Ozbiljne priprema i odbrana
Медицинско особље пристиже на протест испред Гандијеве болнице уништене у америчко-израелском ваздушном нападу у Техерану, Иран, 7. март 2026. Фото EPA/Abedin Taherkenareh
Slušali smo i još uvek slušamo fantastične priče o delovanju izraelskog Mosada, koje nam bez dileme ukazuju da se radi o verovatno najboljoj obaveštajnoj službi koja je ikada postojala. Način kako se decenijama bore protiv Palestinaca, kako ubacuju svoje ljude u sve sisteme koji su potencijalna opasnost za Izrael, što arapske, što unutar iranskog sistema, kako uklanjaju rukovodioce Hamasa, Hezbolaha, političke lidere u Palestini i Iranu, ravno je neverovatnim podvizima koji se beleže kao vrhunski rad Mosada. U sadejstvu sa američkom CIA uklonili su gotovo kompletno vojno i političko rukovodstvo Irana, čime su zadali odmah na početku ozbiljan udarac protivniku. No, nećemo u ovom tekstu hvalospeve na račun Mosada, jer snimani su toliki filmovi, što igrani, što dokumentarni, napisane su tolike knjige i studije, tako da bi ovo pisanije bilo suvišno. Ovde ćemo posvetiti pažnju pripremi Irana za ovaj rat, gde prvi put vidimo ozbiljan iskorak Islamske Republike u modernom ratovanju i pripremi zemlje za sukob. Potezi koje su povukli na početku ovog sukoba, bez obzira što su ostali bez značajnog dela političkog i vojnog rukovodstva, pa i samog ajatolaha, ukazuju da je Iran u potpunosti modernizovao rad njegove službe i prilagodio je čitav sistem modernom načinu ratovanja i otpora, što je zadalo ozbiljne glavobolje SAD i Izraelu.
Osvrnuću se na propagandni deo koji je najvećim delom baziran na telegram kanalima kojih ima na desetine i putem kojih gotovo u realnom vremenu se prate događaji, a što inače ne možete da vidite na mejnstrim medijima. Iranski telegram kanali prenose gotovo svako lansiranje rakete sa njihove teritorije ka neprijateljskim ciljevima, zanimljivo prenose gotovo i svaki pogodak, podrugljivo svaki put komentarišu probijanje izraelske kupole, čime u velikoj meri ubijaju u pojam izraelsko građanstvo. Takođe, na vrlo pametan način prikazuju Iran kao žrtvu cionističke agresije, sa stalnim fotografijama i snimcima ubijene dece, naroda na trgovima koji traži osvetu, rušenjem Teherana i ostalih iranskih gradova uz stalno isticanje kako se ruši velika persijska civilizacija od varvara. Zanimljivo, većina tih kanala ima višemilionsko praćenje, snimci i slike se preuzimaju i dele neverovatnom brzinom i ovaj vid delovanja Irana, očito izuzetno pomognut od strane iranske službe, a posebno od Iranske revolucionarne garde ozbiljno je podrio propagandna nastojanja SAD i Izraela. Recimo, ti kanali su nazvali koaliciju SAD i Izraela „Epstajnova koalicija” i taj termin se raširio brzinom svetlosti u svetu.
Apsolutno je jasno da Iran nije u mogućnosti da ima tako snažnu logistiku, posebno ne vojnu i finansijsku kao što to imaju SAD i Izrael, ali njihova služba ovog puta nije zatajila. Vrlo precizno su u susednim zemljama locirali gde odsedaju američki oficiri, koje su slabosti u odbrani američkih baza, pa su slanjem prilično jeftinih i efikasnih dronova pogađali ciljeve i to direktno u sobu nekog američkog oficira. Veoma dobro su proučili da će širenje straha i panike u susednim arapskim zemljama, posebno ovim u Zalivu, koje su u svakom pogledu oslonac našle u SAD i u kojima leži ozbiljan američki kapital, izazvati ozbiljan efekat na stanovništvo tih zemalja u smislu da što pre običan svet počne da traži prekid neprijateljstava. Najpre Emiratima, ali svakako ni Kataru, a ni Bahreinu, ni najmanje nije do ratovanja i da budu rešetani iranskim raketama. Štete zbog urnisanog turizma, kao i zbog nemogućnosti da izvezu naftu, mere se u milijardama dolara, što ozbiljno utiče na stanovništvo tih zemalja.
