Odlazak velikog lingviste
(Фото: породична архива)
Srpska kultura i srpska lingvistika ostale su 20. januara 2026. godine bez svog posvećenog delatnika – Vlada Đukanovića, neumornog pregaoca na polju podizanja svesti govornika o značaju negovanja maternjeg jezika, približavanja naučnih znanja iz oblasti srbistike svim zainteresovanim slušaocima i čitaocima, te popularizacije nauke o jeziku u javnom prostoru.
Vlado Đukanović završio je diplomske i magistarske studije na Filološkom fakultetu Univerziteta u Beogradu i započeo svoju naučnu karijeru 1988. godine, zaposlivši se u Institutu za srpski jezik SANU na Odseku za lingvistička istraživanja savremenog srpskog jezika i izradu Rečnika SANU. Kao mladi lingvista i istraživač ostavio je iza sebe bogatu bibliografiju naučnih radova posvećenih pitanjima savremene srpske sintakse, normativistike, standardologije, a značajan je i njegov leksikografski rad – kako u domenu srpske opisne leksikografije, kao obrađivača građe za Akademijin tezaurus i jednog od autora više tomova ovog monumentalnog rečnika, tako i u dvojezičnoj leksikografiji, gde je u koautorstvu sa Majom Đukanović objavio Srpsko-slovenački i slovenačko-srpski rečnik. U Institutu za srpski jezik SANU radio je do 2003. godine, nakon čega je svoje naučnoistraživačke kompetencije stavio u službu primenjene lingvistike, te osnovao preduzeće „Leksikom – jezički inženjeringˮ, u okviru kojeg je vodio brojne domaće i međunarodne lingvističke projekte, između ostalog, i za organizacije poput Uneska i Unicefa.
Izuzetna je zasluga Vlada Đukanovića u edukaciji mladih lingvista, i to kao dugogodišnjeg saradnika i rukovodioca lingvističkih programa u Istraživačkoj stanici „Petnica”, ali i kao dobronamernog, iskusnog kolege koji je uvek posvećeno i strpljivo delio znanje i iskustvo sa mlađim saradnicima – istraživačima kojima su njegova podrška, poverenje, podsticajne kritike, smernice i komentari bili neprocenjivo značajni na početku naučnog rada. Mladi lingvisti, koji su Vlada obično upoznavali po završetku osnovnih studija srbistike, zahvaljujući njemu neretko su sticali još jednako toliko znanja o jeziku i načinu na koji jezički sistem funkcioniše. Podsticao je svoje kolege da kritički razmišljaju, da razumeju da je jezik živ i da se stalno menja i razvija, da se ne da ukalupiti, niti učenje o njemu treba svesti na tradicionalne gramatičke opise i normativne priručnike, da promene i pojave u jeziku imaju svoj smisao i uzrok, te da je zadatak istraživača upravo da odgonetne zašto se nešto dešava, a ne da to obeleži kao odstupanje od standarda.
Naročit doprinos Vlado Đukanović ostavio je na polju popularizacije jezičkih tema i približavanja lingvističkih istraživanja najširoj publici. Zahvaljujući njegovim aktivnostima kao kulturnog delatnika, autora i urednika niza televizijskih i radijskih emisija posvećenih lingvističkim temama, generacije su stasavale, spoznajući značaj učenja maternjeg jezika i negovanja jezičke kulture. Bio je idejni tvorac i autor scenarija nekolikih serija posvećenih jezičkim zanimljivostima, nedoumicama i uobičajenim greškama u pisanju i govorenju, koje su emitovane na RTS-u, a to su „Kako se kažeˮ, „Dosije Iks i Oksˮ, „Govori kako trebaˮ, kao i emisije „Srpski na kašičicuˮ, koja je prikazivana na TV Politika.
Od 2004. godine uređivao je i vodio emisiju „Put u rečiˮ Radio Beograda 2, tokom čijeg je dvodecenijskog trajanja uz njega sazrevala i učila i grupa mladih saradnika, budućih naučnih istraživača, univerzitetskih profesora, motivisanih znanjem, britkošću uma, oštrinom pera i pogledima na jezik svog urednika. U ovoj kultnoj emisiji, kao i obično u medijskim i javnim nastupima, Vlado Đukanović starao se da vernoj, zainteresovanoj publici na kreativan, prijemčiv, zanimljiv način predstavi neka važna, neretko složena jezička pitanja, da razreši nedoumice, dokuči nepoznanice, da navede slušaoce da promišljaju o jeziku i značaju jezičke kulture kao njegovi maternji govornici – stručnjaci ili laici željni znanja i odgovora... Bio je jedan od retkih lingvista koji je složena jezička pitanja umeo da odene u ruho razgovornog jezika, čineći da postanu inspirativna tema svim ljudima čiju pažnju privlače srpska leksička riznica, pitanja norme standardnog jezika i jezičke kulture.
Prerani odlazak Vlada Đukanovića predstavlja nenadoknadiv gubitak za srpsku kulturu i nauku o jeziku, a njegovi saradnici i prijatelji ostaju bez profesionalnog i životnog učitelja, koji je nesebično delio znanje, podsticao i svojom kreativnošću uvek iznova motivisao sve oko sebe. Zahvalni smo mu na svemu čemu nas je naučio kao vrsni lingvista i čovek izuzetnih intelektualnih i duhovnih kapaciteta.
*Institut za srpski jezik SANU