Šta čeka zaposlene u NIS-u ako ih MOL kupi

Jasna Petrović Stojanović

28. 02. 2026. 17:15

(Фото НИС)

Rok koji su Rusi i Mađari postavili sebi da se pitanje u vezi sa preuzimanjem 56,15 odsto „Naftne industrije Srbije” (NIS) okonča oko 20. marta se približava, a mnoga pitanja važna za dalji rad ove naftne kompanije ostaju bez odgovara. Ono najvažnije jeste kakva je sudbina zaposlenih u NIS-u, njih oko 13.000, koliko ih sada ima otkad je ruski vlasnik preuzeo i „Petrohemiju”. Dakle, niko da kaže da li partneri iz mađarskog MOL-a i Emirata planiraju da umesto postojećih radnika dovedu svoje u Srbiju i koliko će naša država posle povećanja učešća od pet odsto u vlasništvu ove kompanije moći da zaštiti radnike. Ovo je utoliko važnije ako se zna da su se 2008. godine kada se pregovaralo da „Gaspromnjeft” preuzme NIS pitanje socijalnog programa i potpisivanja novog kolektivnog ugovora bili ono oko čega su se lomila koplja.

Upravo je na tom pitanju mogla da padne cela priča, da Rusi nisu pristali da na inicijativu sindikata NIS-a u narednih pet godina ne otpuštaju srpske radnike, da za dobrovoljni odlazak daju 750 evra po godini staža i da poslodavac po potpisivanju socijalnog programa jednokratno i trajno poveća zarade u visini od 15 odsto, kao i da se plate ubuduće usklađuju sa indeksom troškova života i u skladu sa rezultatima poslovanja i rastom BDP-a.

Ni na ovo, kao i na neka druga pitanja koja je „Politika” u međuvremenu slala „MOL grupi”, odgovara nema, kao da ih se jednostavno ne tiče šta ovdašnju javnost zanima, pa jedino što čine to je da šalju svoje podkaste i izjave direktora koje njima odgovaraju. Što za dolazak jedne kompanije u goste, na teritoriju druge države i sudbinu srpskih radnika nije nimalo pohvalno. Jer zaposleni čine NIS, bez njih nema ni rafinerije, ni „Petrohemije” ni širenja benzinskih stanica, ni novih gasnih i naftnih polja, ni ostvarivanja pozitivnih poslovnih rezultata na koje MOL sigurno računa. Na kraju krajeva, i oni imaju svoj udeo u NIS-u i možda će MOL poželeti njihove akcije kako bi dodatno povećali učešće u NIS-u. Ako ga stvarno i kupe.

Iako odnos prema sudbini radnika ne može da bude kao da se sve podrazumeva, jer se ništa ne podrazumeva dok nije na papiru, i da se svaki komentar mađarske strane svodi na to da su pregovori u toku, te da zbog toga odgovora nema (pa kada će ih onda biti ) predstavnici sindikata u NIS-u neće sedeti skrštenih ruku. Jer, ako sami ne uzmu sudbinu u svoje ruke i postave neka pravila igre, ko će to umesto njih.

Goran Takić, predsednik Samostalnog sindikata radnika energetike Srbije i jedinstvene sindikalne organizacije NIS-a, potvrđuje za „Politiku” da ga niko do sada nije od novih potencijalnih vlasnika kontaktirao iako su mesecima u zgradi NIS-a. Kao i slučaju kada su Rusi kupili NIS sindikat će i ovog puta imati i svoje predloge i uslove, jer je cilj da se zaštiti 13.500 zaposlenih. To je optimalan broj, neophodan da ova kompanija bude uspešna, da se proces rada neometano obavlja.

– Kada su Rusi došli u NIS je bilo 12.5000 stalno zaposlenih i oko 3.500 preko lizinga, što sada nije slučaj. Ukoliko novi vlasnik dođe, insistiraće se da se zaposleni ne otpuštaju, da niko ne može da ostane bez posla, osim onih koji žele sami da odu, ali uz adekvatan socijalni program. Tehnoloških viškova nema, a od poslodavca će da se traži potpisivanje novog kolektivnog ugovora i socijalnog programa kojim se garantuje redovna zarada, naknade i dodaci – kaže Takić.

Ono što je važno jeste da prava zaposlenih novim sporazumom nisu samo kolektivna, već i njihova individualna prava.

Preuzimanje može da košta i manje od milijardu evra

U javnosti su cirkulisale razne informacije u vezi sa mogućom cenom kontrolnog paketa akcija NIS-a u slučaju da „Gaspromnjeft” pristane na prodaju akcija mađarskom MOL-u. Verovatno najrealnija procena je data od strane mađarskih medija koji su spekulisali da bi Mađari mogli ponuditi 1,4 milijarde evra za 56 odsto akcija odnosno 2,5 milijardi evra za celu kompaniju. Ova procena se nalazi negde na sredini tržišnih očekivanja koja su NIS u postupku eventualne prodaje vrednovali između dve i tri milijarde evra, kaže Nenad Gujaničić, glavni broker u brokerskoj kući „Momentum sekjuritis”.

– Ako bi ovo bila cena u transakciji, to bi praktično značilo da bi država Srbija platila oko 125 miliona evra za dodatnih pet odsto akcija za koliko planira da poveća vlasničko učešće. S druge strane, Mađari bi kontrolni paket akcija platili manje od 1,3 milijarde evra, odnosno još i jeftinije ukoliko se ukalkuliše računica da će manjinski akcionar biti i ADNOK koji će dodatno rasteretiti finansijsku konstrukciju MOL-a. Praktično, može lako da se desi da, na kraju sklapanja finansijske konstrukcije, preuzimanje NIS-a košta MOL i manje od milijardu evra – objašnjava naš sagovornik.