Patrijarh Porfirije otvorio međunarodni naučni skup „Od Nikeje do danas (325–2025): Trajni značaj Prvog vaseljenskog sabora"
Међународни научни скуп (Фотографије СПЦ)
Patrijarh srpski Porfirije je otvorio dvodnevni međunarodni naučni skup „Od Nikeje do danas (325–2025): Trajni značaj Prvog vaseljenskog sabora” na Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu u Beogradu. Pre početka naučnog dela, u fakultetskom paraklisu Svetog Jovana Bogoslova služena je liturgija kojom je načalstvovao episkop moravički Tihon, vikar patrijarha, uz sasluženje mitropolita debarsko-kičevskog Georgija.
Usledilo je svečano otvaranje izložbe radova profesora i studenata Akademije za umetnosti i konservaciju SPC pod nazivom „I videsmo slavu Njegovu”. Radovi postavljeni u holu Bogoslovskog fakulteta privukli su pažnju mnogobrojnih posetilaca.
Navršenje 1.700 godina od velikog crkveno-istorijskog događaja
Svečano otvaranje skupa je počelo u 12 časova u prepunom amfiteatru Bogoslovskog fakulteta.
– Svedočeći sabrani ovde, u ovom časnom učilištu božanske nauke, navršenje 1.700 godina od velikog crkveno-istorijskog događaja – Prvog Vaseljenskog Sabora u gradu Nikeji 325. godine – i danas svedočimo da je istinito trajno Božje obećanje Crkvi o svagda prisutnom Duhu koji je nadahnjuje, teši i vodi kroz istoriju spasenja, kroz sve Scile i Haribde provera ovoga veka… Danas se podsećamo nikejskih, sabornih svetootačkih zaloga, koji su povereni generacijama Crkve i kojima su zaduženi „rodovi rodova“ kao neiscrpnom riznicom nepromenjivih večnih istina Otkrivenja o jednosuštnosti Logosa i Premudrosti Božje Ocu, večnom rađanju Boga istinitog od Boga istinitog i Njegovom ovaploćenju radi spasenja sveta – naglasio je patrijarh srpski.
Istakao je da se ovom prilikom proslavlja i obnovlja sećanje žive crkve na događaj koji je, iako iznuđen i iskrsao, okončan sabornim trijumfom, a koji će od tada trajno figurirati kao vododelnica kada su u pitanju formativni period teologije crkve i njegovo saborno pretakanje u integralne normativne bogoslovske sisteme, vokabular i oruđa, kao i razrastanje eklisiološko-kanonskog ustrojstva i kategorija u novim, izmenjenim okolnostima.
– Ekskluzivnost Nikeje je i u tome što je svako blagorazumno i sotiriološki oprobano bogoslovlje koje sleduje posle nje – nikejsko. Pravoslavlje je trajno dobilo sinonim i sve prolazi kroz nikejsku verifikaciju večno važećeg, neokrnjenog Simvola vere i života. Zato će mnogi kasniji Oci, bogoslovski korifeji, među njima Vasilije Veliki i drugi, nikejsku veru karakterisati zvanično verom Otaca, dok će Nikeja postati trajni sinonim za ortodoksiju i samorazumevanje Crkve. Kroz Nikejski Sabor potvrđuje se jedno od temeljnih svojstava identiteta Crkve, kao neizostavna komponenta Nikeo-Carigradskog ispovednog simvola vere, koji od tada ostaje najprepoznatljivija i najupotrebljivija formula jedinstva i ipostasi Crkve – da je ona sama po svojoj prirodi i naznačenju saborna. Jer i ime Crkve – Εκκλησία, upravo i nosi značenje sabranje (svih) prizvanih i projava njenog disanja i života uvek ima saborni i vaseljenski cilj i domet.
Nikejsko bogoslovsko i kanonsko nasleđe nije samo istorijska tema
Dekan Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta u Beogradu, jerej prof. dr Srboljub Ubiparipović, uputio je reči dobrodošlice, a zatim podsetio da se konferencija održava u godini jubileja od izuzetnog značaja kako za našu pomesnu crkvu tako i za vaseljensko pravoslavlje. Naglasio je da je skup deo šireg programa proslave, koji je započeo svetom liturgijom u paraklisu fakulteta i otvaranjem izložbe „I videsmo slavu Njegovu”, na kojoj su predstavljeni radovi nastavnika i studenata Akademije za umetnost i konservaciju SPC.
