Nasleđeno sećanje na sceni

Politika onlajn

28. 12. 2025. 11:52

Из представе „Под крилима милосрдног анђела” (Фото: Т. Јовичић)

Loznica – Pozorišna predstava „Pod krilima milosrdnog anđela”, prema tekstu i u režiji teatrologa Predraga Mitrovića, izvedena je u Vukovom domu kulture u Loznici i otvorila jedno od najosetljivijih poglavlja savremene srpske istorije, a to je bombardovanje NATO-a i njegove dugotrajne posledice. Ovaj scenski čin, nastao u okviru Dramskog studija „Vuk” i Amaterskog pozorišta KUD „Karadžić”, dobija posebnu težinu upravo zbog činjenice da ga izvode mladi ljudi, većinom rođeni nakon 1999. godine.

Kroz njihovu glumačku interpretaciju, stradanje i bol ne ostaju istorijska činjenica, već postaju unutrašnje proživljeno iskustvo, kao naučeno, nasleđeno i duboko promišljeno. Predstava ne rekonstruiše samo događaje dokumentarno već ih prevodi u jezik simbolike, tišine i lomova pojedinca, postavljajući pitanja o pamćenju, odgovornosti i milosrđu.

Scenski izraz oslanja se na jasnu biblijsku vertikalu, ojačanu citatom iz Otkrovenja: „Dostojno je jagnje koje je zaklano da primi silu i bogatstvo i premudrost i čast i slavu i blagoslov”, koji predstavlja moralnu i duhovnu osu drame. Taj sloj ne nudi utehu, već poziva na promišljanje žrtve i smisla stradanja u svetu koji se, čini se, još uvek oporavlja od sopstvenih rana.

U predstavi igraju Jovana Sandić, Nemanja Mitrović, Sanja Kapetanović, Momčilo Kostić, Aleksandar Petrović, Viktor Sekulić, Milica Dimitrijević i Tanja Sekulić. Njihova igra je svedena, koncentrisana i lišena patetike, što dodatno pojačava utisak iskrenosti i unutrašnje snage scenskog govora.

Izvođenju je prisustvovao i zamenik gradonačelnika Petar Gavrilović, koji je istakao da Loznica pruža kontinuiranu podršku kulturnom stvaralaštvu, sa naglaskom na angažovanje mladih u nastanku novih umetničkih sadržaja.

Poseban utisak posle predstave izneo je Lozničanin dr Miloš Radojčić, ocenivši da je scensko izvođenje sada sigurnije, snažnije i uverljivije nego prilikom prethodnog gledanja, uz napomenu da je iznenadilo što sala nije bila ispunjena do poslednjeg mesta. Taj utisak ostaje kao tihi poziv publici da se vrati temama koje nisu lake, ali jesu neophodne jer pozorište, upravo u takvim trenucima, preuzima ulogu savesti zajednice.