Ras­pra­va o na­si­lju sa mno­go vi­ke i uvre­da

Mirjana Čekerevac

29. 11. 2025. 08:28

(Фото: А. Васиљевић)

Ko je na­sil­nik, kad i u ko­joj si­tu­a­ci­ji, šta je na­si­lje i od če­ga to za­vi­si, ko bo­ra­vi u ša­to­ri­ma is­pred Skup­šti­ne Sr­bi­je, ko­me je ugro­že­na bez­bed­nost, sa­mo su ne­ke od te­ma ko­je su po­sla­ni­ci ju­če „utvr­đi­va­li” vi­še od tri sa­ta. „Ras­pra­va” se od­vi­ja­la u op­štoj ga­la­mi, uz mno­go vi­ke, do­ba­ci­va­nja i raz­me­ne me­đu­sob­nih op­tu­žbi. Bu­džet, ko­ji je bio na dnev­nom re­du, ret­ko ko je po­me­nuo, a i u tim si­tu­a­ci­ja­ma je bi­lo naj­vi­še uvre­da, ume­sto pri­če o sa­dr­ža­ju ovog va­žnog ak­ta.

Ve­ći­na opo­zi­ci­o­na­ra je u svo­jim di­sku­si­ja­ma go­vo­ri­la o „ša­tor­skom na­se­lju is­pred par­la­men­ta ko­je mo­ra bi­ti uklo­nje­no”, ali je oštru tro­ča­sov­nu po­le­mi­ku prak­tič­no ini­ci­rao Đor­đe Pa­vi­će­vić (ZLF) ko­ji je re­kao da se „fo­kus vla­sti u po­li­ti­ci obra­zo­va­nja pro­me­nio, pa se ume­sto stu­de­na­ta ko­ji ho­će da uče, is­pred par­la­men­ta oku­plja­ju stu­den­ti ko­ji ho­će da ko­lju”. Ka­zao je: „Ju­če je kva­zi­stu­dent Vla­di­mir Ba­lać pre­tio po­sla­ni­ci Bi­lja­ni Đor­đe­vić da će da je ko­lje.” 

Pred­sed­ni­ca par­la­men­ta Ana Br­na­bić je, si­šav­ši u po­sla­nič­ke klu­pe, re­a­go­va­la: „Sad ste ima­li pri­li­ku da vi­di­te ka­kvo po­što­va­nje blo­ka­de­ri ima­ju pre­ma mla­dim lju­di­ma, oni jed­nog od naj­bo­ljih stu­de­na­ta Fa­kul­te­ta teh­nič­kih na­u­ka u No­vom sa­du sa pro­se­kom pre­ko 9,8, na­zi­va­ju kva­zi­stu­den­tom...” Opo­zi­ci­o­na­ri su po­če­li da vi­ču, da lu­pa­ju po­slov­ni­kom u klu­pe, ne do­zvo­lja­va­ju­ći joj da go­vo­ri, ali je Br­na­bi­će­va na­sta­vi­la: „Te­ško im je da ču­ju isti­nu. U po­sled­nja dva me­se­ca Vla­di­mir Ba­lać je, bez ob­zi­ra na sve pre­pre­ke, pret­nje nje­mu i nje­go­voj po­ro­di­ci, po­lo­žio još dva is­pi­sa sa oce­nom 10. Ne ža­li se, bo­ri se i uči. Tom Vla­di­mi­ru Ba­la­ću blo­ka­de­ri ni­su da­li da uđe na svoj fa­kul­tet, na­pa­li su mu ro­di­te­lje, uni­šti­li po­ro­dič­nu ku­ću i po­ru­či­li im – ’do­đo­ši, vra­ti­te se oda­kle ste do­šli’, sa­mo za­to što su Sr­bi ko­je su ne­ki dru­gi u et­nič­kom či­šće­nju Sr­ba u BiH i Hr­vat­skoj ote­ra­li. Ni­ko od blo­ka­de­ra to ni­je osu­dio. Po­sto­ji sni­mak na ko­me Vla­di­mir Ba­lać ka­že – za­što ni­ste sta­li u mo­ju za­šti­tu, u za­šti­tu mo­je po­ro­di­ce, u za­šti­tu srp­skog na­ro­da. I na sve to da­nas ne­ko ko je pro­fe­sor na jed­nom fa­kul­te­tu ka­že za ta­kvog mom­ka – kva­zi­stu­dent. Ne, on je stu­dent, je­dan od naj­bo­ljih, kva­zi­stu­den­ti su ti va­ši ko­ji su blo­ki­ra­li fa­kul­te­te.”

