Odlazak doajena diplomatije
Bivši ministar spoljnih poslova Vladislav Jovanović preminuo je u 93. godini, saopštila je njegova porodica. Vreme i mesto sahrane biće naknadno objavljeni.
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić naveo je sinoć da je sa tugom sam primio vest o smrti Vladislava Jovanovića, kojeg je opisao kao jednog od poslednjih velikih diplomata starog kova, koji je svojim iskustvom, kao i promišljenim i odmerenim nastupom, umnogome oblikovao spoljnu politiku naše zemlje u teškim vremenima tokom kojih je savesno i predano obavljao svoje odgovorne dužnosti.
„Svedok prelomnih istorijskih trenutaka kako u našoj zemlji, tako i na svetskoj političkoj sceni, Vladislav Jovanović je uložio ogromno znanje u pokušaj da pozicionira zvanične državne stavove i principe u svetu koji nije bio spreman da ih čuje i poštuje. Ipak, ostao je do kraja dosledan načelima stare škole diplomatije i do poslednjeg dana lojalan Srbiji i njenom narodu . Izražavam duboko saučešće porodici, prijateljima, kolegama i poštovaocima njegovog nesebičnog patriotskog zalaganja za dobrobit Srbije. Neka počiva u miru”, istakao je predsednik Vučić.
Ministar unutrašnjih poslova i predsednik SPS-a Ivica Dačić uputio je juče saučešće povodom smrti bivšeg ministra spoljnih poslova, ističući da je naša zemlja izgubila istaknutog diplomatu i državnika čiji je rad ostavio trajan pečat u međunarodnim odnosima.
Sa dubokim žaljenjem primio sam vest o smrti Vladislava Jovanovića, čoveka koji je decenijama dostojanstveno predstavljao našu zemlju u svetu i svojim znanjem, iskustvom i smirenošću ostavio snažan trag u srpskoj diplomatiji. Njegova posvećenost državnoj službi, učešće u složenim pregovorima i nepokolebljivo zalaganje za mir i dijalog ostaju kao vredan amanet generacijama koje dolaze. Bio je moj veliki prijatelj i politički saborac, patriota, izvrsni diplomata i ugledni državni funkcioner koji se tokom čitavog života zalagao za Srbiju i srpske interese – navodeno je u saučešću ministra Dačića.
Vladislav Jovanović je rođen u Žitnom Potoku 1933. godine, gimnaziju je završio u Beogradu 1951, nakon čega je diplomirao na Pravnom fakultetu u Beogradu. Diplomatsku karijeru je započeo 1957. godine u ministarstvu inostranih poslova Jugoslavije. Službovao je u Briselu i Londonu, pre nego što je postao šef misije SRJ pri Ujedinjenim nacijama i ambasador u Turskoj, a potom i šef diplomatije u dva mandata. Vodio je nekoliko delegacija Jugoslavije na mirovnim i drugim pregovorima tokom devedesetih godina prošlog veka. Nosilac je više stranih odlikovanja, uključujući francuski Orden komandanta Legije časti.
Napisao je nekoliko knjiga: „Rat koji se mogao izbeći”, „Diplomatija i šah”, ali i roman „Sestra”, posvećen njegovoj sestri koja je preminula sa 17 godina, kao i zbirku poezcije „Traganja za traganjima”. Kako je nekada govorio o svom književnom opusu, to su bile dve strogo odvojene celine. Kao državni službenik pisao je savesno, a kada je to prestajalo otvarao se o svom unutrašnjem životu, koji nije bio lak. Sa 15 godina, sem sestre, ostao je i bez oca koji je prethodno bio zatočen u zatvoru Gestapoa. Nakon očeve smrti, njega i majku izbacili su iz stana u Smederevu, odakle su došli u prestonicu. Prvo su živeli kod rođake, zatim u stanu trošnih zidova koji nije imao ni vodovod, te su koristili zajedničku česmu u dvorištu i javna kupališta. Kada su, posle tri godine rada u ministarstvu, ljudi iz sindikalna komisija došli u njegov dom, napisali su da je tu nemoguće da se živi i dodelili mu stan, i to simbolično (slučajno ili namerno) u Smederevskoj ulici, gde prešao sa majkom.
Za diplomatiju je govorio da je to „veština dobijanja mogućeg iz često nemogućeg”.