Pomeranje centra svetske moći

Politika onlajn

03. 02. 2026. 20:33

(Фото: Пиксабеј)

Na ulazu u 20. vek Evropa je bila nesporni centar sveta, centar industrijske revolucije i naučnih dostignuća, koji su evropskim silama davali odlučujući uticaj na svetska dešavanja. Prvi i Drugi svetski rat sa svim strahotama, razaranjima i ogromnim žrtvama dešavali su se na tlu Evrope, gde se rešavala sudbina Starog kontinenta.

Azija je u tom periodu, uprkos svojoj slavnoj prošlosti, bila potisnuta. Kina, Indija i veliki deo Bliskog istoka nalazili su se pod kolonijalnom vlašću. Azija je bila pod teretom svoje istorije i nije imala snage i uticaja da oblikuje savremeni svet i da bitnije utiče na događanja u svetu. Sjedinjene Američke Države predstavljale su novu svetsku silu u ekspanziji. Mladu naciju krasili su povoljan demografski faktor, ekspanzija tehnologija i industrije. Iz Drugog svetskog rata Amerika izlazi kao najjača vojna, ekonomska i finansijska sila u svetu.

Ulazak u 21. vek doneo je obrt u dosadašnjoj raspodeli uticaja i moći. Evropa se suočava sa starenjem stanovništva, prilivom migranata, sporim ekonomskim rastom i energetskom zavisnošću od Rusije. Evropska unija, zbog ekonomskih potresa, sve je slabija u geopolitičkom odlučivanju. Sve više deluje kao savez koji želi da čuva dostignuća prošlosti, a ne kao savez koji želi aktivno da oblikuje budućnost sveta.

Amerika u 21. veku ostaje centar sadašnjih dešavanja. Njena vojna moć, dominacija dolara i vodeća primena savremenih tehnologija i dalje su prisutne u svetu. Ali unutrašnjepolitičke podele i protesti građana ograničavaju SAD da i dalje vode napredak sveta u budućnost. Amerika danas više upravlja postojećim sistemom nego što stvara novi. Često iz SAD vidimo ogorčenje i nezadovoljstvo građana stanjem u zemlji.

Azija, s druge strane, sve više preuzima ulogu u oblikovanju budućnosti sveta. Kina, Indija i druge zemlje ovog kontinenta beleže sve veći demografski i ekonomski rast s ogromnim ulaganjima u obrazovanje i tehnologije. Tamo se planiranje odvija za decenije u budućnosti, a ne u kratkim političkim ciklusima. To dugoročno i perspektivno čini Aziju ključnim kandidatom za oblikovanje budućnosti sveta koji dolazi. Potvrdu vidim u nedavnim dešavanjima kada su premijeri Kanade, Engleske i Evropske unije posetili Kinu i Indiju, gde su postigli sporazume o trgovinskoj i privrednoj saradnji. To je pokazatelj okretanja ostatka planete ka Aziji, gde se vidi nova budućnost sveta s obzirom na ekonomski i tehnološki napredak koji se tamo beleži.

Važno je naglasiti da ova podela na prošlost, sadašnjost i budućnost nije proročanstvo, već realna analiza stanja i svih pokazatelja koji oblikuju kretanja i promene u svetu. Ipak, istorijski obrazac je jasan – centar svetske energije pomera se od evropske imperije, preko američke hegemonije, ka azijskom veku koji se tek oblikuje. Razumevanje tog procesa važno je ne samo za velike sile već i za male države kakva je Srbija, koje u tim dešavanjima moraju naći svoje mesto. Zato 21. vek neće biti kopija 20. veka već sasvim nova epoha u kojoj se stara pravila prevazilaze, a nova stvaraju i primenjuju u praksi.

Dragan Paskaš,

Beograd