Zakucavanje Srbije
Da je Miladin Kovačević u Srbiji udarcem pesnicom poslao nekog kolegu u komu iz koje se možda neće nikada probuditi nema sumnje da bi se našao u zatvoru i da bi protiv njega bila podignuta optužnica. Jer, fizički napad s fatalnim posledicama je fizički napad, a „sud je sud”, kako se kaže u jednoj poznatoj pesmi Đorđa Balaševića.
Ono što Kovačevićev slučaj izdvaja jeste činjenica da se napad dogodio u Americi, gde je podignuta optužnica protiv njega. Pušten je da se brani sa slobode, ali je našao način da pobegne u Srbiju, računajući na to da će u domovini dobiti zaštitu. Verovatno je računao i da Amerika neće prepustiti Srbiji da vodi proces.
Kovačević (ili neko ko ga savetuje) dobro je procenio da u Srbiji naklonost javnosti lako dobijaju oni koji mogu da se predstave kao neustrašivi borci za „našu stvar” i žrtve nepravde i nasilja moćnih. U tome je bio uspešan do te mere da je pronašao način da se pojavi u parlamentu, pod zaštitom Srpske radikalne stranke.
Akcija je bila pomno planirana. Išlo se na postizanje željenog političkog efekata, a da se pri tome ni na koji način ne prekrši zakon. Kovačević je u skupštini bio na ručku, što nije zabranjeno. Protiv njega se vodi proces, ali se brani sa slobode, pa znači ima pravo da se slobodno kreće po Srbiji. Novinarima je rekao da je došao da zahvali prijateljima koji mu pomažu, izbegavši da komentariše svoj slučaj.
Tako je sve što se događa u vezi s Kovačevićem definitivno poprimilo naglašenu političku boju. Radikali računaju da od toga mogu profitirati, a Kovačević možda veruje da će ga imidž žrtve koji podstiču kvazipatriotski krugovi zaštititi i od eventualnog izručenja Americi.
Međutim, prava žrtva ove svojevrsne politizacije, zapravo, jeste Srbija koja se ponovo našla u situaciji da dovodi u pitanje odnose s najmoćnijim zemljama sveta zbog svojih građana. Kovačević nije optužen za ratne zločine, kao što su general Ratko Mladić i drugi, ali ako – po mišljenju nekih – za njih važi princip da nisu begunci od pravde nego heroji, zašto takav princip ne bi važio i za jednog studenta?
U javnosti se čuje stav da je Kovačević morao da pobegne iz Amerike, jer bi ga tamo ubili i da su za sve, navodno, krivi neki muslimani iz Bosne koji su isprovocirali incident. U skladu s tim, rasprostranjeno je i osećanje da je reč o građaninu Srbije čiji je život ugrožen i kome treba pomoći.
Sasvim je moguće da je to tačno, a sasvim je tačno da bi se građani Srbije s pravom ljutili ukoliko bi Amerikanci tražili da se nekom njihovom građaninu koji počini neki zločin u Srbiji sudi pred američkim sudom. Ali, jedino mesto gde se utvrđuje istina jeste sud. U parlamentu se definiše politika, a Kovačević je, prihvatajući poziv da se tamo pojavi, samo otežao sopstvenu poziciju.