Nikad ne pitaj homoseksualca
PSIHOLOGIJA
Prema okvirnim dokazima koje je sakupio psiholog Kazi Rahman sa Univerziteta u Istočnom Londonu (Velika Britanija), nikada ne pitajte homoseksualca da vas uputi na koju stranu da idete. Zašto? Zato što se takvi muškarci usmeravaju poput žena.
U igri je neobičan uzajamni odnos između dve psihološke crte, sličan nalazu da levoruki pokazuju bolje pamćenje događaja od desnorukih zbog najčešće većeg žuljevitog tela (corpus callosum) ili sklopa nervnih vlakana u mozgu između dve polovine (hemisfere), neurološke blagodati koja olakšava epizodno prisećanje. Levaci nisu bolji u prisećanju zato što su levoruki, već zbog zajedničkog fizičkog (moždanog) imenioca koji je u osnovi ekspresije obe osobine.
Zahvaljujući nesvojstvenim (atipičnim) hormonalnim uticajima na plod (fetus) u razvoju u vreme prenatalnog rasta, uključujući i količinu muških polnih hormona (na primer, testosterona) koji struje u matericom, homoseksualci (i žene i muškarci) često pokazuju nekoliko nagoveštaja tzv. biodemografskih markera – zaostale telesne odlike koje ukazuju na prenatalno dejstvo pomenutih hormonalnih činilaca. Možda već znate za veoma pominjani učinak 2D: 4D, što je naučna skraćenica za naročit nalaz da je i kod heteroseksualnih žena i homoseksualnih muškaraca odnos dužine kažiprsta i domalog prsta, u proseku, veći nego kod lezbijki i heteroseksualnih muškaraca.
Razlike u mozgu
Pošto je mozak samo još jedan fizički obrazac, razlike između hetero- i homoseksualaca postoje i u moždanom ustrojstvu (naročito u hipokampusu ili oblasti kore velikog mozga u unutrašnjem delu režnja slepoočnice), i stoga i u saznajnim (kognitivne) sposobnostima. Pomenimo da se homoseksualni muškarci i heteroseksualne žene obično pokažu boljim u većini verbalnih merenja od lezbijski i heteroseksualnih muškaraca, a heteroseksualni muškarci su bolji od ostalih u merenju prostorne inteligencije.
U jednom istraživanju objavljenom 2005. u poznatom časopisu „Bihejvijeral njurosajens”, Kazi Rahman i saradnici ustanovili su da su muškarci homoseksualci poput žena u pogledu toga što više zavise od strategija orijentisanja levo-desno za navigaciju (na primer, skreni desno kod crkve) nego od euklidijanskih strategija orijentacije kakve radije koriste heteroseksualni muškarci (na primer, bar je udaljen deset kilometara u pravcu istoka).
A u pratećem istraživanju obelodanjem 2008. u časopisu „Hipoukempus” isti naučnik je s koleginicom Džoan Koerting, takođe sa Univeziteta u Istočnom Londonu, otkrio da su heteroseksualni muškarci jedinstveni u odnosu na homoseksualne muškarce, heteroseksualne žene i lezbijke po tome što znatno brže obavljaju zadatak izviđanja novog terena radi pronalaženja skrivene mete za kojom se traga (imajte u vidu da su istraživači ispitivali ljude koji sebe smatraju, isključivo, heteroseksualcima ili homoseksualcima; biseksualci nisu učestvovali).
Tajna pod pazuhom
Pre nego što počnete da prizivate izuzetke od ovih opštih nalaza, obratite pažnju na to da se oni odnose na sve razlike u ukupnom stanovništvu, upozorava Džes Bering, psiholog sa Kvins univerziteta u Belfastu (Severna Irska), u kolumni na stranicama časopisa „Sajentifik Ameriken”, i nastavlja: „Iako ja tačno odgovaram Rahmanovom unakrsno-polnom neurokognitivnom obrascu homoseksulanih mozgova, moj partner Huan je šetajući GPS uređaj. A Huan, za razliku od mene, ima jako izražen odnos 2D: 4D. Osim toga, u nauci statistički bitna razlika između grupa koje se porede može se, zapravo, preneti na neznatne razlike u stvarnom svetu. Konačno, Rahman je odmah istakao da nije u pitanju to da homoseksualci jednostavno imaju ženski mozak ili da lezbijke imaju muški mozak. Pre je reč o tome da je mozak homoseksualaca više nalik neurokognitivnom mozaiku oba pola. Na primer, izgleda da se lezbijke ne razlikuju od heteroseksualnih žena u kognitivnim merenjima, osim u pričljivosti gde postižu muške rezultate”.
I poslednja beleška Džesa Beringa: „Pišući ovaj tekst naišao sam na empirijsku poslasticu koja nagoveštava drugu psihološku razliku između homo- i heteroseksualaca. Uz naše navigacione nedostatke, nedavni dokazi ukazuju na to da homoseksualci ispod pazuha luče drugačiji miris od heteroseksualaca i da se ovo može opaziti u opitima s prinudnim izborom. Kada bih prestao da koristim dezodorans, to bi odvratilo ljude da me pitaju za pravac”.