Ponovo ispričane priče

02. 02. 2009. 12:00

„Priču treba ponovo ispričati”, rekao je Džek Vajt, lider sastava „The White Stripes” i „The Raconteurs”. Citirana rečenica osnovni je postulat njegovog rokerskog angažmana. Njome bi se, ujedno, mogao objasniti zanimljiv trend u aktuelnoj rok produkciji: pojava velikog broja tzv. cover albuma, tj. albuma sastavljenih od obrada pesama drugih autora.

U godini iza nas bilo je nekoliko atraktivnih izdanja te orijentacije. Najveću pažnju su privukli albumi „Jukebox”, pevačice koja nastupa pod imenom Cat Power, i „Meet Glen Campbell” legendarnog Glena Kembela. Ljubiteljima takozvane Amerikane bila je zanimljiva ploča Džesija Malina „On Your Sleeve”, a nova izdanja rok heroja Nilsa Lofgrena („The Loner – Nils Sings Neil”) i Sautsajd Džonija („Grapefruit Moon – The Songs Of Tom Waits”), visoko individualizovani omaži Nilu Jangu, odnosno Tomu Vejtsu, prave su poslastice.

Kome je potrebna još jedna verzija pesme „Mr. Soul”, kada je i original lako dostupan, može se neko zapitati. Stvari nisu, međutim, tako jednostavne. Ponovno pripovedanje starih rokerskih skaski čije su predominantne teme odmetništvo, gubitništvo i usamljenost ima smisla.

(/slika2)Velike rok pesme su produkti divljeg talenta autora, njihovog odmetništva i neusklađenosti sa sobom i svetom. Interpolirane sa izvođačkom veštinom drugih rokera dobijaju neočekivana značenja. Hendriksova barokna verzija Dilanove pesme „All Along the Watchtower” odličan je primer. Apstraktne poetske slike pune drame, nagoveštenog užasa i neizvesnog spasenja, razuzdanom gitarom povezane su sa realnošću. „Stvarni svet je usisan u pesmu”, napisao je Greil Markus. Sličan metod su primenili, u oblasti filma, Frensis Ford Kopola i Džon Milijus izmeštanjem fabule Konradovog romana „Srce tame” iz 19. veka i kongoanske džungle u Vijetnam šezdesetih godina prošlog stoleća.  

Regularan je međutim i obrnut metod. Nils Lofgren je, na spomenutom albumu, Jangov besni ljubavni ep „Like a Hurricane” pretvorio u lični, intimistički iskaz. Ljubavni uragan, smešten u unutrašnji svet, pretvorio se u moru i bol, mada je originalno bio pomama i ludilo.

(/slika3)Ima i drugih postupaka. Dženi Šajnmen je, na svom prošlogodišnjem albumu, Vejtsov brehtovsko-bitnički kroki „Johnsburg, Illinois” transformisala u biliholidejski bluz, čija artificijelnost nagoveštava novu rokersku estetiku, dok je Glen Kembel numeru „Foo Fighters-a” „Times Like This”, specijalnim tretmanom, stavio u istu ravan sa legendarnim pesmama Džimija Veba „Whichita Lineman” i „Galveston”, koje je nekad pevao. Ovakvi postupci bacaju neočekivano svetlo na klasične rok napeve, a nove iluminiraju na iznenađujući način.

„U prošlosti ima više nego u budućnosti”, kaže Tomiju Li Džonsu legendarni rok muzičar i povremeni glumac, Livon Helm u novom filmu Bertrana Tavernijea. Ta replika je dobar kraj ovog teksta. Sve velike rok pesme već su napisane. Treba ih samo ponovo odsvirati i stvari će doći na svoje mesto. Zbog toga sviranje tzv. obrada postaje prestižna rok disciplina.