Srpsko ime nije samo ukras

U utorak uveče, 11. novembra, u prostorijama „Matice srpske – Društvo članova u Crnoj Gori” u Nikšiću, pod svetlima programa „Dani Matice srpske”, predstavljena je najnovija knjiga akademika Mira Vuksanovića, „Njegoševi Crnogorci”.

Sa početkom u 19 časova, veče je okupilo brojne poštovaoce književnosti i dela velikog Njegoša, a o samoj knjizi su, osim autora, govorili mitropolit budimljansko-nikšićki Metodije (Ostojić), dr Radenko Šćekić, mrs Aleksandar Ćuković i prof. dr Drago Perović. Voditeljka večeri bila je Bojana Pejović.

– Imao sam čast da se, godinama prije, upoznam sa djelom srpskog akademika i književnika Mira Vuksanovića i ne mogu da kažem da sam lako bio kadar da ga obujmim i primim, ali sam ga načinjao s različitih strana, kao vruću pogaču i sve duvajući u prste, ali nisam odustao i nisam se predao. Živo djelo daje se i uzima kome, kad i koliko ono hoće. Zato koristim ovu priliku da ponajprije istaknem značaj i doprinos akademika Vuksanovića na polju srpske književnosti i kulture i moje duboko poštovanje i zahvalnost za njegov predani rad i dar njegov nama, po promislu i ljubavi Božjoj dat i rukovođen – rekao je, između ostalog, mitropolit Metodije ovom prilikom.

Oni kojima je srpski obraz bio važniji od života i ugođaja zemaljskog

Dodao je da se u knjizi koju potpisuje „pisac Semolj gore, Semolj zemlje i Semolj ljudi takođe izabiraju i sabiraju ljudi s neke gore i neke zemlje, Crne Gore i Hercegovine, i gdje nam književni autoritet srpskog akademika otkriva nove i drugačije izglede, puteve i gradnje čitaoca od onih u njegovim prethodnim djelima”. Taj niz, kaže, doneo je vredan uvid u zvezdano mnoštvo srpskih vitezova, kojima srpsko ime nije samo ukras – već temelj čoveka, porodice i naroda. Dodao je da  su u njihovo vreme stvari bile jednostavnije i jasnije.

– Ne zato što je vrijeme bilo bolje. Naprotiv, oni su bili bolji, a vrijeme je uvijek odraz ljudi tog vremena. I ta granica do Drugog svjetskog rata i posljedice komunizma, i postkomunizam, i globalističko ropstvo danas, jesu istaknute, ali nisu okolnosti uslov da budemo ljudi i budemo Srbi. Nisu okolnosti one koje rađaju vitezove, već su oni vitezovi jer stvaraju okolnosti. Oni kojima je srpski obraz bio važniji od života i ugođaja zemaljskog pripali su u Srpski biografski rječnik. Tako se sabiralo i sabira to jato, nikako drugačije i nikakvom politikom, granicima starim i novim, skraćenim vidicima i padom u novi identitet, jer su duhovne sablje zarđale, ikone potamnjele, a krv se prorijedila. Mi smo vitezove duha zamijenili drugima koji po svemu nisu i ne mogu biti kao oni i želimo da novouspostavljenoj malenkosti snishodimo i da slabost idolsku za veličinu proglasimo, da koga ne uvrijedimo, da se ne raspemo i kakvi-takvi ostanemo u broju, dok se svi skupa u grijehu valjamo i u ponor sebe i Srpstvo obaljujemo – istakao je mitropolit budimljansko-nikšićki Metodije

Narod je Sud Božji

Vladika je podsetio na reči Svetog Marka Otšelnika, da „onaj ko ne izabere da postrada za Istinu Božju biće kažnjen mnogo bolnije stradanjem koje nije izabrao”. Rekao je i da narod nije grupica političara, partija, nisu ni institucije, a pogotovo društvene mreže.

– Narod je Sud Božji. Narod sve vidi, zna i osjeća. Narod je sila koja diše u dubini svoje velike šume i nadima se i raste snagom i vjerom i istinom. I postoji. I gleda i čeka čovjeka. Narod se hrani istinom i zato je narod. Onaj koji se lažima hrani i tetoši – taj nije narod, niti želi da bude, iako se danas samonaziva elitom. Jer iza onoga koji nije narod ne ostaje ništa – besedio je mitropolit Metodije.

