Evropljani nastoje da se vrate u igru u Ukrajini
Фото EPA/SergeyKozlov
Evropljani na svaki način pokušavaju da nađu svoje mesto u rešavanju aktuelne ratne krize u Ukrajini. Naravno, ne zarad povratka mira na kontinentu, već zbog proste činjenice da sudbina Kijeva može potencijalno i te kako da utiče na ostatak kontinenta. I to na više načina.
Prevashodno bezbednosno, pošto bi se Rusija kao najmoćnija vojna sila u ovom delu sveta dodatno primakla zapadnim susedima, ali i zbog činjenice da je Ukrajina od životne važnosti za komšije sa te strane granice, pre svega kao proizvođač hrane i izvorište preko potrebnih zemnih iskopina, ali i kao potencijalno jako tržište kvalifikovane radne snage.
Svesni svih dosadašnjih promašaja koji su ih praktično izbacili iz ukrajinske priče, a usled zastoja komunikacije na relaciji Vladimir Putin – Donald Tramp, Evropljani sada pokušavaju da preko tzv. Grupe voljnih učine korak napred. U tom smislu predložena je neka vrsta „plana u 12 tačaka” (još uvek u razradi), čiji autor je, kako navode izvori, Finska, a koji bi trebalo da igrače sa zapada kontinenta vrati u igru.
Ukratko, radi se o sledećem: pomenutih 12 tačaka predviđa dve faze: prva je prekid vatre, a druga – otpočinjanje pregovora. Pristup „prvo prekid vatre” je nešto na čemu većina evropskih zemalja insistira još otkako je Trampova administracija počela da razgovara sa Kremljom. U dokumentu se navodi da će obustava neprijateljstava „početi 24 sata nakon što strane prihvate predloženi plan”, kao i da linija kontakta „ostane zamrznuta na liniji razdvajanja zatečenoj na početku prekida vatre”.
Imajući u vidu upletenost SAD u dosadašnji mirovni proces, plan predviđa da upravo američke snage, uz pomoć satelita, dronova i sličnih pomagala, kontrolišu liniju prekida vatre. Navodi se, takođe, da bi dve strane (Rusija i Ukrajina) tokom perioda pregovora trebalo strogo da se uzdržavaju od bilo kakvih oružanih dejstava. Kada je reč o nuklearnoj elektrani u Zaporožju, koja je često na udaru dronova, predlaže se da njeno upravljanje na sebe preuzmu civilni stručnjaci iz neke treće zemlje – po dogovoru, dok Ukrajina ne povrati kontrolu nad istom.
Plan predviđa i direktne mirovne pregovore dve strane i tokom tog procesa ukidanje pojedinih sankcija nametnutih Rusiji, kao i povratak iste u pojedine međunarodne organizacije poput Saveta Evrope ili Međunarodnog olimpijskog komiteta... Tu su i druge „olakšice” koje bi Moskvu trebalo da odobrovolje i privedu pregovaračkom stolu. Ceo proces bio bi vođen od strane američkog predsednika Donalda Trampa, slično mirovnim pokušajima na Bliskom istoku, u Gazi.
Na samom terenu uspostavljene bi bile zone bez vojne aktivnosti, sve dok se na njima ne uspostavi civilna vlast (čija?) i obezbede garancije za mir. Pomenute zone bile bi pod nadzorom trećih zemalja. Tu je i deo bezbednosnih garancija koje, međutim, još uvek nisu razrađene.
Interesantno je i da su ovim planom predviđeni i direktni pregovori između Moskve i Kijeva i to na najvišem državnom nivou. Ako se zna da ruski predsednik Vladimir Putin nije voljan da o bilo čemu razgovara sa prvim čovekom Ukrajine Volodimirom Zelenskim, čiji se legalitet ozbiljno dovodi u pitanje, ovo bi se moglo ispostaviti kao nepremostiva prepreka.
Ima i detalja koje ni neke evropske zemlje ne žele da prihvate, a pre svega onu o uspostavljanju legalnih civilnih vlasti u oblastima pod kontrolom Rusije. Takođe, plan predviđa i uspostavljanje fonda za obnovu Ukrajine koji bi uključivao i ruska sredstva zamrznuta po zapadnim bankama. Ekonomske sankcije nametnute Rusiji bile bi labavljene u skladu sa sprovođenjem mira. Naravno, u slučaju odstupanja od dogovorenog, iste bi se automatski vratile na snagu.
Analitičari unapred procenjuju da pomenuti plan nema šanse da zaživi. Interesi Moskve danas su sasvim suprotni i to je i razlog zbog kojeg ratna dejstva ne prestaju. Treba podsetiti i da su predlozi koje je iznela ruska strana tokom dosadašnjih pregovora potpuno suprotni od želja Evropljana.
Ruski ministar spoljnih poslova Sergej Lavrov i predsednik Vladimir Putin više puta su isticali da su osnovni uzroci sukoba ostali nerešeni. Pre svega, poštovanje nacionalnih prava Rusa u Ukrajini poput upotrebe jezika, obrazovanja, religije… Ništa od pomenutog evropski plan ne predviđa.
Po svoj prilici, Evropljani se i dalje vode idejama nastalim još u vremenima pada Berlinskog zida i kasnijeg raspada Sovjetskog Saveza, bez uzimanja u obzir kroz šta je svet, pa i naš kontinent, u međuvremenu prošao. Uostalom, to je i razlog koji je naveo američkog predsednika Donalda Trampa da se aktivnije uključi u rešavanje ukrajinskog pitanja. A kako sada stvari stoje, za predstavnike Evrope tu u ovom trenutku jednostavno nema mesta.