Čarobna titula „prve dame"

22. 01. 2009. 22:00

Нови становници Беле куће: Породица Обама (Фото АФП)

Od našeg stalnog dopisnika
Ljubljana, januara – Prva dama je odomaćen izraz koji označava suprugu šefa države, prevashodno predsednika SAD gde je izraz prvobitno i nastao, mada se poslednjih godina javlja i u drugim državama. Prema dostupnim analima, kovanica „First Lady” (frst lejdi) izrečena je prvi put na sahrani kada je 1849. američki predsednik Zahari Tejlor na državničkom pogrebu Doli Medisonnazvao „prvom damom”. Pre toga nema pisanih tragova da bi u SAD to bio rasprostranjen način za titulisanje supruge predsednika.

Uoči Tejlorove inovacije, bilo je uobičajeno da supruge predsednika same izraze želju kako da ih okolina oslovljava. One skromnije su bile zadovoljne sa „gospođo”, poput Marte Vašington kojoj su se obraćali sa „gospođo Vašington”. Brojnije su, međutim, bile one druge koje su zahtevale da uz „gospođo” obavezno mora da sledi i „predsednika”. Posle 1849. kovanica postaje popularna u visokom društvu Vašingtona, pa se prvi poznati zapis o „prvoj dami” pojavljuje u dnevniku Vilijama Hauarda Rasela, koji je trećeg novembra 1863. pisao o „glasinama koje kruže o prvoj dami”. Izraz u svakodnevnu upotrebu ulazi 1877. kada je novinarka Meri Ejms, u članku u njujorškom „Indipendentu”, objavila prilog o inauguraciji predsednika Raderforda B. Hejza, pri čemu je njegovu ženu Lusi Veb Hejs nazvala „prvom damom SAD”. Zahvaljujući činjenici da je Hejsova bila veoma popularna, „prva dama” se i terminološki ustalila u SAD, da bi vek kasnije to u mnogim zemljama sveta postao opšte prihvaćen termin koji označava suprugu najvišeg predstavnika države.

Šta ako je predsednik neženja

U nekim zemljama, recimo Sloveniji, izraz je „kliznuo” i na nešto niži državni rang, pa su ljubljanski mediji partnerku tadašnjeg (sada bivšeg) premijera Janeza Janše Uršku Bačovnik unapredili u „prvu damu”, posebno jer tadašnji predsednik Janez Drnovšek nije pokazivao želju da za ljubav plebsa napusti samački status. Slično se događalo i u SAD, ali u „izuzetnim prilikama”, na primer kada je predsednik bio neoženjen, udovac ili njegova supruga nije mogla ili htela da preuzme ulogu „prve dame”. Tada su statusom „prva dama” počastili onu gospođu koja bi preuzela ulogu domaćice u Beloj kući, što je u prošlim vremenima bila dužnost koja bi obično pripala bliskoj rođaci ili prijateljici predsednika.

U aktuelnoj Americi je naziv „prva dama” postao tako popularan da se neretko koristi i prilikom obraćanja supruzi guvernera američkih saveznih država. Razlika je tek tolika da se u tim primerima pazi da se uz „prva dama” doda i ime savezne države, recimo „prva dama Teksasa”. Termin se u međuvremenu preneo i na predsednikovu porodicu („First Family” – prva porodica), a jednom će se, to je izvesno, u Belu kuću umesto „prve dame” useliti „prvi gospodin” („First Gentleman”). Taj oblik obraćanja je u lokalnom okviru već doživeo Tod Palin, muž nekadašnjeg američkog kandidata za potpredsednika SAD iz redova republikanaca Sare Palin, inače guvernera Aljaske. Ista praksa bi bila primenjena u slučaju da SAD dobiju prvu ženu predsednicu države.

Odricanje od sopstvene karijere

Ko god da se nađe u ulozi prve dame ili džentlmena, budući da to nije funkcija na koju se stiže putem izbora, ne mora da strahuje od pritiska zvaničnih (državnih) zaduženja jer biti prva među jednakima nije zaposlenje. „Prva dama” zato za svoje aktivnosti, iako njima pomaže suprugu da dobro obavi svoj posao, ne prima novčanu nadoknadu. Položaj „prve dame” je reprezentativan, pa zajedno sa suprugompredsednikom ili u njegovo ime učestvuje na zvaničnim proslavama i svečanostima, kako kod kuće tako i u inostranstvu. Tradicija nalaže da se „prva dama” tokom boravka u Beloj kući odrekne sopstvene karijere odnosno zaposlenja kako bi 100-procentno mogla da se posveti novom poslanstvu. Osim što se očekuje da posvuda prati supruga, „prva dama” svoje vreme tradicionalno posvećuje (prevashodno) dobrotvornim aktivnostima. U 20. veku se uvrežio običaj da prva dama sama izabere sferu interesovanja kojoj će biti predana, a koja nije strogo politički obojena.

Od kandidata za „prvu damu” se očekuje da aktivno učestvuje u predsedničkoj i drugim kampanjama svog muža, a tu je korak dalje učinila bivša žena predsednika Klintona Hilari, koja je tokom Bilovog mandata prihvatila zaduženje u administraciji koje se ticalo poboljšanja zdravstvenog sistema. Svaka „prva dama” ima pri ruci dovoljan broj raznoraznih pomoćnika koji joj pomažu da udobno i dostojno obavi posao „domaćice” Bele kuće. Pomoćnike bira sama, a oni brinu o planiranju i operacionalizaciji poseta i prijema u Beloj kući, kao i o putovanjima „prve dame”. Nova „prva dama” SAD Mišel Obama je još mnogo pre preuzimanja nove „funkcije” najavila da će u Beloj kući prevashodno biti „prva mama”. A tek posle „prva dama”. Ova pravnica po struci će osim pažnje da prljave čarape njenog muža ne leže naokolo (što je u blogu navela kao njegovu manu, uz hrkanje), paziti i da prvi čovek SAD održi predizborno obećanje i jednom nedeljno se potpuno posveti ćerkama Maliji i Saši, koje su bračnom paru Obama na prvom mestu.