Rekao je da je ovaj niz bisera u Srpskom biografskom rječniku jedina elita koju je Bog proslavio, koju je narod opevao i u duši svojoj sačuvao i da ih je probrala i gradila spremnost na žrtvu u odbrani srpskog imena i roda, a oni su držali i branili srpsko ime i srpski rod.

– Mislite li da su oni znali nešto što mi danas ne znamo? Nešto što se zaboravilo i pogazilo? Oni su znali da postoji samo jedan pravi Put za ljude kakvi su oni bili. Istina pobjeđuje, jer je Bog s njima i oni su to znanje prigrlili, na njemu se ukorijenili, podigli i stupili na Put živih i vječnih, kao i mnogi drugi kojima imena, groba, ni mramora nema.

Vuksanović poznaje sve o čemu piše, čak i ono što izostavlja

Za Mira Vuksanovića kaže da je osetljiv i istančan pisac, izrazito humanističke vizije sveta, čovekoljubac i učitelj narodni, koji u potpunosti poznaje sve o čemu piše, uključujući i ono što namerno izostavlja na kantaru leksikografskom, ali daje uputstva i izvore. Izdvaja da je čitalac taj koji treba da „popuni praznine” o onome o kome čita i o samome sebi i dodaje da su ga ove kratke priče o srpskim junacima podsetile na kratke Hemingvejeve priče i tzv. Teoriju ledenog brega.

– I postah sasvim siguran da su bjeline između teksta i spiska literature, u stvari, prostor za pjesmu. To namjerno bjelilo, skoro slikarsko, i taj prazan prostor toliko je napadan, i jasan, i buči, i viče na nas, prekorijeva nas i kinji, propituje, sad i odmah, šta znamo o sebi, i gdje smo, ko smo? Da, krunsko je pitanje ko smo? Knjiga kaže Njegoševi Crnogorci. To je isto nedovršena misao, baš kao i svaka priča u njoj koja čeka svakog od nas da se pokaže i otkrije, ili pak nadogradi i dopuni, da svaka priča poraste do pjesme i svaki čitalac do Srbina.

Vladika je istakao da je u tom trenutku shvatio da se upravo tako i čita ova knjiga.

– Mnogo toga treba sam čitalac da nadogradi i da, iako ledeni brijeg ne vidi u cjelosti, zna da taj brijeg postoji i da na njemu sve stoji. I ako to zaboravi i smetne, prvo će se svoje zablude sjetiti kad padne. Jer samo sjećanje nosimo sa sobom na onaj svijet, veli sveto Jevanđelje. Konačno, sama Teorija ledenog brijega nalazi i svoju analogiju sa Frojdom u kontekstu psihoanalize, gdje se um može uporediti sa ledenim brijegom i gdje je samo mali dio vidljiv iznad vode i koji predstavlja svijest, dok je većina potopljena, simbolizujući nesvjesno. Ili prosto, vidljiv je cvijet, a nevidljiv korijen.

Bez korena svaki cvet je iščupan i vene

Mitropolit Metodije ističe da bez korena svaki cvet je iščupan i vene, ma koliko lep bio, pa i ovaj buket probranih srpskih cvetova na srpskom korenu se napaja i podiže i sija do današnjega dana.

– Onda da zablagodarimo na pregnuću i ljubavi, poželimo snage i istrajnosti, poklonimo se mudrosti i gradimo se u skladu sa pobjedničkim nizom srpskih junaka i vitezova koji su svojim vrhom ledenog brijega Njegoševi Crnogorci i Hercegovci, ali su svojim bićem i korijenom duboko utvrđeni i ukorijenjeni u temelje brijega Srpskog i Hristovog, bez koga ih ne bi ni bilo ni njih, ni gore, ni zemlje. I tako iznova otkrismo i potvrdismo ko smo. I da ponovim riječi Svetog Marka Otšelnika: „Onaj ko ne izabere da postrada za Istinu Božju biće kažnjen mnogo bolnije stradanjem koje nije izabrao” – besedio je mitropolit Metodije.