Bi­lja­na Pan­tić Pi­lja (SNS) tra­ži­la je od pred­se­da­va­ju­će da pri­me­ni po­slov­nik, „po­što ga ko­le­ge pre­ko pu­ta ko­ri­ste za lu­pa­nje o klu­pe”. Do­da­la je: „Stra­šno je da oni ko­ji su u ovoj sa­li ko­ri­sti­li dim­ne bom­be, ko­le­gi­ni­ca ko­ja je u Ni­šu ka­me­ni­ca­ma i ja­ji­ma na­pa­da­la ko­le­ge, sad ov­de hi­ste­ri­še i uda­ra po­slov­ni­kom o klu­pu.”

Je­le­na Mi­lo­še­vić (SSP): „Bi­li ste du­žni da za­šti­ti­te Bi­lja­nu Đor­đe­vić, mo­že ne­ko da bu­de i Bi­zmark, ali ne­ma pra­vo ni­ko­me da pre­ti kla­njem. Dru­go, ni­ko­ga ja ni­sam ga­đa­la ni ka­me­ni­ca­ma, ni ja­ji­ma. Kad je Pe­đi Mi­tro­vi­ću, po­sla­ni­ku, raz­bi­je­na gla­va, ni­ko od vas ni reč ni­je re­kao. Ako je ne­ko Bi­zmark jel to zna­či da mo­gu da nas ko­lju, da ne mo­že­mo ku­ći da ode­mo, da nas va­še obez­be­đe­nje šti­ti od va­ših kri­mi­na­la­ca, je­ste li vi nor­mal­ni.”

Bi­lja­na Đor­đe­vić (ZLF) re­kla je da je po­sla­ni­ca i do­cent­ki­nja uni­ver­zi­te­ta, „ho­dam ovim gra­dom, sa­ma iz­la­zim iz skup­šti­ne, ni­sam do­sad tra­ži­la da me ne­ko pra­ti”. Do­da­la je: „Bi­la sam u raz­li­či­tim opa­snim si­tu­a­ci­ja­ma, ose­ća­la sam se bez­bed­no. Do­ži­vlja­va­mo sva­ka­kve pret­nje na dru­štve­nim mre­ža­ma, ni­sam pri­ja­vlji­va­la. Pre osam me­se­ci na skup­štin­skom ste­pe­ni­štu me je pre­sreo Si­mo Spa­sić, osu­đi­va­ni si­lo­va­telj, to je vi­de­lo skup­štin­sko obez­be­đe­nje i ni­je re­a­go­va­lo. Po­gre­ši­la sam što to ni­sam pri­ja­vi­la. Ne mo­že ne­ko, ma ka­kav da je stu­dent, da pre­ti bi­lo ko­me, a ka­mo­li na­rod­noj po­sla­ni­ci da će me za­kla­ti ako ob­ja­vim sni­mak. A, sni­ma­la sam ka­ko se ne­le­gal­na por­tir­ni­ca ’Ća­ci­len­da’ pri­klju­ču­je ne­le­gal­no na stru­ju. Za­to što sam to sni­ma­la, kao što sa­mi ka­že­te, naj­bo­lji stu­dent, re­kao je da je stu­dent i ka­ko se zo­ve, za­to znam ka­ko se zo­ve. On­da me je pra­tio i upor­no go­vo­rio ono što se go­vo­ri žr­tva­ma na­si­lja – ne­maš do­ka­za, ni­sam sni­mi­la. To što ni­sam sni­mi­la, ne zna­či da se ni­je do­go­di­lo. Ja mi­slim go­spo­đo Br­na­bić da tre­ba da bu­de­te po­no­sni na to što se ja pr­vi put ne ose­ćam bez­bed­no da iza­đem ne­gde sa­ma.”