Ono što Iran nije želeo da prepusti slučaju, a to je da mu se u toku rata pojavi nekakav pokret otpora unutar samog sistema. Prethodno veštački kreiranu revoluciju, pokrenutu od Mosadovih agenata, uspeli su da suzbiju uz obilata hapšenja, ali i razbijanje mreže Mosadovih agenata koji su im vršljali po zemlji. Međutim, vraćajući se na gore pomenute telegram kanale, koji su posebno popularni kod mladih u Iranu, za razliku od nedavnog pokušaja revolucije ovog puta događa se nešto suprotno. Naime, vlasti su krenule u ozbiljnu kampanju homogenizacije naroda, bez žestokog verskog narativa, uz naglašavanje neophodnosti ujedinjenja naroda protiv neprijatelja koji želi da ih okupira i da im bira vlast. Može se reći da su tu pripremu na ozbiljan način odradili i u toj homogenizaciji naroda ostvarili su ozbiljne rezultate. Doduše, delimičnu krivicu za to snose i istinski monstruozna bombardovanja tepih-bombama, koja niko normalan, pa taman i da je žestoki protivnik iranskog verskog uređenja i tamošnjih mula ne želi da prihvati. Van svake pameti je da se hvališ ubijanjem ajatolaha i čitave njegove familije, sve do unučeta, a da očekuješ podršku za takav monstruozan čin. Nasuprot tome, iranska propaganda na svakom mestu prikazuje ajatolaha i njegovu porodicu kao mučenike, kao i pobijene devojčice u školi koju su američke bombe sravnile sa zemljom i usmrtile 160 učenica, što kod naroda stvara revolt i zahteve za osvetom. Svako veče trgovi iranskih gradova su puni naroda koji izlazi na demonstracije i daje podršku rukovodstvu u odbrani zemlje, ali traži i osvetu. Ono što je možda bio cilj SAD i Izraela, a to je da kroz uklanjanje političkih rukovodilaca i vojnih komandanata izazovu prevrat, nije doživelo uspeh. Bar na za sada, a kako stvari stoje, pitanje je da li će se to dogoditi i ubuduće, jer ako se nastavi ovakav intenzitet bombardovanja i ubijanja, revolt će samo da raste. Uostalom, eliminacija bilo kog rukovodioca, pa i samog ajatolaha, osim što ih je u vreme ramazana učinila mučenicima, nije preterano oštetila lanac komandovanja i upravljanja. Odmah se pronađe novi komandant ili politički lider, pa i veće mula koje menja ajatolaha i sistem nastavlja da funkcioniše. Dakle, priprema za najgore je odrađena i ovo pokazuje da su u samom Iranu svi bili svesni šta može da im se dogodi, te da nema mesta panici kada neko od rukovodilaca strada, jer se odmah postavlja zamena i sistem nastavlja da radi u ratnim uslovima.
Ono što je Iran dobro proučio je sprečavanje brze pobede SAD i Izraela, jer su dobro procenili da kako rat bude duže trajao njihove šanse za opstanak se uvećavaju. Tramp nema podršku za rat u SAD, ali ni kod većine saveznika, a mnogi smatraju da je Amerika uvučena da ratuje za interese Izraela, što dodatno izaziva negodovanje širom sveta. Iran svojom propagandom baš to uspeva da nametne kao temu i kroz sve gore što smo nabrojali može se slobodno konstatovati da je u ovaj sukob ušao daleko spremniji nego ranije, a može se reći i daleko pripremljeniji nego SAD i Izrael. Uostalom, to se može videti i u ozbiljnom odolevanju koje Hezbolah kao proiranska formacija u Libanu čini prema izraelskoj armiji. Nema dileme da iranska služba tu pripremu nije mogla sama da izvrši i da su očito ruska i kineska služba u tim pripremama značajno pomogle. No, mimo toga, mora im se skinuti kapa na temeljitosti, ozbiljnom proučavanju protivnika i njegovim slabostima, kao i na pristupu i načinu kako da se najbolje brane. To pokazuje koliko je Iran ozbiljan i moderan sistem, ma šta ko mislio o ogromnom verskom uticaju koji u Iranu preovladava. Kakav će biti epilog ovog sukoba teško je predvideti, ali već sada se može konstatovati da Iran skupo prodaje svoju kožu i da je spreman do kraja da se bori, što će, kako vreme bude odmicalo, čak i u slučaju pobede, biti ozbiljna glavobolja, pre svega za SAD, ali i za sam Izrael. Nemam dilemu da čak i u slučaju nametanja neke poslušne vlasti ili direktne okupacije, da je Iran uveliko spremio ozbiljne gerilske jedinice koje će borbu nastaviti.
*Narodni poslanik