Zvezda u finalu

21. 02. 2026. 11:45

(Фото КСС)

Cr­ve­na zve­zda se ovog pu­ta ni­je okli­znu­la u po­lu­fi­na­lu pro­tiv Spar­ta­ka... Iza­bra­ni­ci Sa­še Ob­ra­do­vi­ća su na kra­ju po­sve ube­dlji­vo sa­vla­da­li Subotičane – 86:69 i ta­ko obez­be­di­li šan­su da u ve­li­kom fi­na­lu bra­ne šest uza­stop­nih ti­tu­la Ku­pa Ra­di­vo­ja Ko­ra­ća.

Za raz­li­ku od mno­gih pret­hod­nih me­če­va Cr­ve­ne zve­zde, po­lu­fi­nal­ni du­el sa Spar­ta­kom ni­je po­čeo u pre­te­ra­no efi­ka­snom to­nu. Ni jed­ni ni dru­gi ni­su bi­li ofan­ziv­no ras­po­lo­že­ni, a pre­va­gu na stra­nu is­ku­sni­jeg i ipak, kva­li­tet­ni­jeg ti­ma s Ma­log Ka­le­meg­da­na, do­neo je Ko­di Mi­ler-Me­kin­ta­jer.

Zve­zdin plejmejker imao je na umu raz­o­ča­ra­nje iz po­lu­fi­na­la KLS-a pret­hod­ne se­zo­ne, a sli­čan sce­na­rio je ovog pu­ta že­leo da iz­beg­ne po sva­ku ce­nu. Po­let­ni Me­kin­ta­jer je otvo­rio utak­mi­cu s ne­ko­li­ko do­brih asi­sten­ci­ja, po­tom i dve troj­ke i ta­ko us­po­sta­vio re­zul­tat­sku kon­tro­lu. „Part­ner u zlo­či­nu” naj­bo­ljem asi­sten­tu Evro­pe, bio je fe­no­me­nal­ni cen­tar Ibu­ka Izun­du. Ame­rič­ko-ni­ge­rij­ski tan­dem is­kom­bi­no­vao se za sve po­e­ne šam­pi­o­na i ta­ko mu obez­be­dio ra­nu pred­nost – 17:8.

Iako je na pr­vi po­gled de­lo­va­lo da se Be­o­gra­đa­ni pi­ta­ju za sve na te­re­nu, ubr­zo je usle­dio i od­go­vor ra­to­bor­nih Subotičana. Naj­bo­lji bek ti­ma sa se­ve­ra Bač­ke, sjaj­ni Oli­vie Hen­lan pro­na­šao je do­bar ri­tam u smi­raj pr­ve i po­čet­kom dru­ge de­o­ni­ce, in­di­vi­du­al­nim bra­vu­ra­ma omo­gu­ćiv­ši eki­pi da uma­nji za­o­sta­tak.

Košarkaši Spartaka su uspe­šno pre­u­ze­li tre­nu­tak i kon­ce me­ča u sop­stve­ne ru­ke, a na tri mi­nu­ta do od­la­ska na ve­li­ku pa­u­zu čak ste­kli i vođ­stvo dva po­se­da – 37:33.

Cr­ve­na zve­zda se po­no­vo u škrip­cu za po­moć obra­ti­la Mi­ler-Me­kin­ta­je­ru, a on svoj tim ni­je osta­vio na ce­di­lu ni ovog pu­ta.

No­ve in­di­vi­du­al­ne mi­ni­ja­tu­re ame­rič­kog plej­mej­ke­ra dove­le su šam­pi­o­na do pred­no­sti ne­po­sred­no pred od­la­zak na ve­li­ku pa­u­zu.

Ne­slav­na za­vr­šni­ca po­lu­vre­me­na, ipak, ni­je obes­hra­bri­la sil­no mo­ti­vi­sa­ne iza­bra­ni­ke Vla­di­mi­ra Jo­va­no­vi­ća. Spar­tak je i po­čet­kom tre­ćeg kvar­ta­la bio bo­lji ri­val, na­pla­tiv­ši do­bar pro­tok lop­te kva­li­tet­nim pro­cen­ti­ma šu­ta.

Hrlili su vi­so­ko ka fi­na­lu, u jed­nom tre­nut­ku ima­li čak i plus se­dam, ali on­da su na­pra­sno sta­li...

„Cr­ve­no-be­li” su po­ja­ča­li in­ten­zi­tet u od­bra­ni, igra­li na gra­ni­ci pre­kr­ša­ja, mo­žda se čak i iz­vu­kli sa ne­ko­li­ko ne­svi­ra­nih fa­u­lo­va na auto­ri­tet i „ime” i ta­ko ve­li­kom se­ri­jom pre­o­kre­nu­li meč u svo­ju ko­rist – 60:56.

Ve­li­ki pro­blem za Su­bo­ti­ča­ne bio je taj što je Hen­lan u pot­pu­no­sti pao pod čvrst pri­ti­sak Zve­zdi­nih be­ko­va. Ka­na­đa­nin ni­je uspe­vao da kre­i­ra ni za se­be ni za dru­ge, kao što je to bio slu­čaj u ra­ni­jim fa­za­ma utak­mi­ce.

