O ličnoj (ne)odgovornosti Nate Mesarović

Politika onlajn

16. 02. 2026. 20:00

Споменик цару Душану испред Палате правде у Београду Фото А. Васиљевић

Povodom teksta Nate Mesarović, sudije u penziji i bivše predsednice Vrhovnog kasacionog suda i Visokog saveta sudstva, objavljenog u vašem dnevnom listu, u rubrici „Pogledi”, 10. 2. 2026. godine, kao reagovanje na tekst „Anatomija srpskog pravosuđa: od Slavka Ćuruvije do nadstrešnice”, u kojem tekstu me pominje u potpuno neprimerenom i netačnom kontekstu, imam potrebu da joj ovim putem odgovorim.

U pomenutom tekstu gospođa Mesarović iznosi da je netačna tvrdnja, navedena u tekstu na koji je odgovarala, da je supruga sudije Krsta Bobota kažnjena neizborom prilikom opšteg izbora sudija zbog njegovih grehova, tvrdeći da je i moja i njena odgovornost uvek individualna.

Mogu da se složim da je odgovornost uvek individualna, ali što se tiče moje odgovornosti, podsećam gospođu Mesarović da ona nije utvrđena bilo kojim aktom državnog ili nekog drugog organa, niti sam za vreme mog sudijskog mandata bila bilo kada pozivana na bilo kakvu odgovornost.

Tačno je jedino da sam razrešena sudijske funkcije, to jest nisam reizabrana za sudiju Višeg suda u Beogradu, kako to voli da kaže gospođa Mesarović, za vreme čuvene reforme pravosuđa, čiji je jedan od glavnih protagonista bila upravo gospođa Mesarović.

Gospođi Mesarović tada nije bilo važno što sam, zajedno za više stotina kolega sudija i tužilaca, razrešena sudijske funkcije bez ikakvog postupka i obrazloženja i bez ijednog zakonskog razloga.

O „uspešnosti” sprovedene reforme pravosuđa i ulozi gospođe Mesarović u njoj izjasnila se domaća i međunarodna stručna javnost, kao i Ustavni sud Republike Srbije, koji je poništio sve njene nezakonite odluke, nakon čega sam ponovo stupila na funkciju sudije Višeg suda u Beogradu, u kojem sudu sam bila zamenik predsednika suda, predsednik drugostepenog krivičnog odeljenja n sudija za izvršenje, nakon čega sam od marta 2016. do marta 2017. godine obavljala i funkciju v. f. predsednika Prvog osnovnog suda u Beogradu, nakon čega sam se vratila kao sudija u Viši sud u Beogradu, a zatim počela da se bavim advokaturom.

O ulozi gospođe Mesarović u krivičnom predmetu protiv Slavka Ćuruvije, Zorana Lukovića, Janković Srđana i Dragana Novakovića i o njenom karijernom napredovanju ne želim da raspravljam, samo ne želim da se bilo ko, a naročito ne gospođa Mesarović, poziva na neku moju navodnu odgovornost, pri čemu upravo gospođa Mesarović tvrdoglavo odbija da prihvati svoju odgovornost za katastrofalne posledice koje je reforma koju je predvodila ostavila u našem pravosuđu. Takođe, njeno je pravo da podnese tužbu protiv koga god želi, ali uvažena gospođa nema pravo da paušalno deli lekcije o odgovornosti, kao što je to činila za vreme svog predsednikovanja u Vrhovnom kasacionom sudu i Visokom savetu sudstva.

Zahtevam da ovaj moj tekst, u skladu sa Zakonom o informisanju, objavite u istoj rubrici kao i tekst gospođe Mesarović.

*Advokat u Beogradu, bivša sudija Višeg suda u Beogradu i v. f. predsednika Prvog osnovnog suda u Beogradu

Prilozi objavljeni u rubrici „Pogledi” odražavaju stavove autora, ne uvek i uređivačku politiku lista