Ogor­če­ni Gr­ci da­nas po­no­vo na uli­ca­ma

Jasmina Pavlović Stamenić

28. 02. 2026. 15:45

(EPA/George Vitsaras)

Od na­šeg do­pi­sni­ka

 Ati­na – Pra­vi uzro­ci su­da­ra dva vo­za ko­ja su se 12 mi­nu­ta kre­ta­la na istom ko­lo­se­ku i eks­plo­zi­je ko­ja je usle­di­la ka­da je po­gi­nu­lo 57 mla­dih ko­ji su se te kob­ne no­ći za­te­kli u put­nič­kom vo­zu, bi­li su ljud­ska gre­ška ili pro­pust si­ste­ma? Šta je sa po­li­tič­kom od­go­vor­no­šću onih ko­ji su za­ne­ma­ri­li bez­bed­nost na že­le­zni­ci? Šta je isti­na o pri­kri­ve­nom i mon­ti­ra­nom do­ka­znom ma­te­ri­ja­lu? Sve su to pi­ta­nja ko­ja osta­ju otvo­re­na i po­sle tri go­di­ne od kob­ne no­ći kod Tem­pi­ja 28. fe­bru­a­ra 2023. ko­ja je obe­le­ži­la ko­lek­tiv­no se­ća­nje ze­mlje.

Gr­ci, ko­ji za­jed­no sa po­ro­di­ca­ma po­gi­nu­lih tra­že i oče­ku­ju od­go­vo­re ogor­če­ni su zbog spo­ro­sti prav­de, sud­skog si­ste­ma ko­ji kao da tra­ži raz­lo­ge za odu­go­vla­če­nje i otva­ra­nje pro­sto­ra za iz­be­ga­va­nje bi­lo ka­kve po­li­tič­ke od­go­vor­no­sti, po­no­vo su re­ši­li da na ma­sov­nim pro­te­sti­ma ši­rom ze­mlje po­tra­že od­go­vo­re na pi­ta­nja ko­ja ih mu­če. Grč­ka je na tre­ću go­di­šnji­cu od naj­ve­će že­le­znič­ke tra­ge­di­je u no­vi­joj mo­der­noj isto­ri­ji, po­no­vo u svo­je­vr­snom ge­ne­ral­nom štraj­ku jer su se u znak so­li­dar­no­sti i se­ća­nja na po­gnu­le, pod pa­ro­lom „Prav­da do kra­ja”, po­zi­vu na pro­test­ne mi­tin­ge pri­dru­ži­li sin­di­ka­ti za­po­sle­nih u jav­nom i pri­vat­nom sek­to­ru. Za da­nas je na­ja­vlje­no i da će bro­do­vi osta­ti u lu­ka­ma, na 24 sa­ta bi­ti ob­u­sta­vljen sva­ki že­le­znič­ki sa­o­bra­ćaj, grad­ski tran­sport…

To je sve što na­rod mo­že da uči­ni. Na­rav­no, uz upor­nu bor­bu po­ro­di­ca na­stra­da­lih ko­ji su kroz Udru­že­nje žr­ta­va Tem­pi­ja tra­ga­li za svo­jom isti­nom, štraj­ko­va­li gla­đu, an­ga­žo­va­li evrop­ske in­sti­tu­ci­je i eks­per­te i ceo slu­čaj pre­tvo­ri­li u po­li­tič­ki do­ga­đaj ko­ji je po­tre­sao mno­ge struk­tu­re, a za Ma­ri­ju Ka­ri­sti­ja­ni, ko­ju su ne­ki pro­zva­li maj­kom sim­bo­lom Tem­pi­ja, otvo­ri­li pro­stor da se ak­tiv­no uklju­či u po­li­tič­ki ži­vot ze­mlje… Da čak u per­spek­ti­vi osnu­je par­ti­ju zbog če­ga je sa­da mno­gi osu­đu­ju sma­tra­ju­ći da je tra­ge­di­ju u ko­joj je i sa­ma iz­gu­bi­la 19-go­di­šnju ćer­ku is­ko­ri­sti­la za lič­ne am­bi­ci­je.

