Na­pad na Ka­li­njin­grad bi bio uvod u nuklearni rat

Slobodan Samardžija

29. 12. 2025. 15:30

(EPA/Artur Reszko)

Ka­li­njin­grad, ne­ka­da­šnji Ke­nig­zberg, ru­ska en­kla­va na Bal­tič­kom mo­ru, po­stao je no­va po­ten­ci­jal­na tač­ka spo­re­nja u Evro­pi, a ko­ja bi mo­gla iz ko­re­na da pro­me­ni ži­vot na kon­ti­nen­tu. Tač­ni­je, mo­gla bi da ozna­či nje­gov de­fi­ni­ti­van kraj. Jer, ka­ko tvr­de struč­nja­ci, even­tu­al­ni na­pad na ovaj iz­dvo­je­ni deo Ru­ske Fe­de­ra­ci­je kao od­go­vor bi do­bio mo­men­tal­nu upo­tre­bu nu­kle­ar­nog oruž­ja.

Pod­se­ti­mo, Ka­li­njin­grad je sme­šten ne­po­sred­no uz Polj­sku na ju­gu i Li­tva­ni­ju na se­ve­ru i is­to­ku, dok na za­pa­du iz­la­zi na Bal­tič­ko mo­re, što mu omo­gu­ću­je di­rekt­nu vo­de­nu ve­zu sa Ne­mač­kom i Skan­di­na­vi­jom. Ov­de je, u gra­du Bal­tij­sku, još od so­vjet­skih vre­me­na, lo­ci­ra­na glav­na ba­za ru­ske „Bal­tič­ke flo­te”.

Osno­va­li su ga Tev­ton­ski vi­te­zo­vi 1255, da bi ga to­kom ve­ko­va pre­tvo­ri­li u va­žan voj­ni i tr­go­vač­ki cen­tar. Po­sta­je pre­sto­ni­ca Pru­skog voj­vod­stva 1525, a 1701. u nje­mu bi­va kru­ni­san pru­ski kralj Fri­drih Pr­vi. U 19. ve­ku deo je Ne­mač­kog car­stva. Pri kra­ju Dru­gog svet­skog ra­ta pa­da u ru­ke bo­ra­ca so­vjet­ske Cr­ve­ne ar­mi­je, a po ras­pa­du SSSR-a osta­je u sa­sta­vu Ru­ske Fe­de­ra­ci­je.

Po­me­ni­mo, ta­ko­đe, da „Bal­tič­ka flo­ta” kon­tro­li­še ši­rok pro­stor, a zbog stra­te­ške po­zi­ci­je, ja­kog obez­be­đe­nja i pri­sut­nog na­o­ru­ža­nja zo­vu ga i – „ru­ski ne­po­to­pi­vi no­sač avi­o­na”. Od po­čet­ka ra­ta u Ukra­ji­ni zna­čaj Ka­li­njin­gra­da je iz­u­zet­no po­ras­tao, iz­me­đu osta­log, i zbog to­ga što su čel­ni­ci NA­TO-a od­lu­či­li da u ve­li­koj me­ri oja­ča­ju svo­je pri­su­stvo u Polj­skoj i na Bal­ti­ku.

Pro­me­na ulo­ge SAD u za­pad­nom voj­nom sa­ve­zu, tač­ni­je, iz­ve­sno ame­rič­ko po­vla­če­nje iz NA­TO-a i s tim u ve­zi na­ja­vlje­na ja­ča­nja evrop­skih ar­mi­ja, od ko­jih su sva­ka­ko naj­de­li­kat­ni­je pre­ten­zi­je Ne­mač­ke i Polj­ske, u ve­li­koj me­ri me­nja i stra­te­ški po­lo­žaj Ka­li­njin­gra­da. Ovo bi, u op­štim okol­no­sti­ma ko­je da­nas vla­da­ju na kon­ti­nen­tu, mo­glo da iza­zo­ve no­vu iskru ve­li­kog su­ko­ba sa ne­sa­gle­di­vim po­sle­di­ca­ma.

Već sti­žu i pr­ve opo­me­ne. Pre­ma re­či­ma ana­li­ti­ča­ra Sko­ta Ri­te­ra: „Uko­li­ko bi NA­TO iz­vr­šio na­pad na Ka­li­njin­grad, Ru­si­ja bi re­a­go­va­la mo­men­tal­no. Evro­pa se da­nas pre­tvo­ri­la u ’be­snog psa’ ko­jeg će Mo­skva bi­ti pri­mo­ra­na da umi­ri, po­što opa­snost ko­ja od nje pre­ti pred­sta­vlja glo­bal­ni eg­zi­sten­ci­jal­ni pro­blem.”

