Tri scenarija za Kosmet

Politika onlajn

14. 03. 2026. 15:45

(Принтскрин)

Ibro Ibra­hi­mo­vić*

Ko­so­vo i Me­to­hi­ja po­no­vo ula­ze u pe­ri­od po­li­tič­ke ne­sta­bil­no­sti. In­sti­tu­ci­je for­mal­no po­sto­je, ali po­li­tič­ki si­stem po­ka­zu­je sve sla­bo­sti kad iz­o­sta­ne po­li­tič­ki do­go­vor. Kri­za je iz­bi­la na­kon što par­la­ment u Pri­šti­ni ni­je us­peo da iza­be­re pred­sed­ni­ka. Sed­ni­ca je pre­ki­nu­ta jer ni­je bi­lo po­treb­nog kvo­ru­ma – na gla­sa­nje je do­šlo sve­ga 66 po­sla­ni­ka, dok je za na­sta­vak pro­ce­du­re bi­lo po­treb­no naj­ma­nje 80. Opo­zi­ci­o­ne al­ban­ske par­ti­je od­bi­le su da uče­stvu­ju u iz­bo­ru pred­sed­ni­ka, tra­že­ći kan­di­da­ta ko­ji bi imao ši­ri po­li­tič­ki kon­sen­zus. Vla­da­ju­će Sa­mo­o­pre­de­lje­nje osta­lo je pri svom kan­di­da­tu, či­me je po­li­tič­ki su­kob me­đu al­ban­skim par­ti­ja­ma pre­ra­stao u otvo­re­nu in­sti­tu­ci­o­nal­nu blo­ka­du.

Po is­te­ku ustav­nog ro­ka pred­sed­ni­ca pri­vre­me­nih in­sti­tu­ci­ja u Pri­šti­ni Vjo­sa Osma­ni do­ne­la je de­kret o ras­pu­šta­nju skup­šti­ne i na­ja­vi­la no­ve par­la­men­tar­ne iz­bo­re. Me­đu­tim, ti­me kri­za ni­je za­vr­še­na – ona je za­pra­vo ušla u no­vu fa­zu. Pre­mi­jer Al­bin Kur­ti ospo­rio je od­lu­ku o ras­pu­šta­nju par­la­men­ta pred ustav­nim su­dom, tvr­de­ći da pro­ce­du­ra iz­bo­ra pred­sed­ni­ka ni­je bi­la za­vr­še­na i da par­la­ment ima pra­vo da na­sta­vi po­stu­pak iz­bo­ra. Ustav­ni sud je po­tom do­neo pri­vre­me­nu me­ru ko­jom je su­spen­do­vao de­kret o ras­pu­šta­nju skup­šti­ne i za­bra­nio bi­lo ka­kve in­sti­tu­ci­o­nal­ne ko­ra­ke dok ne do­ne­se ko­nač­nu od­lu­ku. Ta­ko su in­sti­tu­ci­je u Pri­šti­ni prak­tič­no ušle u ustav­ni va­ku­um: skup­šti­na je for­mal­no ras­pu­šte­na, ali iz­bo­ri ne mo­gu da bu­du ras­pi­sa­ni dok sud ne do­ne­se ko­nač­nu od­lu­ku.

Ova­kva si­tu­a­ci­ja po­ka­zu­je ko­li­ko je po­li­tič­ki si­stem u Pri­šti­ni kr­hak ka­da iz­o­sta­ne po­li­tič­ki kom­pro­mis. Iako je Al­bin Kur­ti po­čet­kom go­di­ne za­po­čeo tre­ći pre­mi­jer­ski man­dat, iz­bor pred­sed­ni­ka raz­ot­krio je du­bo­ku po­de­lu me­đu al­ban­skim par­ti­ja­ma i sve iz­ra­že­ni­ju po­li­tič­ku izo­la­ci­ju Sa­mo­o­pre­de­lje­nja u par­la­men­tu. U osno­vi ove kri­ze na­la­zi se i ši­ri po­li­tič­ki pro­blem. Po­li­ti­ka Al­bi­na Kur­ti­ja po­sled­njih go­di­na po­či­va na mo­de­lu po­li­tič­ke do­mi­na­ci­je u ko­jem kom­pro­mis s po­li­tič­kim pro­tiv­ni­ci­ma ima vr­lo ogra­ni­čen pro­stor. Ta­kav pri­stup mo­že krat­ko­roč­no da učvr­sti po­li­tič­ku po­zi­ci­ju vla­sti i kon­so­li­du­je bi­rač­ko te­lo, ali u po­li­tič­kom si­ste­mu ka­kav po­sto­ji u Pri­šti­ni če­sto vo­di ka su­prot­nom re­zul­ta­tu – po­li­tič­koj izo­la­ci­ji i in­sti­tu­ci­o­nal­nim za­sto­ji­ma. Upra­vo za­to da­na­šnja kri­za ni­je sa­mo spor oko jed­nog gla­sa­nja u par­la­men­tu, već po­ka­za­telj du­bljih po­li­tič­kih po­de­la, ko­je sve te­že pro­na­la­ze za­jed­nič­ki in­sti­tu­ci­o­nal­ni okvir.