Sa­da su sve oči upr­te u po­če­tak glav­nog su­đe­nja za­ka­za­nog za 23. mart ko­je bi tre­ba­lo, pre­ma oče­ki­va­nji­ma, da ra­sve­tli­ti „mut­ne” tač­ke tro­go­di­šnje is­tra­ge. Me­đu­tim, uoči su­đe­nja pod zna­kom pi­ta­nja je eks­hu­ma­ci­je de­vet žr­ta­va. Na­i­me, eks­hu­ma­ci­ja je je­dva do­zvo­lje­na i to tek po­sle če­tvo­ro­ne­delj­nog štraj­ka gla­đu jed­nog od ro­di­te­lja na Tr­gu Sin­tag­ma, ali se is­po­sta­vi­lo da grč­ke la­bo­ra­to­ri­je ni­su u sta­nju da da­ju va­lid­ne po­dat­ke o neo­p­hod­nim tok­si­ko­lo­škim te­sto­vi­ma i fo­ren­zič­kim pre­gle­di­ma ko­je po­ro­di­ce tra­že ka­ko bi do­bi­li ja­snu sli­ku ka­ko su po­gi­nu­li nji­ho­vi naj­bli­ži. Mi­ni­star­stvo pra­vo­su­đa od­bi­ja da se la­bo­ra­to­rij­ska is­pi­ti­va­nja oba­ve u ino­stran­stvu, što eks­hu­ma­ci­ju sa­da do­vo­di u pi­ta­nje.

Pred tro­čla­nim Ape­la­ci­o­nim su­dom za kri­vič­ne slu­ča­je­ve u La­ri­si na li­sti op­tu­že­nih je 36 oso­ba, me­đu nji­ma kao glav­ni op­tu­že­ni je šef sta­ni­ce ko­ji je te kob­ne no­ći te­ret­ni voz upu­tio na po­gre­šni ko­lo­sek zbog če­ga je do­šlo do di­rekt­nog su­da­ra. Tu su i še­fo­vi sta­ni­ca op­tu­že­ni da su pre vre­me­na na­pu­sti­li rad­no me­sto, bi­la je to noć po­sle Us­kr­sa. Na op­tu­že­nič­koj klu­pi će se na­ći i 11 ru­ko­vo­di­la­ca i na­čel­ni­ka že­le­zni­ce ko­ji se su­o­ča­va­ju sa op­tu­žba­ma ve­za­nim za od­su­stvo bez­bed­no­snih si­ste­ma, 16 ru­ko­vo­di­la­ca ER­GO­SE, grč­ke dr­ža­ne kom­pa­ni­je za že­le­znič­ku in­fra­struk­tu­ru zbog ne­iz­vr­ša­va­nja ugo­vo­ra ve­za­nog za si­stem da­ljin­skog upra­vlja­nja. Li­stu op­tu­že­nih do­pu­nja­va­ju i ge­ne­ral­ni i teh­nič­ki di­rek­tor „He­le­nik trej­na”, ge­ne­ral­ni di­rek­tor za sa­o­bra­ćaj Mi­ni­star­stva za in­fra­struk­tu­ru i još ne­ko­li­ko ru­ko­vo­di­la­ca zbog pro­pu­sta u ve­zi sa li­cen­ci­ra­njem i nad­zo­rom ra­da že­le­znič­ke mre­že Grč­ke. Sve u sve­mu, 33 op­tu­že­nih se su­o­ča­va sa kri­vič­nom od­go­vor­no­šću za ome­ta­nje jav­nog pre­vo­za, na­no­še­njem te­ških te­le­snih po­vre­da, ni­zom pre­kra­ja i, u su­šti­ni, i sa mo­guć­no­šću do­ži­vot­ne za­tvor­ske ka­zne. Sud u La­ri­si od­bio je zah­tev po­ro­di­ca žr­ta­va da se pro­ces pre­ba­ci u Ati­nu ili So­lun, na­vod­no zbog lo­gi­stič­kih i prak­tič­nih raz­lo­ga, što je iza­zva­lo no­vi ta­las ne­za­do­volj­stva i kri­ti­ka. Po­ro­di­ce su ogor­če­ne zbog od­lu­ke su­da da ne­ka re­le­vant­na li­ca ne po­zo­ve kao sve­do­ke, za­ne­ma­ri­va­nja či­nje­ni­ce i sum­nji da je glav­ni do­ka­zni ma­te­ri­jal uklo­njen, da su vi­deo i ton­ski za­pi­si mon­ti­ra­ni i da ne od­go­va­ra­ju isti­ni. Ne­sta­li su kri­tič­ni audio-snim­ci ko­mu­ni­ka­ci­ja, uklju­ču­ju­ći i raz­go­vor rad­ni­ka že­le­zni­ce ne­po­sred­no pre su­da­ra ko­ji bi mo­gli da ob­ja­sne raz­lo­ge upu­ći­va­nja te­ret­nog vo­za na po­gre­šni ko­lo­sek. Po­sto­je tvrd­nje da su va­žni teh­nič­ki do­ku­men­ti, iz­ve­šta­ji i ana­li­ze eks­pe­ra­ta još ne­pot­pu­ni i da ni­su do­stup­ni is­tra­ži­te­lji­ma što ote­ža­va pot­pu­no raz­u­me­va­nje uzro­ka ne­sre­će. Tu su i do­ka­zi ko­je su do­sta­vi­le po­ro­di­ce žr­ta­va, kao fo­ren­zič­ki za­ključ­ci o kom­po­zi­ci­ji sa opa­snim za­pa­lji­vim te­re­tom što uka­zu­je na raz­li­či­te fak­to­re ko­ji ni­su do­volj­no is­tra­že­ni ili ni­su uklju­če­ni u slu­žbe­nu do­ku­men­ta­ci­ju. U sva­kom slu­ča­ju, glav­ni uzrok ne­sre­će ko­ji su is­tra­ži­te­lji usta­no­vi­li bio je ljud­ski fak­tor, či­nje­ni­ca da je de­žur­ni u sta­ni­ci La­ri­sa po­slao voz na po­gre­šni ko­lo­sek i da je to bio re­zul­tat ne­a­de­kvat­ne sig­na­li­za­ci­je i za­sta­re­log si­ste­ma za kon­tro­lu sa­o­bra­ća­ja. Od­mah je bi­lo ja­sno da pro­blem ni­je bio sa­mo po­je­di­nac već si­stem: sig­nal­no-bez­bed­no­sna kon­tro­la ni­je funk­ci­o­ni­sa­la, da da­ljin­ska kon­tro­la sa­o­bra­ća­ja ni­je ra­di­la, da mo­der­ni si­stem ETCS ni­je bio ak­ti­van o če­mu su go­di­na­ma una­zad po­sto­ja­la upo­zo­re­nja za­po­sle­nih.

