Zemljina poderotina

16. 01. 2009. 22:00

Дочараавње „честичне поплаве” (Илустрација НАСА)

PLANETOLOGIJA
U Zemljinom magnetskom plaštu nedavno je opažena kudikamo veća poderotina nego što se doskora pretpostavljalo. Otuda više naelektrisanih čestica sa Sunca – jona i elektrona – prolazi kroz ovaj nevidljivi omotač koji je jedina zaštita svekolikom živom svetu na našoj planeti.

Šta su otkrila skorašnja osmatranja?

Roj od pet malih letelica pod imenom „Temis” (jedna od šest kćeri boginje Geje i boga Urana), što u slobodnom prevodu znači „zakon prirode”, koje je odaslala NASA, letos je izmerio da je kosmička „poslednja odbrana” pred naletom smrtonosnog zračenja postala poroznija. Naučnici odavno znaju da magnetsko polje koje obavija Zemlju podseća na kuću kroz koju duvaju vetrovi, propuštajući ponekad više, ponekad manje. U obilnijim izlivima žitelji u najsevernijim krajevima opažaju zadivljujuće svetlosne pramenove, nazvane „severna svetlost” ili Aurora borealis koji nisu nimalo bezazleni: iznenada se prekinu komunikacione veze i na tlu i u vazduhu.

Najnovija merenja su pokazala da se, s vremena na vreme, u „planetinom velu” pojave svojevrsne pukotine kroz koje bujice sunčevih naelektrisanih čestica brzinom od oko 1,6 miliona kilometara na sat prodru do gornjih slojeva atmosfere (vazdušni prekrivač). Minulog leta načinili su neobično udubljenje čija je debljina dostigla 6.400 kilometara, što je najveće ulegnuće u magnetskom štitu (magnetosfera) do sada.

Na svu sreću takve „čestične poplave” kratko potraju, najviše sat vremena. Verovalo se da je narušavanje „kosmičke zaštite” najjače kada su Zemljino i Sunčevo magnetsko polje suprotno usmereni. Naučnici sa Kalifornijskog univerziteta u Los Anđelesu, koji su nove dokaze ovih dana obznarodovali, otkrili su da se dotična pojava javlja i u obrnutom slučaju. Čak su sunčevi vetrovi koji su prodrli bili 20 snažniji kada su magnetska polja zvezde i planete bila poravnata!

U prethodnim proučavanjima sakupljene su male količine uzoraka sunčevih čestica u magnetskom omotaču naše planete, što je u najnovijem praćenju pet malih letelica uveliko nadmašilo. Istraživači koji su nadgledali merenja dočarvanjem na računaru (simulacija) uočili su da je najčešće pojavljuju dve razderotine na velikim visinama – prva iznad severne, druga iznad južne polulopte – i to samo u toku dana kada je magnetski štit okrenut Suncu.

Ujedno je odgonetnuto i kako nastaje curenje: otičući ka Zemlji čestice, u stvari, sunčevim magnetskim poljem zaogrću našu planetu. U svojvrsnom nebeskom prespajanju nalektrisanih tokova načine se razderotine na Zemljinom magnetskom plaštu. Nastala pukotina višestruko premašuje prečnik naše planete.

Najsvežiji podaci poslužiće stručnjacima da predvide silinu izliva mlazeva čestica sa Sunca i uticaj na električnu mrežu, civilne i vojne letove i satelitske veze.

Nešto ranije istraživači Nacionalne okeanografske i atmosferske uprave (SAD) izvestili su da su se prve pege u novom 11-godišnjem ciklusu već pojavile na severnoj Sunčevoj polulopti. Imajući u vidu da će Zemljino i Sunčevo magnetsko polje biti na vrhuncu usklađenosti 2012. godine, očekuju se veoma veliki priliv naelektrisanih čestica.