Kim ša­lje Pu­ti­nu i gra­đe­vin­ce

Milenko Pešić

09. 11. 2025. 16:15

Вла­ди­мир Пу­тин во­зи Ким Џонг Уна у „ауру­су” то­ком по­се­те Пјон­гјан­гу 2024. (Фо­то EPA/KCNA)

„Ne­po­be­di­vi sa­bor­ci”, ka­ko je Kim Džong Un na­zvao stra­te­ško part­ner­stvo Mo­skve i Pjon­gjan­ga, ne is­po­ma­žu se sa­mo voj­no. Osim tru­pa, Se­ver­na Ko­re­ja po­če­la je da ša­lje u Ru­si­ju i gra­đe­vin­ske rad­ni­ke ka­ko bi po­mo­gli u ob­no­vi in­fra­struk­tu­re, ko­ja je u po­sled­nje vre­me sve vi­še ugro­že­na na­pa­di­ma ukra­jin­skih dro­no­va.

Na­kon bri­fin­ga ju­žno­ko­rej­ske Na­ci­o­nal­ne oba­ve­štaj­ne slu­žbe (NIS) po­sla­nik kon­zer­va­tiv­ne par­ti­je „Sna­ga na­ro­da” Li Song Kven, sa­op­štio je no­vi­na­ri­ma da je vla­da u Pjon­gjan­gu od sep­tem­bra do sa­da pre­ba­ci­la u Ru­si­ju oko 5.000 gra­đe­vi­na­ca, pre­no­si AFP.

Me­đu­na­rod­na gru­pa za pra­će­nje sank­ci­ja sa­op­šti­la je u iz­ve­šta­ju pro­šlog me­se­ca da Se­ver­na Ko­re­ja pla­ni­ra da po­ša­lje 40.000 rad­ni­ka u Ru­si­ju, uklju­ču­ju­ći i ne­ko­li­ko gru­pa IT struč­nja­ka. Ju­žno­ko­rej­ski oba­ve­štaj­ci tvr­de da Mo­skva na ovaj na­čin po­ku­ša­va da na­do­me­sti ma­njak rad­ne sna­ge, ko­ji se po­ja­vio zbog mo­bi­li­za­ci­je voj­no­spo­sob­nog sta­nov­ni­štva, ali i od­la­ska jed­nog bro­ja gra­đa­na iz ze­mlje da bi iz­be­gli uče­šće u ra­tu. Ovo pro­ce­ne ne iz­ne­na­đu­ju, jer je Mo­skva le­tos sa­op­šti­la da će Pjon­gjang po­sla­ti još 6.000 voj­nih in­že­nje­ra i rad­ni­ka ka­ko bi po­mo­gli Ru­si­ji u ra­tu pro­tiv Ukra­ji­ne.

NIS sma­tra da je, pre­ma re­či­ma Li­ja, tre­nut­no oko 10.000 se­ver­no­ko­rej­skih voj­ni­ka ras­po­re­đe­no bli­zu ru­sko-ukra­jin­ske gra­ni­ce. Pre­ma pro­ce­na­ma iz Se­u­la, do sa­da je naj­ma­nje 600 se­ver­no­ko­rej­skih voj­ni­ka po­gi­nu­lo u ukra­jin­skom ra­tu, a hi­lja­de su ra­nje­ne.

Pre­ma iz­ve­šta­ju Mi­si­je SAD pri Uje­di­nje­nim na­ci­ja­ma iz 2024. go­di­ne, oko 10.000 se­ver­no­ko­rej­skih rad­ni­ka ra­di­lo je u Ru­si­ji i Ki­ni. Ka­ko se na osno­vu spo­ra­zu­ma o stra­te­škom pri­ja­telj­stvu ve­ze Mo­skve i Pjon­gjan­ga pro­du­blju­ju, mo­že se oče­ki­va­ti da će se nji­hov broj po­ve­ća­va­ti.

Po­zi­va­ju­ći se na sve­do­če­nje ne­ko­li­ko se­ver­no­ko­rej­skih rad­ni­ka ko­ji su po­be­gli iz Ru­si­je po­sle po­čet­ka ra­ta, Bi-Bi-Si pi­še da su oni bi­li pri­si­lje­ni na is­cr­plju­ju­ći rad i do 20 sa­ti dnev­no pod stro­gim nad­zo­rom age­na­ta. Na osno­vu jed­ne ra­ni­je an­ke­te me­đu Se­ver­no­ko­rej­ci­ma ko­ji su us­pe­li da pre­beg­nu u Ju­žnu Ko­re­ju, „Ki­mo­vi ga­star­baj­te­ri”, ko­ji su naj­če­šće an­ga­žo­va­ni u gra­đe­vi­nar­stvu, šu­mar­stvu, tek­stil­noj i pro­iz­vod­noj in­du­stri­ji, mo­gli su da za­ra­de iz­me­đu 7.000 i 10.000 do­la­ra go­di­šnje.

