Pomen za srpske žrtve iz Skelana kod Srebrenice
Фото Икс
Banjaluka – Ispred centralnog spomen-obeležja u srebreničkom mestu Skelani juče je odata pošta za 305 srpskih civila i vojnika iz ovog mesta i nekoliko obližnjih sela, stradalih tokom rata, od kojih je 69 ubijeno 16. januara 1993. godine, to jest pre 33 godine.
Prema podacima, u nastavku etničkog čišćenja srednjeg Podrinja, započetog u aprilu 1992. nekoliko hiljada naoružanih pripadnika muslimanskih snaga iz Srebrenice, pod komandom Nasera Orića, u jednom od brojnih napada upale su u zoru 16. januara 1993. u srpska sela u okolini srebreničkog naselja Skelani. Pucali su i ubijali ljude u njihovim kućama, u snu, a imovina je pljačkana i uništavana. Tog dana – 16. januara, ubijeno je 69 meštana, od kojih su dve trećine bili civili, među njima i nekoliko dece. Ranjeno je 165 ljudi. Od 30 zarobljenih, polovina nije preživela mučenja u srebreničkim logorima, dok se četiri osobe i dalje vode kao nestale, podsećaju mediji.
Pod najezdom naoružane vojske, bespomoćni civili spas su pokušali naći bežeći prema graničnom mostu na Drini, ka Bajinoj Bašti u Srbiji. Neki su pokušali da se domognu druge obale preplivavanjem reke. Most na Drini, jedini izlaz za civilno stanovništvo, bio je pod stalnom mitraljeskom i snajperskom vatrom. Mnogi nisu uspeli da se domognu druge obale. Najviše civila ubijeno je upravo na mostu, u njegovoj neposrednoj blizini, ili nikada nisu isplivali iz hladne Drine.
Lider SNSD-a Milorad Dodik istakao je juče u Skelanima da je u jednom danu ubijeno 30 odsto meštana Skelana, istakavši da je svaki dan – dan srpskog stradanja, ne samo u poslednjem nego i u Drugom svetskom ratu. „Instalirali su Sud BiH koji služi da se zaštite zločinci. Naser Orić je bio procesuiran pred tužilaštvom u Bijeljini, a onda su napravili svoja pravila i rekli da imaju pravo da Sud u Sarajevu izuzme svaki predmet širom BiH”, podsetio je Dodik.
Najmlađa žrtva pokolja u Skelanima bio je petogodišnji Aleksandar Dimitrijević, dok je njegov brat Radislav imao 11 godina. Sa majkom Milicom pokušali su da se domognu Bajine Bašte, ali su kod graničnog mosta pogođeni rafalima. Na mostu je ubijena i Gordana Sekulić. Tada maloletni Cvetko Ristić iz Kušića ostao je bez cele porodice, kuće i imovine.
Ovom zločinu prethodio je niz bestijalnih pokolja u tom podneblju. Nakon uništavanja više od stotinu srpskih sela i zaseoka u bratunačkoj i srebreničkoj opštini tokom 1992. godine, muslimanske snage su na Božić 1993. godine zauzele Kravicu i još nekoliko srpskih sela u njenoj okolini, kada je počinjen masakr nad civilnim stanovništvom. Devet dana kasnije usledio je sveobuhvatan „završni” napad na Skelane i okolna sela.
Dva pokolja – na Božić u Kravici i potom 16. januara u Skelanima nije preživelo 118 Srba, od kojih više od polovine civila.
Tada su opljačkana i spaljena srpska sela i zaseoci Ćosići, Kostolomci, Klekovići, Božići, Blažijevići, Kolari, Zečevići, Kušići, Stajšići, Maltaši, Stublovi, Arapovići, Bujakovići, Liješće, deo srpskih Skelana i još nekoliko naselja. Do Crvice, Petrića i njihovih zaseoka napadači nisu stigli i to su jedina srpska sela u srebreničkoj opštini koja nisu spaljena tokom rata. Za brojne zločine nad srpskim stanovništvom u Podrinju, uključujući i one u Skelanima, ni posle 33 godine niko nije odgovarao. Kao i druga zlodela nad srpskim narodom širom zemlje, i ova su počinjena u prvim mesecima ili prvoj godini rata. Ovi zločini nisu bili obuhvaćeni ni optužnicom protiv Nasera Orića u postupku koji je pred Sudom BiH okončan njegovim oslobađanjem, izvestili su banjalučki mediji.
Direktor Centra za istraživanje ratnih zločina nad Srbima u 20. veku Milivoje Ivanišević izjavio je da je nakon masovnog pokolja Srba u Skelanima 16. januara 1993. jedinica kojom je komandovao Orić obavestila komandu Drugog korpusa takozvane Armije BiH u Tuzli da je područje Srebrenice 100 odsto očišćeno od Srba, a Bratunca 60 odsto.