Nema razloga da idemo u penziju posle 65. godine
Svaki put kad se u javnosti po- menu penzije, najveći broj rad nosposobnih odmah pita da li će se pomerati starosna granica. I da nećemo valjda još stariji u penziju, odnosno posle 65. godine, kada se izjednače godine starosti i za muškarce i za žene. Ako je za utehu – neće. Bar kako stvari sada stoje, jer se državi ne ispati duži radni staž.
Upravo je to na predstavljanju „Modela starenja Srbije”, koje su zajedno radili Ministarstvo finansija, Ministarstvo rada, Fiskalni savet, GIZ, uz podršku Vlade Nemačke i PIO fond,
potvrdio Alen Bučić, stručnjak za penzijska pitanja.
– Model starenja s projekcijom do 2070. godine pokazuje da se državi ne isplati da produžava godine rada i pomera odlazak u penziju. Ukoliko bi se pomerala starosna granica, penzionerima bi rasla penzija, ali bi država za njih morala da izdvaja više novca. Troškovi bi rasli i kada bi se penzije usklađivale samo s rastom zarada. Ako bi se povećavala starosna granica, to ne bi dovelo do znatnih ušteda u smislu smanjenja rashoda za penzije zbog specifične formule. Kada bi došlo do povećanja uslova za penziju, to bi dovelo do smanjenja broja novih korisnika. Smanjili bi se rashodi za penzionere, ali bi se penzije češće usklađivale samo s rastom plata. Prosečna penzija bila bi veća”, objašnjava Bučić.
Svaka promena penzijskog sistema, međutim, podrazumeva širi društveni dijalog i dogovor.
Ono što je izvesno jeste da će prosečna penzija rasti brže od inflacije i kupovna moć penzionera će biti veća. Standard bi trebalo da bude viši. Rast kupovne moći prosečne penzije biće 153 odsto, ali buduće prinadležnosti neće se približiti primanjima zaposlenih. Trenutno prosečna penzija iznosi 50.706 dinara i čini 46,5 odsto prosečne neto plate. Već 2030. mogla bi da iznosi blizu 71.000 dinara, i to će biti 43,1 odsto prosečne neto plate. Sadašnja računica kaže da će u 2070. godini prosečna penzija stići do 343.025 dinara, ali da će njeno učešće u prosečnoj zaradi i tada biti nisko – 38,6 odsto.
U perspektivi, broj osiguranika trebalo bi smanjiti sa 2,8 miliona u 2025. na oko 2,2 miliona do 2070, a isto tako broj korisnika penzija trebalo bi blago da padne – sa 1,6 miliona u 2025. na oko 1,5 miliona do 2070. godine. Kad je reč o broju penzionera prema vrsti penzije, očekuje se da će se broj korisnika starosne penzije u projekcionom periodu blago povećati, sa 1,11 na 1,18 miliona, dok bi broj korisnika invalidske penzije trebalo znatnije da padne, sa 225.000 na 158.000, prema kraju projekcionog perioda. Takav pad, pojasnio je Bučić, proizlazi iz strožih uslova za ostvarivanje prava na invalidsku penziju i trendova iz poslednjih 10 do 15 godina, gde se vidi da je broj korisnika invalidske penzije u kontinuiranom padu. Dodao je da se smanjuje i broj korisnika porodične penzije, i to znatno u prethodnih 10 do 15 godina, a očekuje se da će se takav trend nastaviti.
– U strukturi ukupnih prihoda najveće učešće je od doprinosa za penzijsko osiguranje, gde se planira blago povećanje u narednim godinama na oko 9,6 odsto BDP-a, i do kraja projekcionog perioda relativno su konstantni, što je u skladu i s metodologijom Evropske komisije, gde po pravilu kretanje prihoda od doprinosa treba da bude u visokoj korelaciji s kretanjem BDP-a, tako to učešće ne bi trebalo znatnije da se menja kroz vreme. Transferi iz budžeta sada iznose 2,6 odsto BDP-a, i trebalo bi postepeno da se smanjuju na oko dva odsto prema kraju projekcionog perioda, a deo transfera iz budžeta koji se odnosi na finansiranje rashoda za penzije trebalo bi da se smanjuje sa 0,9 odsto na oko 0,4 odsto prema kraju projekcionog perioda – rekao je.
Dobro je što u penzijskom sistemu Srbije postoji vrlo visoka pokrivenost rashoda za penzije prihodima od doprinosa, jer se više od 90 odsto ukupnih rashoda za penzije finansira doprinosima i očekuje se povećanje stope pokrivenosti do oko 96 odsto prema kraju projekcionog perioda.
Prema rečima Bučića, projekat je rađen u cilju podrške nastavku uspešne saradnje između Srbije i Međunarodnog monetarnog fonda, gde je bilo dogovoreno da se uradi analiza penzijskog sistema koja će obraditi i dugoročnu fiskalnu održivost penzijskog sistema i sposobnost sistema da obezbedi adekvatan život za buduće generacije penzionera, uzimajući u obzir starenje stanovništva i uticaj takvog starenja na fiskalni okvir i sredstva koja se u budućnosti mogu iz državnog budžeta izdvajati da bi se finansirale buduće penzije.