Br­na­bi­će­va je od­go­vo­ri­la: „Pr­vo i osnov­no, ho­ću da osu­dim sva­ko na­si­lje. To je raz­li­ka iz­me­đu vas i nas. Blo­ka­de­ri su stvo­ri­li at­mos­fe­ru da na­si­lje nad ve­ćin­skim sta­nov­ni­štvom, stu­den­ti­ma ko­ji že­le da uče, ni­je na­si­lje, za­to što to ni­su lju­di – to je ća­cad, pot­pu­no je pri­rod­no i do­bro­do­šlo da ih ju­ri­te po uli­ca­ma, ga­đa­te to­pov­skim uda­ri­ma, su­zav­cem... Mi osu­đu­je­mo sva­ko na­si­lje, a dra­go mi je što smo, ipak, za­hva­lju­ju­ći to­me što sam re­a­go­va­la, do­šli do to­ga da je Vla­di­mir Ba­lać do­bar stu­dent, Bi­zmark, da ni­je kva­zi­stu­dent. Hva­la vam, bi­la mi je že­lja da za­šti­tim ugled Vla­di­mi­ra Ba­la­ća, za­to što je je­dan od naj­bo­ljih stu­de­na­ta. Sa­da bi mo­gli da ču­je­mo iz­vi­nje­nje zbog to­ga što ga je je­dan pro­fe­sor na­zvao kva­zi­stu­den­tom, na­rav­no da ne­će­mo ču­ti iz­vi­nje­nje, za­to što je on ća­ci, pa ga ni­je za­slu­žio. Ka­že, pre­tio je ne­ko­me kla­njem, a sad smo ču­li da se čo­vek sam pred­sta­vio ko je, pa to je uobi­ča­je­no da kad pre­ti­te ne­kom kla­njem do­đe­te i ka­že­te – do­bar dan, ja sam taj i taj, a ho­ću da vas za­ko­ljem. Bi­će da ne­što od to­ga ne sto­ji. Obič­no kad ne­ko ne­ko­me pre­ti kla­njem ne­će da se pred­sta­vi...”