Ana­li­ti­ča­ri sma­tra­ju da obe dr­ža­ve pro­fi­ti­ra­ju od sa­ve­za ko­ji su Vla­di­mir Pu­tin i Kim Džong Un „za­ce­men­ti­ra­li” spo­ra­zu­mom o stra­te­škom part­ner­stvu. Se­ver­na Ko­re­ja po­sla­la je Ru­si­ji de­se­tak mi­li­o­na ar­ti­lje­rij­skih gra­na­ta i hi­lja­de voj­ni­ka. Za­uz­vrat, Pjon­gjang je od Mo­skve do­bio go­ri­vo, hra­nu i pri­stup na­pred­noj voj­noj opre­mi ko­ju je ra­ni­je te­ško mo­gao se­bi da omo­gu­ći, jer je re­žim pod stro­gim em­bar­gom i sank­ci­ja­ma Uje­di­nje­nih na­ci­ja zbog svog nu­kle­ar­nog pro­gra­ma.

Pjon­gjang ostva­ru­je još jed­nu ko­rist od bli­ske sa­rad­nje s Mo­skvom – pre­stiž da je ova me­đu­na­rod­no izo­lo­va­na ze­mlja ključ­ni sa­ve­znik jed­ne glo­bal­ne si­le. Sa­vez s Ru­si­jom Se­ver­na Ko­re­ja mo­že da is­ko­ri­sti da se bo­lje po­zi­ci­o­ni­ra u svo­jim od­no­si­ma s Ki­nom, što se vi­de­lo pri­su­stvom Kim Džong Una na voj­noj pa­ra­di u Pe­kin­gu po­vo­dom 80. go­di­šnji­ce po­be­de nad Ja­pa­nom u Dru­gom svet­skom ra­tu.

S dru­ge stra­ne, to što je Pu­ti­no­va Ru­si­ja po­sta­la za­štit­nik re­ži­ma u Pjon­gjan­gu oja­ča­va po­zi­ci­ju Kim Džong Una i u kom­pli­ko­va­nim od­no­si­ma sa SAD. Pjon­gjang ni­je od­go­vo­rio na Tram­po­vu po­nu­du da se sa­sta­ne s Ki­mom to­kom nje­go­ve ne­dav­ne azij­ske tur­ne­je. Iako je ame­rič­ki pred­sed­nik iz­ja­vio da je spre­man da pro­du­ži bo­ra­vak u Ju­žnoj Ko­re­ji da bi se sa­stao s li­de­rom sa Se­ve­ra. Da od su­sre­ta s Tram­pom ne­ma ni­šta, po­sta­lo je ja­sno kad je Kim ume­sto od­go­vo­ra Be­loj ku­ći po­slao mi­ni­star­ku spolj­nih po­slo­va Čoe Son Hui u Mo­skvu, gde su se ona i ru­ski pred­sed­nik Vla­di­mir Pu­tin slo­ži­li da oja­ča­ju bi­la­te­ral­ne ve­ze. Po­sla­nik Li Song Kven ka­že da ju­žno­ko­rej­ska oba­ve­štaj­na agen­ci­ja ve­ru­je da Kim Džon Un osta­je otvo­ren za raz­go­vo­re s Va­šing­to­nom i da će tra­ži­ti kon­takt ka­da se za to stek­nu uslo­vi.

„Iako se pred­lo­že­ni sa­sta­nak s Tram­pom ni­je ostva­rio, vi­še­stru­ki zna­ci su­ge­ri­šu da se Pjon­gjang iza ku­li­sa pri­pre­ma za mo­gu­će raz­go­vo­re sa SAD”, ka­že ovaj ju­žno­ko­rej­ski po­li­ti­čar.

To­kom pr­vog man­da­ta na če­lu SAD, Do­nald Tramp se tri pu­ta sa­stao s Kim Džong Unom – u Sin­ga­pu­ru, Ha­no­ju i u de­mi­li­ta­ri­zo­va­noj zo­ni na gra­ni­ci dve Ko­re­je. Tom pri­li­kom Tramp je po­stao pr­vi ame­rič­ki pred­sed­nik ko­ji je sim­bo­lič­ki kro­čio na tlo Se­ver­ne Ko­re­je. Ali ti sa­stan­ci ni­su uro­di­li plo­dom, uglav­nom zbog ne­sla­ga­nja oko uki­da­nja sank­ci­ja i obi­ma de­nu­kle­a­ri­za­ci­je. Se­ver­na Ko­re­ja tra­ži­la je pot­pu­no uki­da­nje sank­ci­ja, dok SAD ni­su bi­le sprem­ne da to pri­hva­te bez sve­o­bu­hvat­nog de­mon­ti­ra­nja nu­kle­ar­nog pro­gra­ma.