Princ čvrste ruke
Iako bi mnogi rekli da je sasvim dovoljno ako se rodite bogati, moćni ljudi svedoče da morate da budete i preduzimljivi biste održali to bogatstvo. Barem onoliko koliko je Muhamed bin Salman postao onog trenutka kada mu je, preko reda, titula prestolonaslednika pala u krilo.
Te 2017. godine 31-godišnji sin kralja Saudijske Arabije Salmana, s takvom prilježnošću je prigrlio titulu da je zbog metoda obračuna s familijom Sauda i saudijskim bogatašima dobio titulu najopasnijeg čoveka na Bliskom istoku. Problem je bio taj što nagomilano bogatstvo njemu nije bilo dovoljno i što princa pokreće moć.
Ali ni to suštinski nije tolika posebnost, jer istorija kazuje da je svaki novi imperator, može se reći, „prisiljen” da mačem preseče veze i poretke uspostavljene pre njega. Od toga da li mu ruka zadrhti obično i zavisi da li će vladati dugo i srećno do kraja života.
Princ koji se retko osmehuje ima čvrstu ruku, a vreme je pokazalo i sposobnost da godinama trpi da ga kamenčić žulja u cipeli.
Iako su ga svojevremeno neke zapadne obaveštajne službe opisale kao političkog kockara koji destabilizuje arapski svet, procena je bila samo delimično tačna. Princ se nije politički kockao, nego je bio prijatelj sa zetom Donalda Trampa Džaredom Kušnerom. Tako je i preuzimanje kontrole nad političkim, privrednim i finansijskim tokovima išlo uz malu pomoć prijatelja.
Ipak, i u životu prinčeva ima problema. Dok je duboka država saplitala Trampa u prvom mandatu, te 2018. dogodilo se svirepo ubistvo novinara Džamala Hašogija, koji je živeo u izgnanstvu i baš kritikovao režim u Rijadu.
Američke obaveštajne službe uz pomoć mnoštva dokumenata došle su do zaključka, sa kojeg je Džozef Bajden skinuo oznaku tajnosti, da je Muhamed bin Salman odobrio hapšenje i, moguće, naredio i njegovo ubistvo. U tom smaknuću bilo je toliko jezivih detalja da je uvek ozbiljni princ u javnosti odmah proglašen krivim. Iako je demantovao da je naredio smaknuće, faktički je priznao odgovornost kao vladar kraljevine. Jer je već važio za čoveka kome ruka nikada ne zadrhti.
Delu javnosti cela ta operacija s komadanjem tela i sonom kiselinom u zgradi konzulata Saudijske Arabije u Istanbulu izgledala je kao smaknuća koja su pripadnici Islamske države ritualno obavljali u pustinji nad belcima obučenim u američke narandžaste zatvorske uniforme.
Ali princ je izdržao sve kritike za nepoštovanje ljudskih prava, slobode medija i ostalih „demokratskih tekovina”. Priča se da se jedini put upadljivo osmehnuo te 2022. godine, kada mu je Bajden „došao na noge” tražeći da poveća proizvodnju nafte kako bi zapadni svet mogao da nadoknadi nedostatak ruskih energenata koji su pod sankcijama.
Od tog trenutka priča o Bin Salmanu se čita u poglavljima o globalnoj prekompoziciji, u šta ulazi i drugi deo one zapadnoobaveštajne procene o destabilizaciji arapskog sveta. Srdačni odnosi s Trampom i potpisivanje sporazuma o strateškom ekonomskom partnerstvu sa SAD izbacili su onaj kamenčić iz prinčeve cipele. Doduše ostala je moralna dilema o tome na kojoj strani treba biti u ratovima na Bliskom istoku, ali Bin Salman verovatno ne bi dozvolio da mu ovaj kamičak upadne u cipelu i kratko bi odgovorio da nikada nije težio Nobelovoj nagradi za mir.