Nikad povezaniji, nikad usamljeniji

Katarina Đorđević

02. 03. 2026. 14:35

Фото А. Васиљевић

U 2026. godini hranu možemo da naručimo za 10 minuta, taksi za tri minuta, a sastanak preko onlajn platforme za upoznavanje za 30 sekundi. Međutim, za ljubav i bliskost ne postoji aplikacija – savremena generacija na raskršću detinjstva i odraslog doba ima iste potrebe za sigurnošću, razumevanjem, toplinom i podrškom kao i sve prethodne. Ali im je potrebno vreme da shvate da je prava ljubav veština koja se uči kroz komunikaciju, razumevanje i kompromis, istakli su učesnici tribine „Na kafi sa psihologom” pod nazivom „Ljubav u doba individualizma – nikad povezaniji, nikad usamljeniji”, koja se održala nedavno na Dorćol placu.

Demantujući široko raširen narativ da su „ljudi danas prestali da vole” i da je samoljublje zamenilo zrelu ljubav, psiholog i doktorand na Odeljenju za psihologiju Filozofskog fakulteta u Beogradu Ana Ivanov istakla je da su se promenili uslovi pod kojima se ljudi vole.

„Jedna od velikih promena jeste jačanje individualizma – danas se identitet gradi oko ličnih ciljeva i autonomije, dok se oslanjanje na druge često doživljava kao slabost. U takvom okruženju veze lako postaju procena ’vrednosti’ partnera, a ne proces zajedničkog rasta. Aplikacije za upoznavanje dodatno pojačavaju taj utisak stalnog izbora, pa ljudi lakše odustaju čim naiđu na teškoće. Zbog toga mladi često mešaju zaljubljenost i bliskost – njihova početna strast je snažna, ali prolazna, dok se prava povezanost gradi kroz sigurnost i poverenje. Sa druge strane, istraživanja pokazuju i da je ljubav manje spontano osećanje, a više veština koja se uči kroz komunikaciju, razumevanje i kompromis. Zato zdrava ljubav nije dramatična, već mirna, stabilna i sigurna”, naglasila je Ana Ivanov.

Ona je podsetila da je u svetu brzih nagrada i stalne evaluacije, tolerancija na frustraciju niža, a emocionalna otpornost veština koja se teže gradi, zbog čega generacija zed često pristupa odnosima opreznije. Oni radije biraju sigurnost pre romantike, dok su milenijalci skloniji da vezu dožive kao projekat u koji se ulaže, uz prateću anksioznost i zapitanost da li su napravili „pravu odluku”. U toj klimi ne čudi ni trend smanjene seksualne aktivnosti kod mlađih odraslih u SAD – podaci govore da je između 2000. i 2018. porasla seksualna neaktivnost, posebno kod mlađih muškaraca. Međutim, ovaj podatak ne treba tumačiti u svetlu manje potrebe za bliskošću, već pre kao posledicu viška anksioznosti, opreza i odlaganja intime.

„Savremene mlade osobe posebno teško podnose frustraciju u odnosima. Odrastanje u relativno zaštićenim uslovima, uz stalnu dostupnost brzih nagrada, povezano je sa slabijim razvojem emocionalne otpornosti. U partnerskim odnosima to se ispoljava kroz izbegavanje konflikta, straha od odbacivanja i sklonost brzom povlačenju pri prvim problemima. Umesto da se konflikt vidi kao prilika za rast, on se doživljava kao znak nekompatibilnosti. Digitalno okruženje može pojačati nesigurnosti u vezi. Istraživanja pokazuju da ljubomora na društvenim mrežama vodi ka većem nadzoru partnera i nižem zadovoljstvu odnosom tokom vremena. Drugim rečima, na naše odnose ne utiče samo to kakvi smo mi, već i kako nas platforme podstiču da se upoređujemo i sumnjamo. Zašto je sve ovo važno? Zato što kvalitet naših odnosa nije samo pitanje romantike, već i mentalnog zdravlja.

Velika meta-analiza na skoro 20.000 mladih pokazala je da loše veze mogu biti povezane sa depresijom, suicidalnim mislima i samopovređivanjem, dok su raskidi rizični, ali obično manje štetni nego dugotrajno ostajanje u lošem odnosu. Drugim rečima, ne boli najviše kraj veze, već život u odnosu u kojem se ne osećamo sigurno i viđeno”, upozorila je ona. Dodala je da različita psihološka istraživanja svedoče da partnerski odnosi, sami po sebi, ne štite automatski naše mentalno zdravlje. Ono što zaista pravi razliku jeste osećaj podrške, razumevanja i emocionalne sigurnosti u vezi. Kvalitet odnosa često ima jači uticaj na naše psihičko stanje nego obrnuto. Kada se odnos poboljšava, poboljšava se i naše blagostanje, dok rad samo na sebi, bez rada na partnerskom odnosu, ne garantuje bolju vezu. Zbog toga ljubav nije „dodatak” životu, već jedan od njegovih važnih temelja.

Čet na mreži umesto razgovora uživo

Hroničar noćnog života prestonice i popularni di-džej Pepe primetio je da su momci nekada mnogo slobodnije prilazili devojkama, a danas se stiče utisak da stoje jedni pored drugih i dopisuju se telefonom umesto da pričaju. „Moja generacija je jurila druženje, muziku i provod, igrali smo po celu noć, bez stida prilazili devojkama, a mladost pamtim kao period ispunjen smehom i avanturama. Imam utisak da je ta spontanost u određenoj meri nestala sa novim generacijama, pametnim telefonima i socijalnim mrežama. Komunikacija se prebacila na internet, a postala je skoro suvišna uživo”, zaključio je di-džej Pepe.