Gde nestadoše konoplja i trlica
Заборављена трлица „у погону”, нацртао Радиша Стојановић, грађевински техничар из Валевца, села код Књажевца
Do sedamdesetih godina prošlog veka svaka kuća u selima Timočke Krajine gajila je konoplju. U leto su dugačke sazrele stabljike čupane, vezivane u tanke snopove, pa odvožene do Timoka. Tamo su potapane i posle 15 dana vraćane u selo. Mi, u to doba deca, obično s dedom i babom, rado smo išli zapregama do Timoka da „gazimo duboku vodu” i tražimo rakove i školjke. Posle sušenja na jakom suncu, snopovi su lomljeni na trlici pa su od njih dobijana dugačka vlakna od kojih su tkana platna za odeždu i džakove.
Uporedo s iščezavanjem konoplje smanjivao se i broj stanovnika u timočkim selima. Na primer, u mom selu u vreme konoplje bilo je oko hiljadu žitelja, dok danas u njemu živi tek dvadesetak duša.
Ljubiša Stanojević,
Beograd