Crnogorske ribare muči nedostatak luke
Рибарски чамци у Будви (Фото М. Станишић)
Specijalno za „Politiku”
Budva – Ribarstvo je razvojna šansa crnogorske privrede, ali trenutno stanje u tom sektoru nije na zadovoljavajućem nivou. To ocenjuju i u Nacionalnom udruženju proizvođača ribe, čiji članovi, u razgovorima s predstavnicima EU, traže iznalaženje dugoročne strategije, ali i bolju komunikaciju s nadležnim resorima.
Crnogorski ribari kubure i sa infrastrukturom – zastarelom flotom, nedovoljnim brojem mesta za prvo istovarivanje ulovljene ribe, nedostatkom prostora za remontovanje brodova... Obavljanje aktivnosti na moru otežava im i činjenica da u zemlji trenutno nije u funkciji nijedna ribarska luka. A upravo je izgradnja luke jedan od uslova za ulazak u EU, čak je za tu svrhu obezbeđeno 15 miliona evra. Predviđeno je da se luka gradi na rtu Đerane na području Ulcinja. Planirano je da raspolaže sa 79 vezova, parkingom i halom za čuvanje ribe. Iako su iz Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede ranije saopštili da bi radovi mogli da započnu nakon prošle letnje turističke sezone, početak realizacije investicije još nije ozvaničen.
Predsednik pomenutog nacionalnog udruženja Marko Kise kaže za „Politiku” da su članovi asocijacije nedavno imali sastanak s predstavnicima Delegacije EU u Crnoj Gori. On podseća da su na brojne probleme ukazali još pre dva meseca, i to u pisanoj formi, te da su ovog puta od Evropljana zatražili da utiču na crnogorsku vladu, u vezi s formiranjem odgovarajuće radne međuresorne grupe.
„Mi smo prvenstveno apelovali na članove Delegacije EU da, na neki način, pokušaju da utiču na predsednika vlade Milojka Spajića da ispoštuje odluku od 11. septembra prošle godine kojom je trebalo da se oformi radna grupa u roku od 10 dana. Evo, već pet meseci Ministarstvo finansija nije imenovalo svog člana, i to je razlog zbog čega radna grupa ne može da počne da funkcioniše. To pitanje u dovoljnoj meri ne zanima ni ministra Vladimira Jokovića. On se nekad javi, nekad ne, ali mi i dalje stojimo u mestu. Pozitivna je činjenica da smo dobili obećanje evropskih partnera da će oni uraditi sve što je u njihovoj moći da nam pomognu da rešimo probleme uoči ulaska u EU”, kazao je Kise.
Naš sagovornik ukazuje da imaju dobru saradnju s Direktoratom za ribarstvo, ali upućuje kritike na rad resornog ministarstva.
„Razlog za pasivnost, po mom sudu, nije samo neznanje, već i nedostatak institucionalne inicijative”, smatra Kise.
Prema zvaničnim podacima nacionalnog udruženja, u Crnoj Gori, od Herceg Novog do Ulcinja, aktivno je 189 ribara.
„Ministarstvo stalno spekuliše da postoji 350 ribara, ali mi te kolege ne možemo da pronađemo. Možda ih ima 10–15 koji su nam promakli, ali sumnjamo da je broj veći jer se od ribarstva teško živi”, dodaje Kise.
Ocenjuje da je sektor ribarstva posebno ugrožen u poslednjih desetak godina. Ujedno, ukazuje da ta privredna grana treba da bude strateški usmerena na način da pomaže turizmu, kao motoru razvoja.
„Ljude iz Evrope zanima da vide jednog ribara koji živi na ovom prostoru, radi sa svojim starim brodovima, mrežama, svežom ribom – to bi bila atrakcija. To je, recimo, Makarska uradila u Hrvatskoj. Međutim, mi imamo veliki problem s lokalnim samoupravama koje su naš najveći neprijatelji. Mi ne možemo da dobijemo ništa – ni prostor, ni infrastrukturu, dok sportski ribolovci dobijaju sve”, ističe Kise.