Be­o­gra­đa­ni su po­no­vo lo­mi­li ot­por ri­va­la gra­nit­nom de­fan­zi­vom, ste­kav­ši i dvo­ci­fre­nu pred­nost. Se­ri­ja Cr­ve­ne zve­zde 22:0, ozna­či­la je i ka­pi­tu­la­ci­ju ne­moć­nih Subotičana, či­ja je igra bila u naglom padu u po­čet­nim mi­nu­tima fi­nal­nog kvar­ta­la.

Još lo­ših ve­sti po tim sa se­ve­ra ze­mlje sti­gao je u vi­du bu­đe­nja Džor­da­na Nvo­re. Ni­ge­ri­jac je ko­nač­no kre­nuo da igra na pre­po­zna­tlji­vom ni­vou i bri­ljant­nim se­kven­ca­ma za­pe­ča­tio je pla­sman ti­ma s Ma­log Ka­le­meg­da­na u fi­na­le Ku­pa Ra­di­vo­ja Ko­ra­ća.

Na kra­ju me­ča re­zul­tat je po­no­vo bio mo­žda i stro­ži pre­ma po­ra­že­noj eki­pi od ono­ga što je po­ka­za­la igra na par­ke­tu. Do­bar ot­por Su­bo­ti­ča­na, „cr­ve­no-be­li” slo­mi­li su tek u po­sled­njoj če­tvr­ti­ni, ali na kra­ju ube­dlji­vo sla­vi­li – 86:69.

Jo­va­no­vić: Pru­ži­li smo ade­kva­tan ot­por

Vla­di­mir Jo­va­no­vić bio je vr­lo za­do­vo­ljan iz­da­njem iza­bra­ni­ka u po­lu­fi­nal­nom su­sre­tu Ku­pa Ra­di­vo­ja Ko­ra­ća sa Cr­ve­nom zve­zdom, iako je eki­pa sa se­ve­ra Bač­ke na kra­ju pre­tr­pe­la ube­dljiv po­raz.

– Sma­tram da smo do­bar deo utak­mi­ce, re­kao bih čak ce­le tri če­tvr­ti­ne, od­i­gra­li na iz­u­zet­no vi­so­kom ni­vou. Sam po­če­tak ni­je bio do­bar, ali smo na­šli ri­tam i igra­li kva­li­tet­nu ko­šar­ku. Na­ža­lost pro­ma­ši­li smo ne­ke otvo­re­ne šu­te­ve, ko­je obič­no po­ga­đa­mo i to po­sle do­bre­bor­be na­o­fan­ziv­nom sko­ku. To nas je ma­lo i po­me­lo. Od tog tre­nut­ka sve je kre­nu­lo niz­br­do. Ne­bit­no da li je 30. 31. ili ne­ki dru­gi mi­nut, jer na kra­ju to je raz­li­ka iz­me­đu aba­li­ga­ša i evro­li­ga­ša. Po­ja­ča­li su in­ten­zi­tet, ener­gi­ju, od­i­gra­li čvr­sto i mi ni­smo us­pe­li da se pri­la­go­di­mo. Po­gu­bi­li smo ne­ke lop­te, što je i pre­lo­mi­lo meč – ob­ja­snio je Jo­va­no­vić. 

Stra­teg Spar­ta­ka tvr­di da je glav­ni raz­log po­ra­za umor u za­vr­šni­ci.

– To je po­sle­di­ca ne­do­stat­ka sna­ge. Na kra­ju je du­ža ro­ta­ci­ja pre­su­di­la, bi­li su sve­ži, na­pa­li su nas i za­slu­že­no po­be­di­li. Ipak, mo­ram da bu­dem za­do­vo­ljan, jer je sva­ki po­je­di­nac ura­dio se­ve što je mo­gao i jer smo pru­i­ži­li ade­kva­tan ot­por sjaj­nom ri­va­lu. Če­sti­tam Zve­zdi i že­lim joj pu­no sre­će u na­stav­ku tak­mi­če­nja – za­klju­čio je Jo­va­no­vić.

Ob­ra­do­vić: Da bu­de ma­lo vi­še če­tvr­te če­tvr­ti­ne

Sa­ša Ob­ra­do­vić, stra­teg cr­ve­no-be­lih, imao je od­re­đe­nih za­mer­ki na igru iza­bra­ni­ka, ali je bio po­sve sre­ćan još jed­nim tri­jum­fom, na kra­ju po­no­vo zna­čaj­ni­jom raz­li­kom.

– Za­do­vo­ljan sam pla­sma­nom u fi­na­le, to je ve­li­ka stvar za nas. Ni­ka­da ni­je la­ko kad mo­ra­te da se od­rek­ne­te ve­li­kog bro­ja igra­ča za Kup. Mo­ra­li smo da pro­na­đe­mo po­no­vo ne­ku no­vu he­mi­ju i mi­slim da smo do­bro od­go­vo­ri­li ta­kvom iza­zo­vu, što nas je i do­ve­lo do tri­jum­fa. Bi­lo je na­rav­no i na ovom me­ču uspo­na i pa­do­va u igri. Oči­gled­no, ima seg­me­na­ta ko­ji­ma ni­sam na­ro­či­to za­do­vo­ljan, ali gle­da­ju­ći ši­ru sli­ku sve je ka­ko tre­ba, ba­rem za sa­da. Što se ti­če fi­na­la, vo­leo bih da bu­de ma­lo vi­še če­tvr­tih če­tvr­ti­na, od­no­sno na­še igre kao u po­sled­njih de­set mi­nu­ta su­sre­ta sa Spar­ta­kom.