Br­na­bi­će­vu su opo­zi­ci­o­na­ri opet po­ku­ša­li da spre­če da go­vo­ri vi­ka­njem, do­ba­ci­va­njem, lu­pa­njem u klu­pe, a ona je na­sta­vi­la: „Ni­ste me spre­či­li da go­vo­rim ni kad ste nas ga­đa­li bom­ba­ma, na­sta­vi­te. Ka­že, pr­vi put se ne ose­ćam bez­bed­no da ho­dam uli­com, to je stra­vič­no i ja to že­lim da osu­dim. A, šta vi mi­sli­te ka­ko se ose­ća­la po­ro­di­ca Žar­ka Mi­ći­na ka­da ste po­ka­za­li gde ži­vi, gde ži­ve nje­go­ve dve ćer­ke, ka­da ste im pre­ti­li, uze­li oti­rač na ko­me je pi­sa­lo po­ro­di­ca Mi­ćin, pa po­ka­za­li šta će da se de­si toj po­ro­di­ci, ga­ze­ći po nje­mu. Mi­sli­te da se one ose­ća­ju bez­bed­no kad iz­la­ze, po­što oni ne­ma­ju ni­ka­kvo obez­be­đe­nje, a svi zna­ju gde oni ži­ve, za­hva­lju­ju­ći blo­ka­de­ri­ma. Šta mi­sli­te ko­li­ko se bez­bed­no ose­ća­la Su­za­na Va­si­lje­vić, ko­ja sa­ma ži­vi, a njen zlo­čin je što je sa­vet­ni­ca pred­sed­ni­ka Vu­či­ća, jel ne­ko od vas po­zvao da se ne ide na adre­se funk­ci­o­ne­ra gde ži­ve sa svo­jim po­ro­di­ca­ma. Ne, ni­je. Mi osu­đu­je­mo, vi ni­ka­da ni­ste osu­di­li. Vi pri­ča­te o ugro­ža­va­nju ne­či­je si­gur­nost, o kri­mi­nal­ci­ma iz ’Ća­ci­len­da’, pa va­ma je de­kan­ka Fi­lo­zof­skog fa­kul­te­ta u Ni­šu, bo­gu hva­la pa je biv­ša, or­ga­ni­zo­va­la linč na lju­de sa­mo za­to što se ne sla­že s tim ka­ko oni mi­sle. Do­ži­ve­li smo da blo­ka­de­ri že­ne ju­re po uli­ci da im raz­bi­ja­ju ja­ja o gla­vu. Je­ste li to osu­di­li? Ne, na­sla­đi­va­li ste se. U No­vom Sa­du za­ma­lo gla­vu ni­je iz­gu­bio de­kan Pa­trik Drid, pri tom čo­vek šest me­se­ci po­dr­ža­vao blo­ka­de, pa re­kao do­sta vi­še i čim je to re­kao za­ma­lo ga ni­su ubi­li. Re­kli ste ta­ko će sva­ko da pro­đe ko ho­će da ra­di. Pa, kad, bre, pre­sta­je to li­ce­mer­je, ta sra­mo­ta. Ne­le­ga­lan je ’Ća­ci­lend’, a šta je bi­lo le­gal­no u 12 me­se­ci, blo­ka­de fa­kul­te­ta, da ko god i kad god že­li blo­ki­ra uli­ce, jel rek­tor ušao u Rek­to­rat, bog te pi­ta šta je ta­mo, ho­stel, di­sko­te­ka, ili iz­bor­ni štab, ni­ko ne zna šta je u Rek­to­ra­tu, jel to le­gal­no? I ni­šta od to­ga ne sme­ta, sa­mo ’Ća­ci­lend’ sme­ta. Jel oti­šao ne­ko ne­ka­da da sni­ma i vre­đa te lju­de? Vi že­li­te ze­mlju u ko­joj vi ima­te sva pra­va, a svi osta­li ne­ma­ju ni­ka­kva. Osta­vi­te se tog ’Ća­ci­len­da’, da ste ima­li ne­ke prin­ci­pe ne bi ni do­šlo do ’Ća­ci­len­da’, kad na­pa­da­te te lju­de po­ka­zu­je­te da ne­ma­te ni­ka­kve prin­ci­pe.”

Đor­đe Pa­vi­će­vić (ZLF) je re­kao: „Ja sam se od­mah is­pra­vio kad sam upo­tre­bio reč kva­zi­stu­dent, re­kao sam da je to stu­dent ko­ji ho­će da ko­lje. On ne­ma pra­vo to da ra­di, a va­ma bih re­kao da bi bi­lo do­bro da ne po­ku­ša­va­te vi­še da re­la­ti­vi­zu­je­te sva­ko na­si­lje ko­je se ov­de do­ga­đa i da ne po­ku­ša­va­te da ga iz­jed­na­či­te sa ne­kim dru­gim na­si­ljem.” Mi­loš Pa­ran­di­lo­vić (NLS) re­kao je da je „pot­pu­no ire­le­vant­no da li je ovaj Ba­lać stu­dent, on je dnev­ni­čar Alek­san­dra Vu­či­ća, ko­ji za dnev­ni­cu pre­ti po­sla­ni­ci­ma, je­si li ti Br­na­bi­će­va si­šla da bra­niš ma­fi­ju?” Pa­ran­di­lo­vić je zbog vi­ka­nja i te­ških uvre­da s ko­ji­ma ni­je pre­stao ni po­sle upo­zo­re­nja, od pred­se­da­va­ju­će Ma­ri­ne Ra­guš ka­žnjen opo­me­nom.

