Am­fi­te­a­tar „Bi­o­sen­sa" nazvan po stra­da­lom naučniku

Snežana Kovačević

10. 02. 2026. 16:45

(Фото С. Ковачевић)

No­vi Sad – In­sti­tut „Bi­o­sens” ime­no­vao je svoj am­fi­te­a­tar po na­uč­ni­ku dr Vas­ku Sa­zdov­skom, ko­ji je iz­gu­bio ži­vot u pa­du nad­stre­šni­ce na Že­le­znič­koj sta­ni­ci u No­vom Sa­du pr­vog no­vem­bra 2024. go­di­ne. Na ula­zu u am­fi­te­a­tar sa­da sto­ji ime dr Vas­ka Sa­zdov­skog, u sklo­pu vi­zu­el­nog ra­da aka­dem­ske umet­ni­ce Sve­tla­ne Mi­lić.

Ime­no­va­nje am­fi­te­a­tra i vi­zu­el­no ure­đe­nje bi­li su po­vod da ko­le­ge i pri­ja­te­lji Sa­zdov­skog u tom pro­sto­ru is­tra­ži­vač­ko-raz­voj­nog in­sti­tu­ta po­de­le se­ća­nje na ovog na­uč­ni­ka. Di­rek­tor Vla­di­mir Cr­no­je­vić ka­zao je da je „Bi­o­sens” fa­mi­li­ja ko­ju či­ne i oni lju­di ko­ji da­nas vi­še ni­su tu, a da je je­dan od njih iz Se­ver­ne Ma­ke­do­ni­je, Vas­ko Sa­zdov­ski. Bio je čo­vek ko­ga se se­ća, ka­ko je is­ta­kao, pr­vo po neo­bič­no ve­li­kom osme­hu. Osta­vio je u in­sti­tu­tu trag, a ko­le­ge o nje­mu če­sto pri­ča­ju.

Sa­ma zgra­da in­sti­tu­ta, po re­či­ma di­rek­to­ra, sim­bol je na­u­ke u Sr­bi­ji i sim­bol ovog gra­da, a am­fi­te­a­tar pred­sta­vlja ne­što po­seb­no, i ar­hi­tek­ton­ski, funk­ci­o­nal­no i estet­ski.

„Tre­ba da ži­vi još du­go, da ga sa­da­šnji na­uč­ni­ci, ali i bu­duć­nost Sr­bi­je ko­ri­ste u naj­bo­ljoj na­me­ni i u naj­bo­lje svr­he, a to je da se raz­vi­ja na­u­ka i slo­bod­na mi­sao ov­de. Sa­mim tim će ži­ve­ti i Va­sko­vo ime”, ka­zao je Cr­no­je­vić.

Pro­fe­sor­ka Ve­sna Beg­nin, jed­na od is­tak­nu­tih lič­no­sti u po­di­za­nju „Bi­o­sen­sa”, uka­za­la je na vi­zu­el­no de­lo na ula­zu u am­fi­te­a­tar. Na jed­nom zi­du je pred­sta­vljen Mleč­ni put, deo ko­smo­sa u ko­jem, ka­ko je na­ve­la, „si­ja zve­zda An­ta­res kao sim­bol Va­sko­vog stva­ra­lač­kog du­ha i unu­tra­šnje sve­tlo­sti”. Na dru­gom zi­du, ge­o­me­trij­ske struk­tu­re pti­ce obe­le­ža­va­ju pro­stor nje­go­vog ži­vo­ta i ra­da. Na­po­me­nu­la je da je Sa­zdov­ski bio je­dan od ključ­nih u na­uč­nom pro­jek­tu „An­ta­res”.

Va­skov kum Zo­ran Ni­ko­lov odr­žao je emo­ti­van go­vor, a pri­se­tio se i ka­ko je nje­gov pri­ja­telj Sa­zdov­ski re­a­go­vao ka­da je upo­znao tim u in­sti­tu­tu „Bi­o­sens”.

Na­zvao me je i re­kao: „Zo­ki, ovo je to što tra­žim, ovo su lju­di ko­ji de­le iste stra­sti kao i ja.”

Kao ko­le­ge sa po­seb­nom ener­gi­jom i smi­slom za hu­mor, ne­ko­ga ko je bio uspe­šan i vo­leo da se ba­vi na­u­kom, se­ća se i Mi­na Mi­ro­vić iz ko­lek­ti­va „Bi­o­sen­sa”.

„Nje­gov gu­bi­tak pred­sta­vlja iz­u­ze­tan gu­bi­tak za ce­lu na­uč­nu za­jed­ni­cu”, is­ta­kao je vi­ši na­uč­ni sa­rad­nik i po­moć­nik di­rek­to­ra ovog in­sti­tu­ta Oskar Mar­ko, iz­nev­ši bi­o­gra­fi­ju ovog na­uč­ni­ka.

Dr Vas­ko Sa­zdov­ski je ro­đen 1979. u Ve­le­su. Bio je is­tak­nu­ti na­uč­nik i pre­da­vač u obla­sti ro­bo­ti­ke i auto­nom­nih si­ste­ma. U svom ra­du u Cen­tru za sen­zor­ske teh­no­lo­gi­je „Bi­o­sen­sa”, a pret­hod­no na Teh­no­lo­škom uni­ver­zi­te­tu u Dre­zde­nu i Uni­ver­zi­te­tom u Za­gre­bu ba­vio se re­vo­lu­ci­o­nal­nim is­tra­ži­va­njem u ro­bo­ti­ci.

Dok­to­ri­rao je na Uni­ver­zi­te­tu Kren­fild u Ve­li­koj Bri­ta­ni­ji, a ma­gi­stri­rao elek­tro­teh­ni­ku na Uni­ver­zi­te­tu „Sve­ti Ki­ril i Me­to­di­je” u Se­ver­noj Ma­ke­do­ni­ji. U toj ze­mlji je za­vr­šio di­plom­ske stu­di­je va­zdu­ho­plov­stva na Voj­noj aka­de­mi­ji, kao pr­vi u ge­ne­ra­ci­ji.