Istakao je da naučni skup pruža priliku da se potpunije sagleda istorijski kontekst Sabora u Nikeji, uzroci njegovog sazivanja, teme o kojima je raspravljano, kao i trajne posledice njegovih odluka. Posebno je naglasio da nikejsko bogoslovsko i kanonsko nasleđe nije samo istorijska tema, već temelj crkvenog života do danas. Podsetivši na bogoslužbene stihire sedme nedelje po Pashi, koje veličaju Nikejske Oce kao one koji su „tajnu bogoslovlja jasno predali Crkvi”, dekan je istakao da one otkrivaju suštinu poruke Sabora: utvrđenje vere u Svetu Trojicu i zajedničko svedočenje istine koje traje kroz vekove.
U nastavku obraćanja prof. dr Srboljub Ubiparipović se osvrnuo na dve glavne teme Nikejskog Sabora — borbu protiv arijanske jeresi i usaglašavanje datuma praznovanja Pashe. Posebno je ukazao da je značaj Sabora prepoznat ne samo u bogoslovlju već i u bogoslužbenoj praksi Crkve, pa je tako naveo i primer da se u drevnoj crkvi na Vaskrs Jevanđelje po Jovanu čitalo na dva jezika, grčkom i latinskom, kao znak jedinstva hrišćana Istoka i Zapada.
Dekan je podsetio i na složene istorijske okolnosti koje su pratile odbranu pravoslavne vere u prvim vekovima, uključujući borbe protiv arijanstva u Sirmijumu i svedočanstva svetih Otaca koji su svojim radom i životom čuvali veru Crkve.
Na kraju svog pozdravnog slova poželeo je da konferencija pomogne učesnicima da se još dublje vrate nikejskom predanju i mudrosti svetih Otaca kako bi njihovi naučni radovi i istraživanja nastavila da doprinose očuvanju crkvenog jedinstva i duhovne izgrađenosti.
Usledilo je uvodno plenarno izlaganje prof. dr Zlatka Jovanovića na temu „Trajni značaj Prvog Vaseljenskog Sabora”.
Otvaranju skupa su prisustvovali: mitropoliti crnogorsko-primorski Joanikije, raško-prizrenski Teodosije, zvorničko-tuzlanski Fotije, braničevski Ignjatije, vranjski Pahomije, kruševački David, niški Arsenije i timočki Ilarion, episkopi valjevski Isihije, moravički Tihon i marčanski Sava, direktor Uprave za saradnju sa crkvama i verskim zajednicama dr Vladimir Roganović; Nadbiskup beogradski kardinal Ladislav Nemet i drugi visoki predstavnici Rimokatoličke crkve, predstavnici više ministarstava, predstavnici Univerziteta u Beogradu, profesori i studenti Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta i veliki broj zainteresovanih posetilaca.
Tri tematske sesije
Naučni skup „Od Nikeje do danas (325–2025): Trajni značaj Prvog saseljenskog sabora” u nastavku prvog dana bio je organizovan kroz tri tematske sesije, u okviru kojih su istraživači predstavili svoje radove o bogoslovskim, istorijskim, filološkim i eklisiološkim aspektima nikejskog nasleđa.
U prvoj sesiji, pažnja je bila usmerena na hristologiju, trijadologiju i istorijske izvore vezane za Prvi vaseljenski sabor. Druga sesija obuhvatila je filološke, antropološke i etičke teme, kao i pitanja slobode, nužnosti i brojčane simbolike u kontekstu Nikeje. Treća sesija bavila se biblijskim, egzegetskim i ranohrišćanskim temama Nikejskog sabora.
Rad konferencije biće nastavljen sutra kroz još pet sesija, u okviru kojih će učesnici razmatrati nove aspekte bogoslovskog, istorijskog i kanonskog značaja Prvog saseljenskog sabora.