Ma­ri­ni­ka Te­pić (SSP) re­kla je da su „pret­hod­na iz­ga­nja ne­što naj­ne­ljud­ski­je što se mo­glo ču­ti u Na­rod­noj skup­šti­ni, na­ro­či­to kad se obra­ća že­na” i do­da­la: „Ču­li smo da je go­spo­đa Br­na­bić, ne sa­mo oprav­da­la sve pret­nje ne­go je čak po­zva­la na do­dat­nu re­ak­ci­ju. Na­kon ne­ko­li­ko pri­me­ra ko­je je na­ve­la, s ko­ji­ma ni­ko od nas ov­de ne­ma ni­ka­kve ve­ze, re­kla je da je nor­mal­no da Bi­lja­na Đor­đe­vić tre­ba da oče­ku­je da joj se pre­ti kla­njem.”

Br­na­bi­će­va je re­kla da „ovi­ma ko­ji­ma je isti­na pot­pu­no ire­le­vant­na ka­te­go­ri­ja u ži­vo­tu”, ne­će da od­go­va­ra, a ovom dru­gom (Pa­ran­di­lo­vi­ću) „ko­ji je bio uče­snik gej afe­re, nje­mu ću da od­go­vo­rim kao čin mo­je lič­ne po­dr­ške nje­mu”. Do­da­la je: „Nje­mu ću da ka­žem i da sam si­šla da bra­nim Vla­di­mi­ra Ba­la­ća, po­no­sim se ti­me što sam ura­di­la i uvek ću bra­ni­ti Vla­di­mi­ra Ba­la­ća, ko­ji ni­ko­me ni­je pre­tio kla­njem, ko­ji se bo­ri za svo­ja osnov­na gra­đan­ska pra­va. Sa­mo je že­leo da za­vr­ši fa­kul­tet.” Po­tra­ja­la je ova po­le­mi­ka u ko­joj je, iz­me­đu osta­log, Mi­loš Pa­ran­di­lo­vić po­ru­čio na­pred­nja­ci­ma – „Za­pam­ti­te, ja vam obe­ća­vam, ja­ha­će­mo vas.”

Gre­ška i iz­vi­nje­nje

Pe­đa Mi­tro­vić (SSP) za­me­rio je Ani Br­na­bić što, kad je nje­mu raz­bi­je­na gla­va, „vi kao pred­sed­ni­ca par­la­men­ta ni­ste pi­ta­li ka­ko sam, ni­ste osu­di­li”. Br­na­bi­će­va mu je od­go­vo­ri­la: „Po­gre­ši­la sam, mo­ja je oba­ve­za bi­la da po­zo­vem i osu­dim. Iz­vi­nja­vam se, po­gre­ši­la sam. Kad ste vi po­zva­li po­sla­ni­cu ko­ja je do­ži­ve­la mo­žda­ni udar, za­hva­lju­ju­ći to­me što ste je vi na­pa­li? Ka­da sam re­kla da je na­ša ko­le­gi­ni­ca, svih nas, do­ži­ve­la mo­žda­ni udar, ni­ste re­kli – če­kaj­te, da vi­di­mo da li je ži­va. Ne, sme­ja­li ste se. Ali ja se još jed­nom iz­vi­nja­vam go­spo­di­nu Mi­tro­vi­ću, mo­ja je oba­ve­za bi­la da vas po­zo­vem, da vas po­se­tim, da pi­tam ka­ko ste. Iz­vi­nja­vam se, na­pra­vi­la sam gre­šku.”