Ne­sre­ća je iza­zva­la naj­ve­će pro­te­ste u po­sled­njim de­ce­ni­ja­ma jer su gra­đa­ni tra­ži­li od­go­vor­nost in­sti­tu­ci­ja, tran­spa­rent­nost is­tra­ge, po­li­tič­ku od­go­vor­nost… Mno­gi su tra­ge­di­ju do­ži­ve­li kao sim­bol du­bljeg pro­ble­ma, od­no­sno hro­nič­ne ne­e­fi­ka­sno­sti, dr­ža­ve, za­ne­ma­ri­va­nje jav­ne in­fra­struk­tu­re. Jav­nost sma­tra da re­for­me ko­je je po­sle ne­sre­će obe­ća­la vla­da spo­ro na­pre­du­ju i da je su­štin­ska od­go­vor­nost iz­beg­nu­ta… Zna­čaj­no je po­lju­lja­no ne­po­ve­re­nje u pra­vo­su­đe i jav­nu ad­mi­ni­stra­ci­ju, po­ro­di­ce žr­ta­va po­sta­le su sna­žan dru­štve­ni fak­tor…

Tra­ge­di­ja u Tem­pi­ju je ogo­li­la sla­bost si­ste­ma, po­kre­nu­la ta­las dru­štve­nog ne­za­do­volj­stva i osta­vi­la otvo­re­no pi­ta­nje in­sti­tu­ci­o­nal­ne od­go­vor­no­sti. Tem­pi je ostao traj­na po­li­tič­ka ra­na. Za­to će is­hod su­đe­nja, a to ne­će bi­ti sko­ro, bi­ti pre­su­dan ne sa­mo za po­je­di­nač­ne op­tu­že­ne već i za po­ve­re­nje gra­đa­na u dr­ža­vu.