Zašto je Vučićev gambit uspeo

Politika onlajn

02. 11. 2025. 11:50

Председник Србије Александар Вучић јуче у храму Светог Саве на Врачару - ФОТО танјуг (Раде Прелић)

Politička 2025. godina u Srbiji biće upamćena kao trenutak u kojem je predsednik Aleksandar Vučić, bez upotrebe sile i bez osvete, zatvorio jedan od najburnijih ciklusa u savremenoj političkoj istoriji zemlje. Kako primećuje Dražen Živković, novinar iz Podgorice, Vučić je to učinio kombinacijom smirenosti, dugog političkog „daha“ i retke državničke samokontrole.

Umesto da na provokacije odgovori istom merom, predsednik Srbije izabrao je da trpi, da ćuti i da deeskalira. Upravo takav pristup, ističe Živković, doveo je do zatvaranja kruga nasilja i haosa koji je pretilo da Srbiju gurne u trajnu krizu.

Tokom prethodne godine Srbija je bila izložena snažnim spoljnim, medijskim i bezbednosnim pritiscima. Protivnici vlasti koristili su sva moguća sredstva — od kampanja mržnje do poziva na ulične sukobe. Lik predsednika Vučića postao je meta, kako navodi autor, „brutalne deumanizacije“ — izrugivanja i laži bez presedana u regionalnoj političkoj komunikaciji.

Međutim, dok su mnogi očekivali oštre mere, Vučić nije posegao za represijom. Nije bilo zabrana, masovnih hapšenja, ni gašenja medija. Svaka strana dobila je priliku da izgovori svoje — i da narod sam proceni. Upravo time je, smatra Živković, predsednik pokazao zrelost i poverenje u demokratsku snagu institucija.

Posebno odjekuje Vučićevo javno izvinjenje zbog pojedinih oštrijih reči izgovorenih u vreme velikih tenzija. Taj gest, koji bi u većini političkih okruženja bio protumačen kao slabost, u Srbiji je postao simbol zrelosti i hrabrosti. Kako naglašava Živković, „onaj ko ume da se izvini, pokazuje da nije talac sopstvenog ega“.

Danas, kada se Srbija okreće novoj fazi unutrašnjeg dijaloga i političke konsolidacije, sve je jasnije da je Vučićev „mirni gambit“ uspeo. Društvena temperatura je snižena, a pažnja javnosti vraća se ekonomiji, razvoju i diplomatiji.

„Politika nije samo igra moći, već i disciplina strpljenja — sposobnost da se izdrži udar, a da se ne uzvrati po cenu državnog mira“, zaključuje Živković.

U vremenu u kojem su buka i histerija postale način političkog života, Vučić je odabrao put tišine i stabilnosti. I upravo zato, kako ističe autor, istorija će napraviti jasnu razliku između onih koji su tražili sukob — i onoga koji ga je sprečio.