navodi „kraljev imenjak“.
Kopirajte slobodno
Aleksandar je svoje sakupljanje započeo pre godinu dana. U početku je samo želeo da ima potpis kralja Aleksandra Karađorđevića, za koga je saznao da je prvi put bio u Rogaškoj Slatini baš 18. jula (kad je i njegov rođendan).
(/slika2)– Došao sam do mnogih vrednih dokumenata, zahvaljujući pre svega prijateljima koji su imali razumevanja za moju ideju, i pomoći oko 250 ljudi sa kojima sam sarađivao.Iz Nemačke sam dobio dokument s potpisom kraljice Marije Terezije. Imam, pored ostalog,i Teslino pismo iz 1934, kad je, posle ubistva kralja Aleksandara u Marsejupozvan na komemoraciju u konzulat.
– Sve što sam nabavio je u mom vlasništvu i bilo je na izložbi. Moji uzori su takođe napisali knjige na temu filografije. Zanimljivo je da su svi iz Beograda. Milorad Rajčević je kao novinar časopisa „Mali žurnal” od 1910. do 1930. godine proputovao 70 država i prvi je s područja nekadašnje Kraljevine SHS objavio zbirku sa stotinama potpisa kraljeva, prinčeva, državnih funkcionera i ostalih znamenitih ličnosti. Diplomata Negoslav Točilovac je 2007. godine izdao specijalni katalog za autograme, a M. M. Tivi, nekadašnji urednik „Praktične žene”, poklonio mi je knjigu „U senci slavnih”, u kojoj su mnoge poznate ličnosti od kojih je dobio fotografije sa posvetom i autogramom.
Na kraju knjige su potpisi rodbine na dokumentima različitih vremenskih razdoblja.
– I potpisi anonimnih ljudi mogu biti zanimljivi. Zato je šteta da uništavamo stare dokumente. Poslužiće kao neka vrsta porodičnog filografskog albuma. Oni su jedan od sigurnih načina da se sačuvaju kulturna baština i svedočanstvo kolektivnog pamćenja.
Našu želju da u „Magazinu” objavimo delove iz knjige Aleksandar je „blagoslovio” rekavši da mu je žao što odmah nije napisao da se knjiga može slobodno kopirati i umnožavati.
-----------------------------------------------------------
Odaje ga hitar pokret
Prava draž filografije je raspoznati original od falsifikata. Činjenica da ne postoje dva istovetna potpisa već daje priliku da se uoči imitacija, pri tome je interesantno da „lažni“ potpis ima neusklađen ritam, primećuje se oklevanje, popravljanje crtica ili tački i pritiskanje pri pisanju. Original ima ritam bez većih prekida.