Za rekonstrukciju vlade
(Новица Коцић)
U poslednje vreme dosta se govori o promenama vlade: kako o novim koalicijama, tako i o rekonstrukciji sadašnje. Priče o novim koalicijama potpiruje nezadovoljstvo mnogih, a posebno DS-a, ponašanjem šefa G17 plus, dok se o rekonstrukciji vlade govori iz različitih razloga. I ja bih da navedem jedan.
Mislim da je potrebno rekonstruisati vladu da bi se veći broj nekompetentnih ministara zamenio kompetentnijim. Ukoliko u srećnim vremenima, kada stvari idu dobro same od sebe, i nije presudno važno ko sedi u vladi – sada je drugačije: Srbija se suočava sa opasnom krizom, a na odgovornim mestima sede mnogi nedorasli ljudi.
Pokušaću da, ukratko, dokažem ovo tvrđenje. Uveravali su nasda je svetska kriza baš razvojna šansa Srbije, dok nam industrijska proizvodnja opada od jula 2008. godine, a spoljnotrgovinski deficit raste li raste. Budžet im suštinski sastavlja Međunarodni monetarni fond. Može li neko mirna srca reći da su vešto vodili akcije oko naftno-gasnog aranžmana, koncesija i koridora, ,,Fijata”? Šta bi sa hiljadu evra besplatnih akcija? Da li su završili privatizaciju, kako nalaže zakon, ili se i dalje muče? Šta bi sa rezervoarom gasa u Banatskom Dvoru, tj. zašto nemamo rezerve ni za sedam dana već moramo da prosjačimo u komšiluku? Nećkali su se sa povećanjem garancije depozita, pa je iz banaka podignuto za Srbiju velikih milijardu evra. Potpisali su besmisleno proširenje kolektivnog ugovora, pa su se par dana kasnije predomislili. Toliko pričaju o uključenju u Evropu, a nisu pripremili tehnikalije za bezvizni režim, pa samo odlažu li odlažu. Nešto nema ni najavljenog stend-baja sa MMF-om. A kreditni rejting naših državnih obveznica, ta najbolja mera mišljenja svetskog biznisa o jednoj zemlji, već je poduže BB, tj. tek nešto iznad đubreta itd, itd.
Hajde da obrnemo stvar: da li je ekonomsko-socijalni deo vlade (u najširem smislu) napravio neki dobar, vešt, pametan potez, nešto što bi nas prijatno iznenadilo, nešto što bi popravilo poziciju Srbije? Ne bih rekao.
Za ovakvo stanje sastava vlade vidim neke razloge. Prvi pripada poznatoj slabosti demokratije, posebno u demokratski manje zreloj zemlji, gde se do vlasti najlakše dolazi pametnim marketingom, dok se stvarne vrednosti teško uočavaju. Tako reklamno vešti ljudi dolaze na vlast, pa bilo preko svojih strančica, bilo kao stvarno ili navodno popularni pojedinci.
Drugi razlog je koalicioni karakter naših vlada. Tu većinski partner teško da može da utiče na sastav ljudi iz manjih stranaka. Oni se jedva dogovore o podeli broja ministarskih i drugih važnih mesta među strankama, pa im ne pada na pamet da se svađaju i zbog izbora ljudi koji će ih popuniti.
Treći razlog je potreba šefa stranke da nagradi vredne aktiviste i postavi lojalne saradnike na važna mesta. Tu često važi sledeća, grubo predstavljena logika: ko zalepi više plakata taj će dobiti bolje mesto, pa tako imamo ministre koji su vešti samo sa plakatima. A i kako da ne postavite lojalne ljude, u koje imate poverenja? Zar rizikovati sa slabo poznatima, koji vam sutra mogu okrenuti leđa? I tako, DS je opet poslao slabu ekipu u vladu, a nije mogao da utiče na sastav ostalih ekipa.
I pored svih navedenih razloga, imamo pravo da tražimo rekonstrukciju vlade i uključenje sposobnijih ljudi. Ipak, ovo vreme traži elementarnu državničku mudrost, koja, nadam se, postoji.
Direktor ekonomskih studija CLDS