Pretorija prkosi Vašingtonu
(Фото ЕПА/М.Л.)
Može li lavovski deo sveta da odlučuje bez Amerike o globalnim smernicama za borbu protiv dugova najsiromašnijih i uspešnije rvanje s klimatskim promenama, društvenim nejednakostima, prometom kritičnih minerala? Odgovor bi mogao da bude izvesniji nakon dvadesetog samita lidera G20, koji se održava ovog vikenda u Južnoafričkoj Republici. G20 predstavlja države koje imaju oko dve trećine stanovništva sveta, ostvaruju 85 odsto globalnog BDP-a i 75 odsto svetske trgovine. Pretorija je sazvala samit lidera G20 pod geslom „Solidarnost, jednakost, održivost”.
Međutim, uspeh predstojećeg samita G20 dovodi u pitanje izuzetno zaoštravanje diplomatskog rečnika SAD (sledeći predsedavajući) prema zemlji Rta dobre nade, aktuelnom domaćinu okupljanja u šestomilionskom Johanezburgu.
„Totalna je sramota da se G20 održava u JAR, gde bele farmere kolju i ubijaju”, jedna je od poruka američkog lidera Donalda Trampa, koji zvaničnoj Pretoriji zamera mnogo šta, pa i odnos prema Izraelu i sukobu u Gazi.
„Južnoafrički predsednik Siril Ramafoza malo ispira usta kada pominje da SAD ipak šalju delegaciju na završnu ceremoniju primopredaje uloge predsedavajućeg”, poručila je Kerolajn Levit, portparol Bele kuće.
Tako se događa da prvi put od osnivanja G20 jedna zemlja, u ovom slučaju najveća ekonomija sveta – SAD, bojkotuje samit lidera. I ne samo to. Zvanični Vašington unapred je upozorio zvaničnu Pretoriju da ne pokušava da zaokruži samit G20, usvajanjem završne deklaracije. Sve to uz najavu da će SAD kao sledeći predsedavajući G20, dogodine u Majamiju, okupiti „koncentrisaniji” saziv, budući da je sadašnji G20 „nabujao u G100”. U kojem pravcu Vašington razmišlja o budućnosti G20, već je naznačio američki ministar finansija Skot Besent: „SAD su se vratile na međunarodnu scenu kao lider. Sveli smo G20 na osnove. Činimo da to funkcioniše za američki narod bolje nego ikad”, najavio je Besent, pre neki dan u Beloj kući.
Južnoafrički lider Ramafoza odlučan je da na samitu promoviše teme od životnog značaja za globalni Jug i postavi Afriku bliže centru svetske diplomatske arene.
„Ne mogu geografski položaj zemlje, nivo prihoda ili vojska da određuju ko ima glas, a ko će biti izviždan. Nijedna zemlja nema pravo da ćuška drugu zemlju”, poručio je Ramafoza u završnoj reči na Socijalnom samitu G20 u Boksburgu, istočno od Johanezburga. Istom prilikom Ramafoza je najavio da će JAR izdati zajedničku deklaraciju lidera G20, uprkos zahtevima Vašingtona da to ne čini. „Američki bojkot je za žaljenje i predstavlja njihov gubitak” dodaje Ramafoza.
Sa ovakvom razmenom „diplomatskih varnica” između Vašingtona i Pretorije, šta će biti s ovogodišnjim samitom G20 (SAD zvanično preuzimaju predsedavanje 1. decembra)? Senka „prazne stolice” SAD inače nije jedina koja ukazuje na izazove pred kojima se nalazi G20.
U Johanezburgu Kinu ovog puta predstavlja premijer Li Ćeng, dok ruski lider Vladimir Putin i ovog puta izostaje (u pozadini je nalog Međunarodnog krivičnog suda u Hagu za njegovo privođenje zbog slučaja „Ukrajina”). Istovremeno, ne dolazi ni lider Argentine Havijer Milei, kao ni predsednica Meksika Klaudija Šajnbaum Pardo. Juče je bilo neizvesno i ko će u Johanezburgu predstavljati Saudijsku Arabiju.
„Minus” koreografija zato ide naruku galeriji pridošlih visokih zvanica, da tokom G20 i najavljenih brojnih bilateralnih susreta pokažu spremnost da se uhvate ukoštac s međunarodnim „polikrizama” u vremenu rastućih geopolitičkih rizika i posustalog globalnog privrednog rasta.
Naime, prema procenama Svetske banke, globalni privredni rast najniži je u poslednjih 17 godina, dok bi 2027. mogao da ukazuje na najsporiji decenijski rast od 1960. Pritom MMF upozorava da bi privredni rast sastava G20 u sledećih pet godina mogao da bude slabiji nego pre pandemije korone. Nevesele ekonomske projekcije podstakle su zvaničnu Pretoriju da organizuje prvu G20 analizu globalnih nejednakosti od 1999, i to pod rukovodstvom nobelovca profesora Džozefa Stiglica. Jedan od nalaza te analize: „Od 2000. godine jedan odsto najbogatijih na svetu prisvojio je 41 cent od svakog dolara koji je ostvarila globalna ekonomija, dok je ’donja polovina’ sveta dobila samo po jedan cent.” Milijarderi sa adresama u G20 dodali su svom bogatstvu 2,2 biliona dolara, što bi bilo više nego dovoljno da se 3,8 milijardi ljudi izvuku iz siromaštva, tvrdi „Oksfam”. Da li svet želi i može da se izbori sa tom situacijom, pokazaće ishod tekućeg samita G20 u Johanezburgu.