Osam decenija od suđenja u Nirnbergu
Фото ЕПА
Specijalno za „Politiku”
Ovog novembra navršava se 80 godina od početka Nirnberškog procesa – suđenja koje je više nego ijedno suđenje pre i posle njega odredilo granice međunarodne krivične odgovornosti i ostavilo neizbrisiv trag u pravnoj istoriji sveta. Dok je Evropa još sabirala ruševine i žrtve, saveznici su pokrenuli postupak koji će postati matrica za sva kasnija suđenja ratnim zločincima.
Saveznici su kao mesto suđenja izabrali Nirnberg – ne samo zato što se nalazio u američkoj okupacionoj zoni i raspolagao neoštećenom sudskom salom dovoljne veličine već i zbog snažne simbolike, kao grad nacističkih partijskih kongresa i mesto gde je Hitler 1935. godine uveo rasne zakone koji su utemeljili progon Jevreja, Slovena, Roma, političkih protivnika i drugih grupa koje je nacistička ideologija označila kao nepoželjne. U tom istom gradu, samo deceniju kasnije, prvi put su čitave organizacije jednog režima proglašene zločinačkim. Osuđeni su najviši rukovodioci navedenih organizacija: Herman Gering, Rudolf Hes, Joakim fon Ribentrop, Vilhelm Kajtel, Ernest Kaltenbruner, Hans Friče, Konstantin fon Nojrat, Alfred Rozenberg, Hans Frank, Vilhelm Frik, Julijus Štrajher, Valter Funk, Karl Denic, Erih Reder, Baldur fon Širah, Fric Zaukel, Alfred Jodl, Martin Borman, Atrur Sajs-Inkvart, Albert Šper i Franc fon Pap.
Da je reč o procesu od trajnog značaja, potvrdila je i Generalna skupština Ujedinjenih nacija, koja je krajem 1946. godine usvojila načela statuta i presude Međunarodnog vojnog suda kao načela savremenog međunarodnog prava. U takvom istorijskom okviru Jugoslavija je nastupala ne samo kao saveznik već i kao jedna od zemalja koje su podnele najveće gubitke u Drugom svetskom ratu. Gotovo milion i po civilnih žrtava, više od 300.000 poginulih boraca i stotine hiljada odvedenih na prisilan rad u Nemačku predstavljali su razlog više da se jugoslovenski glas jasno čuje u Nirnbergu. Saveznička reparaciona komisija u Parizu prihvatila je kao zvaničnu procenu ratne štete iznos od 46,684 milijarde dolara po kursu iz 1938. godine.
U delegaciji su se nalazili prof. dr Dušan Nedeljković, predsednik Državne komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača, kao šef delegacije, prof. dr Albert Vajs, pravni referent Državne komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača, i Mihailo Olenjin, prevodilac za nemački jezik. Nedeljković je nekoliko puta bio u Nirnbergu, gde se kraće zadržavao, dok je Vajs bio stalno prisutan, uključujući i suđenje. U sastavu delegacije bili su i jedna daktilografkinja, koja je vršila i administrativne poslove, i jedan vozač. Dopisnik Tanjuga Milivoj J. Suđić priključen je jugoslovenskoj delegaciji 2. aprila 1946, a književnik Oskar Davičo takođe je pratio proces i izveštavao javnost.
Prof. dr Jelena Đ. Lopičić Jančić, redovni profesor Fakulteta za bezbednost i diplomatiju u Beogradu, detaljno je proučavala i pisala o ulozi Jugoslavije u Nirnbergu, uključujući rad i ostavštinu dr Vajsa. Ona u svojoj arhivskoj građi, uobličenoj i u knjižnom formatu, ukazuje na ključne elemente početka suđenja pred Međunarodnim vojnim tribunalom, kao i na strukturu optužnice i spisak svih osuđenih organizacija i rukovodilaca Trećeg rajha.
Suđenje nacističkim ratnim zločincima održano je u Nirnbergu od 20. novembra 1945. do 1. oktobra 1946. godine. Na udaru suda našle su se zločinačke organizacije Trećeg rajha – vođstvo nacističke partije NSDAP, Gestapo, SS, SD, Vlada Rajha, Generalštab i Vrhovna komanda oružanih snaga. Osuđeni su najviši rukovodioci ovih struktura.
Jugoslovenska pozicija u velikoj meri oslanjala se na rad Državne komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača – jednog od najobimnijih projekata dokumentovanja zločina u tadašnjoj Evropi. Komisija je prikupila više od 900.000 prijava, preko pola miliona zapisnika svedočenja, desetine hiljada forenzičkih nalaza, kao i više od 20.000 zaplenjenih nacističkih dokumenata. Na osnovu te građe doneto je oko 120.000 odluka kojima je identifikovano približno 65.000 ratnih zločinaca.
Upravo na tom materijalu zasnivali su se izveštaji dostavljeni Međunarodnom vojnom sudu: osnovni izveštaj od 139 strana i opsežan dopunski izveštaj sa 160 dokumenata, praćen dokumentarnim filmom. Kako ukazuje prof. dr Jelena Đ. Lopičić Jančić, izveštaji su bili precizno uobličeni sa pravnog i političkog stanovišta, a ključnu ulogu u njihovoj pripremi imao je upravo dr Vajs.
Njegova sudbina je spoj ličnih teških iskustava, naučne izvrsnosti, pa i dubokog državnog angažmana. Kao Jevrejin koji je preživeo nemačke koncentracione logore, gde je aktivno učestvovao u antifašističkom veću logoraša, u Nirnberg je došao sa iskustvom svedoka i sa autoritetom pravnika. Tečno je govorio nemački, francuski, engleski, ruski, mađarski i hebrejski jezik, a znao je i latinski, što mu je omogućilo nesmetan rad sa savezničkim tužiocima i neposredno praćenje iskaza, dokumentacije i činjenica koje su govorile o zločinima. Rad dr Vajsa u Nirnbergu, a potom i na Pravnom fakultetu u Beogradu, gde je 1947. godine izabran za profesora, ostavio je snažan trag u nacionalnoj pravnoj nauci.
Analiza arhivske građe koju je godinama proučavala prof. dr Lopičić Jančić pokazuje da se uloga Jugoslavije u Nirnberškom procesu ne može svesti na formalno prisustvo. Reč je o angažmanu koji je imao i moralnu i pravnu težinu – država je u postupak unela ogromnu, sistematski prikupljenu dokumentaciju, jasnu političku poziciju i stručnjake koji su se svojim znanjem nametnuli kao ravnopravni u radu sa savezničkim tužilaštvom.