Potraga za sopstvom
Косара Бокшан у атељеу (Фотографије Галерија Рима)
Ličnošću i delom Kosare Bokšan (Berlin, 1925 – Beograd, 2009) i obeležavanjem stogodišnjice od njenog rođenja biće zaokružen ovogodišnji izložbeni program u Galeriji Rima u Beogradu. Od večeras u 19 sati pred posetiocima biće vredna dela jedne od najznačajnijih slikarki srpske umetnosti druge polovine 20. veka, članici buntovne Zadarske grupe, jedne od onih naših umetnica koje je životni i stvaralački put poveo u Pariz.
Kako je istaknuto, postavka obuhvata najznačajnije periode njenog stvaralaštva: od faze apstraktnih slika (1952–1964), preko povratka figure i prizora (druga polovina šezdesetih), do slikarstva simbola (1968–1975) u čijim okvirima su se izdvojila tri ključna motiva i teme njenog opusa – Sunce, Ikar i Žene planine. Konačno, segment izložbe posvećen ciklusu „Žene planine” prikazuje zenitnu fazu njenog stvaralaštva (od sredine sedamdesetih godina) u kojoj je slikarstvo arhetipskih simbola sjedinjeno sa ekspresivnom gestualnošću njenog stvaralačkog postupka.
Nevena Martinović, istoričarka umetnosti i kustoskinja Galerije Rima, podseća da je stvaralački put Kose Bokšan rano bio obeležen izborima profesionalnog integriteta i odbrane slobode umetničkog stvaralaštva.
– Pripadnica prve posleratne generacije studenata beogradske Akademije likovnih umetnosti (u klasi prof. Ivana Tabakovića) kao članica „Zadarske grupe” (1947) Bokšanova je bila deo prvog kolektivnog gesta pobune u vremenu političkog diktata nad umetnošću pod okriljem socijalističkog realizma. Svojim ranim slikarstvom u duhu predratnog modernizma, predstavljenim na prvoj samostalnoj izložbi u Beogradu 1952. godine (kao i članstvom u grupi „Jedanaestorica”) dala je doprinos obnovi modernističke tradicije u srpskom posleratnom slikarstvu. Iste godine, zajedno sa suprugom, slikarom Petrom Omčikusom, bila je među prvim ovdašnjim umetnicima koji su se odvažili da svoj život i umetnost presele u Pariz. Tokom pedesetih godina 20. veka, Bokšanova je na talasu posleratne francuske apstrakcije, sasvim ovladala autonomnim svetom slike i integrisala se u tokove međunarodne umetničke scene – kaže Nevena Martinović.
U sklopu ove izložbe biće nam dostupna reprezentativna dela Kosine rane apstrakcije umerene geometrizacije i slike zrele faze njenog apstraktnog izraza kojima se priključila talasu francuske lirske apstrakcije kroz slikarski model apstraktnog pejzaža.
Povratak prizora u Kosinom slikarstvu od sredine sedme decenije 20. veka, koincidirao je sa istim tendencijama na međunarodnoj sceni.
– Međutim, umesto da ishodište leži u urbanoj civilizaciji potrošačke kulture i medija, njena inspiracija je rođena iz sve češćih i dužih boravaka na Jadranskoj obali. Kosina veza sa Mediteranom, započeta još u Zadru, a ojačana kroz život u Rijeci, i boravke na Azurnoj obali, Korzici, Italiji, krunisana je šezdesetih godina 20. veka izgradnjom njene i Omčikusove kuće-ateljea u Veloj Luci na Korčuli. Prizori sa krstarenja, kupanja i sunčanja pod mediteranskim nebom, najpre su oživeli senzualnost telesnog postojanja u Kosinim delima, poput slike „Kupači”, da bi se potom transformisali u simboličke predstave mitološkog podteksta. Prostori neba, mora i motivi sunca i ljudskih figura pojednostavljeni su do znakova u njenim slikama s kraja šezdesetih, otkrivajući da se njihovo značenje više ne nalazi u vizuelnom sloju već se krije iza oblika. Izuzetne primere ovog slikarstva simbola na izložbi predstavljaju slika „Zenit” i monumentalno platno „Podne” – objašnjava naša sagovornica.
Bilo da je inspirisana prizorima mediteranske prirode i prostranstva ili aktuelnim događajima od civilizacijskog značaja – poput čovekovog izlaska u kosmos koji je probudio ideju za motiv Ikara – Kosa Bokšan je od sedamdesetih godina 20. veka sadržaj svojih imaginarnih prizora zasnivala na dubokoj arhetipskoj simbolici. I, kako se može pročitati u pratećem izložbenom tekstu, Kosa Bokšan je originalnom umetničkom interpretacijom predstavila čovekovu potragu za sopstvom, u kojoj, kao na kosmičkom putu do Sunca, pojedinac prolazi kroz nepregledna i tajanstvena prostranstva nesvesnog. Na tom putu, njeno najveće otkriće i spoznaja oličeno je u ciklusu „Žene planine” kome je na izložbi posvećena posebna prostorija.
– Prikazom žene kao planine, stene, tla/ zemlje, odnosno obrnuto, prikazom prirode kao ženskog entiteta, Kosa Bokšan je prikazala, kako je sama govorila, doživljaj žene iznutra. S jedne strane, reč je o percepciji žene kroz sopstveni „ženski pogled”, o umetničinom intimnom doživljaju ženske korporalnosti i postojanja u njenim okvirima. S druge strane, ove slike predstavljaju autentičnu umetničku projekciju univerzalnog matrijarhalnog arhetipa, prisutnog u svakoj osobi, kao osnovne stvaralačke matrice sveukupnog postojanja – zaključak ja kustoskinje.
Podsetnika radi da kažemo da je Kosara Bokšan rano umetničko obrazovanje stekla u školi Mladena Josića na Kolarčevom narodnom univerzitetu, zatim u ateljeu Zore Petrović 1944. godine. Prvu samostalnu izložbu imala je 1952. godine u Galeriji ULUS-a u Beogradu. Godine 1952. izlaže u selekciji jugoslovenskih umetnica na Salonu žena slikara i vajara u Londonu. Samostalno je izlagala u Lilu, Parizu, Strazburu, Rimu, Beogradu, Zagrebu, Novom Sadu, itd. Tokom svoje umetničke karijere učestvovala je na brojnim grupnim izložbama i važnim umetničkim smotrama poput Oktobarskog salona u Beogradu, Majskog salona i Salona novih realnosti u Parizu. Zahvaljujući Kosari i Petru Omčikusu u Veloj Luci održana su tri Međunarodna susreta likovnih umetnika u periodu od 1968. do 1972. godine. Dve najznačajnije retrospektivne izložbe Kosare Bokšan organizovane su u Galeriji likovne umetnosti poklon zbirci Rajka Mamuzića u Novom Sadu 1990. godine i u Muzeju savremene umetnosti u Beogradu 2001. godine.