Selimir Radulović laureat nagrade „Dostojevski"
Са свечаности у Нижњем Новгороду (Фото: Приватна архива)
U zdanju Akademskog teatra, u Velikoj pokrovdkoj ulici u Njižnem Novgorodu pred brojnim ljubiteljima književnosti i pozorišta, u četvrtak 11. decembra, uručene su prestižne nagrade „Fjodor Mihajlovič Dostojevski“, priznanja koja se dodeljuju za izuzetne književne domete: srpskom pesniku Selimiru Raduloviću i ruskom prozaisti Valeriju Viktoroviču Sdonnjakovu.
Aktuelnim laureativa ove vredne nagrade uručio je pisac Vladimir Arkadijevič Čugunov, predsednik žirija, koji je predstavio književni rad ruskog kolege. O pesništvu Selimira Radulovića govorio je Ivan Negrišorac, dok je odlomke iz dela čitao poznati glumac Aleksandar Vasiljevič Mjurisep. Studenti tamošnje umetničke akademije izveli su dramatizaciju priče „Susret" Valentina Rasputina.
Nakon uručenja nagrade, Selimir Radulović se pristunima obratio na ruskom jeziku rečima:
- Ako sam, svojom pesmom zasenčio tek jedno istinsko slovo, koje je registrovala vaša duša, u kojoj se sabira trajno, i neizmenjivo, iako sićušan, nedostojan i neuk, bez vrline i znanja, smatraću da nisam (prostirući pred vas blaga svoja) svedočio iz okova koji su me vukli nadole. Pesma i vera su jedina istinska istina savremenog sveta. I jedna i druga su uzvišeni događaji duhovnog reda: otkrovenje u duši i srcu. Oni su oganj koji gori, svetli i greje, uspostavljajući se, kao verodostojna mera, u mračnom, studenom i površnom smerdjakovskom svetu. Ako nije ustao Hrist, onda je prazna naša vera. Ako u pesmi, našoj, nema Hrista, onda je prazna pesma naša. Duša, naša, oseća tiho lahorenje Hristovo, u svojim nadubljim dubinama, i jedino se u njemu susreće s Njim. Kao što se s Njim susretao naš učitelj i naš mučitelj, setni prorok Evrope, jedinstvena figura svekolike hrišćanske civilizacije, kojoj se klanjamo i ovoga časa.
Nižnji Novgorov, peti po veličini ruski gradu smešten na ušću Oke u Volku, istorija pamti od 1221. godine, kada ga je osnovao veliki vojvoda Jurij Drugi od Vladimira. Od 1932. do do 1990. godine Nižnji Novgorod zvao se Gorki, upravo po Maksimu Gorkom.