Ri­ter pod­se­ća: „Za­pad­ni sa­ve­zni­ci su, svo­je­vre­me­no, ima­li glav­no­ko­man­du­ju­ćeg ali­jan­som ge­ne­ra­la Kri­sto­fe­ra Do­na­hjua (vo­dio NA­TO i u agre­si­ji na SRJ 24. mar­ta do 10. ju­na 1999), ko­ji je tvr­dio da la­ko mo­že da zbri­še Ka­li­njin­grad. Is­po­sta­vi­lo se pot­pu­no su­prot­no. Jer, uko­li­ko bi ne­što ta­kvo uop­šte po­ku­šao, bio bi mr­tav ne­ko­li­ko se­kun­di na­kon iz­da­va­nja na­re­đe­nja za na­pad. Jed­no­stav­no, Ru­si­ja bi uni­šti­la ceo nje­gov štab i ve­ze sa nu­kle­ar­nim po­ten­ci­ja­li­ma za­pad­nog voj­nog blo­ka. Stra­da­li bi i on i nje­go­vi pla­ne­ri nu­kle­ar­nog ra­ta.”

Pre­ma pro­ce­na­ma ne­za­vi­snih ana­li­ti­ča­ra, even­tu­al­ni udar na Ka­li­njin­grad pro­u­zro­ko­vao bi, u ro­ku od sve­ga pet ča­so­va, smrt naj­ma­nje 34 mi­li­o­na lju­di. Jer bez upo­tre­be nu­kle­ar­nog oruž­ja ni­ka­kav na­pad na ovu ru­sku en­kla­vu ne bi dao po­zi­ti­van re­zul­tat. Vre­me­na ka­da je Za­pad mo­gao da kon­tro­li­še do­ga­đa­je uve­li­ko su mi­nu­la.

Raz­me­šta­nje nu­kle­ar­nog oruž­ja i una­pre­đe­nje me­to­da nje­go­ve is­po­ru­ke da­li su ze­mlja­ma ko­je isto po­se­du­ju mo­guć­nost da iz­vo­de uda­re na ve­li­kim uda­lje­no­sti­ma i sa ve­li­kom pre­ci­zno­šću. Kao re­zul­tat to­ga, ovo oruž­je je po­sta­lo glav­na ga­ran­ci­ja na­ci­o­nal­ne bez­bed­no­sti. Ali i pret­nja mo­gu­ćem na­pa­da­ču.

Pre­ma ame­rič­kim struč­nja­ci­ma, uko­li­ko bi Ka­li­njin­grad bio na­pad­nut, bez sum­nje bi usle­dio nu­kle­ar­ni od­go­vor sa stra­ne Ru­si­je. Za po­če­tak, to bi zna­či­lo upo­tre­bu stra­te­ških bom­bar­de­ra na­o­ru­ža­nih ma­lim nu­kle­ar­nim bom­ba­ma. Vr­lo br­zo sve bi se pre­tvo­ri­lo u pra­vu kla­ni­cu i uni­šte­nje ve­ćeg de­la Sta­rog kon­ti­nen­ta.

Va­lja ima­ti na umu i da je oblast Ka­li­njin­gra­da da­nas ve­ćin­ski na­sta­nje­na ru­skim sta­nov­ni­štvom (do 87 od­sto) i ta kom­pakt­nost pred­sta­vlja je­dan od ja­kih adu­ta Mo­skve ka­da se po­ve­de bi­lo ka­kav raz­go­vor o sud­bi­ni ovog de­la fe­de­ra­ci­je i nje­go­vom eko­nom­skom funk­ci­o­ni­sa­nju.

Ka­ko pre­no­si azer­bej­džan­ski por­tal „Ha­kin”, SAD su ne­dav­no ob­ja­vi­le vi­deo ko­ji pri­ka­zu­je sce­nu „sud­njeg da­na” – tre­nu­tak nu­kle­ar­ne raz­me­ne iz­me­đu dve stra­ne na­kon na­pa­da NA­TO-a na Ka­li­njin­grad. Ova oblast sa Ru­si­jom je po­ve­za­na sa­mo mo­rem, što ote­ža­va efi­ka­sno su­prot­sta­vlja­nje za­pad­nom sa­ve­zu kon­ven­ci­o­nal­nim sred­stvi­ma.

Na­kon nu­kle­ar­nog uda­ra, mi­li­o­ni to­na nu­kle­ar­ne pra­ši­ne ušli bi u at­mos­fe­ru i ap­sor­bo­va­li ve­ći­nu sun­če­ve sve­tlo­sti, uzro­ku­ju­ći na­gli pad glo­bal­nih tem­pe­ra­tu­ra i po­če­tak ta­ko­zva­ne nu­kle­ar­ne zi­me. Tem­pe­ra­tu­re bi mo­gle pa­sti i do 40 ste­pe­ni Cel­zi­ju­sa u ro­ku od ne­ko­li­ko ne­de­lja, a to bi bio sa­mo vrh le­de­nog bre­ga.