Plata mora da se zaradi
(Freepik)
Javna državna preduzeća decenijama su bila mesto u kome su rukovodioci imali visoke plate koje ponekad nisu pratile rezultate poslovanja, ali i brojne dodatke i naknade. Često se dešavalo da direktori firmi koje posluju u gubicima imaju primanja na nivou najplaćenijih menadžera u privatnom sektoru. Bez jasnih ograničenja, zarade su se formirale na osnovu odobrenja nadzornih odbora ili ministarstava, što je otvaralo prostor za zloupotrebe. Stoga je Vlada Srbije nedavno usvojila novu uredbu kojom detaljno reguliše visinu zarada i naknada za čelnike i članove upravljačkih tela u preduzećima u državnom vlasništvu.
Ova mera ima cilj da smanji prekomerna primanja i poveća transparentnost u upravljanju javnim resursima. Novi propisi se odnose na sve organe društava kapitala koja su u vlasništvu države, uključujući predstavnike države u skupštinama firmi, članove nadzornih odbora, kao i direktore i generalne direktore državnih kompanija. Tri su kriterijuma obračuna primanja: visina zarada i naknada rukovodilaca biće određivana na osnovu ispunjavanja zakonskih obaveza, ostvarenja opštih godišnjih ciljeva kompanije, finansijskog stanja društva kapitala.
Da plata ubuduće ne treba da bude samo slovo na papiru, nego nešto za šta treba ozbiljno da se radi kako bi se sprečila prekomerna primanja i povećala transparentnost, smatra prof. Ljubodrag Savić sa Ekonomskog fakulteta u Beogradu, pozdravljajući novu uredbu.
– Ova uredba to donosi, koliko shvatam, što je dobra stvar. Krajnje je vreme i bilo da država reši takva pitanja. Jer nekad mi se čini da se izabere neko na takvu poziciju da bi mu se učinilo, a ne zato što je stručan i zato što ozbiljno može pomoći u radu nekog, na primer, odbora. Zato verujem da ove promene vode ka uređenju te oblasti – kaže prof. Savić, smatrajući da država treba da, ako već nije, ograniči članstvo u upravnim odborima.
– Jer, primera radi, imamo ljude koji nemaju jedan dan iskustva saradnje u bankama, a decenijski su članovi u takvim upravnom odboru – dodaje on.
S tim u vezi, on objašnjava razliku između upravnog i nadzornog odbora koji je obuhvaćen ovom uredbom.
– Nadzorni odbor je neko ko u stvari prati aktivnosti firme, odnosno kontroliše kretanje novca. Praktično nadzire poslovanje firme, dok upravni odbor donosi odluke. Takođe, nadzorni odbor je neko ko signalizira upravnom odboru ili rukovodstvu, ne samo direktoru, da je nešto krenulo po lošem – ističe prof. Savić.
Da je vladina uredba bila neophodna, jer uvodi red i odgovornost, smatra i Nebojša Atanacković, počasni predsednik Unije poslodavaca Srbije.
– Smanjuje prostor za zloupotrebe, uspostavlja sistemske granice i vraća fokus na rezultate, a ne na privilegije. Jer, ako nema doprinosa, onda ne treba očekivati ni platu, a ukoliko neko ne učestvuje u radu, ne treba da prima zaradu ili bonus za to neučestvovanje. Ja uvek glasam za to da neko mora da zaradi ono što prima – smatra Atanacković, dodajući da naprosto nije dobro, niti fer da se neko postavi u neki odbor ili na sličnu poziciju u preduzeću, kako bi se samo popunio broj takvih pozicija.
– To nažalost imamo godinama kao neku tradiciju koja bi sada mogla da bude iskorenjena – dodaje on.
Plate direktora postaju ograničene
U jednodomnim društvima kapitala, predstavnici u skupštini ne mogu primati naknadu veću od 90 odsto prosečne zarade u toj firmi. U dvodomnim društvima, granica je niža: članovi – do 80 odsto prosečne zarade. Uredba predviđa sankciju: onaj ko neopravdano često izostaje sa sednica gubi pravo na naknadu. Članovi nadzornih odbora u državnim firmama mogu primati maksimalno onoliko kolika je prosečna zarada u firmi.
Predsednik nadzornog odbora može dobiti „simbolično” povećanje do 10 odsto više od toga iznosa. Plate direktora su ograničene u odnosu na „najvišu javnu” (državnu) platu. Direktor velikog društva može imati do 90 odsto maksimalne javne plate, dok rukovodioci u srednjim državnim firmama mogu zaraditi do 80 odsto, u malim do 70 procenata, a u mikro društvima do 62 odsto. Postoji mogućnost bonusa, ali vrlo ograničenog, pa ako firma ispuni ili premaši godišnje ciljeve, direktor može dobiti najviše 10 odsto više od dopuštenog iznosa. Bonus nije automatski – povećanje mora biti zasnovano na merljivim rezultatima i odobreno od posebne komisije koja prati ciljeve firmi.