Za Kur­ti­ja iz­bor pred­sed­ni­ka ima i ši­ri po­li­tič­ki zna­čaj. U po­li­tič­kom si­ste­mu u Pri­šti­ni pred­sed­nik ima va­žnu ulo­gu u ras­pi­si­va­nju iz­bo­ra, da­va­nju man­da­ta za for­mi­ra­nje vla­de i pred­sta­vlja­nju in­sti­tu­ci­ja u me­đu­na­rod­nim od­no­si­ma. Zbog to­ga kon­tro­la nad tim me­stom pred­sta­vlja va­žan ele­ment po­li­tič­ke sta­bil­no­sti sva­ke vla­de. Opo­zi­ci­o­ne par­ti­je tvr­de da je upra­vo po­ku­šaj po­li­tič­ke do­mi­na­ci­je do­dat­no su­zio pro­stor za kom­pro­mis. Kad po­li­tič­ki ak­te­ri ne uspe­va­ju da pro­na­đu mi­ni­mum sa­gla­sno­sti, in­sti­tu­ci­o­nal­ni si­stem la­ko ula­zi u sta­nje blo­ka­de.

Po­seb­no je ose­tlji­vo pi­ta­nje od­no­sa pre­ma Srp­skoj li­sti, ko­ja pred­sta­vlja po­li­tič­ku ve­ći­nu srp­ske za­jed­ni­ce na Ko­so­vu i Me­to­hi­ji. Bez uče­šća srp­skih pred­stav­ni­ka te­ško je go­vo­ri­ti o sta­bil­nom in­sti­tu­ci­o­nal­nom po­ret­ku u Pri­šti­ni. Ipak, po­li­tič­ki od­nos pre­ma toj či­nje­ni­ci če­sto osta­je op­te­re­ćen po­li­tič­kim kal­ku­la­ci­ja­ma i me­đu­sob­nim ne­po­ve­re­njem. Dok po­li­tič­ke eli­te vo­de spor oko kon­tro­le in­sti­tu­ci­ja, po­lo­žaj srp­ske za­jed­ni­ce osta­je jed­no od naj­o­se­tlji­vi­jih pi­ta­nja na te­re­nu. Za­kon o stran­ci­ma, ad­mi­ni­stra­tiv­ne me­re ko­je se od­no­se na vo­zi­la, kao i pri­ti­sci na obra­zov­ne i zdrav­stve­ne in­sti­tu­ci­je ko­je ra­de u si­ste­mu Sr­bi­je, već me­se­ci­ma iza­zi­va­ju za­bri­nu­tost me­đu Sr­bi­ma na Ko­so­vu i Me­to­hi­ji.

Za mno­ge po­ro­di­ce te in­sti­tu­ci­je ni­su sa­mo ad­mi­ni­stra­tiv­na pi­ta­nja već ključ op­stan­ka za­jed­ni­ce. Ško­le, bol­ni­ce i uni­ver­zi­te­ti ko­ji ra­de u si­ste­mu Sr­bi­je pred­sta­vlja­ju osnov sva­ko­dnev­nog ži­vo­ta i in­sti­tu­ci­o­nal­ni okvir u ko­jem srp­ska za­jed­ni­ca funk­ci­o­ni­še već de­ce­ni­ja­ma. U ta­kvim okol­no­sti­ma po­li­tič­ka ne­sta­bil­nost u Pri­šti­ni ne osta­je sa­mo unu­tra­šnje pi­ta­nje. Sva­ka in­sti­tu­ci­o­nal­na kri­za di­rekt­no uti­če na bez­bed­nost i sva­ko­dnev­ni ži­vot Sr­ba na Ko­so­vu i Me­to­hi­ji, ali i na sta­bil­nost či­ta­vog re­gi­o­na.

Za­pad­ni Bal­kan je pro­stor u ko­jem po­li­tič­ke ten­zi­je ret­ko osta­ju lo­kal­ne. Kri­ze u Pri­šti­ni br­zo se re­flek­tu­ju na od­no­se Be­o­gra­da i Pri­šti­ne, ali i na ši­ru po­li­tič­ku di­na­mi­ku re­gi­o­na. Sva­ka in­sti­tu­ci­o­nal­na blo­ka­da do­dat­no kom­pli­ku­je di­ja­log ko­ji već go­di­na­ma po­ku­ša­va da pro­na­đe odr­živ okvir za sta­bil­nost. Me­đu­na­rod­na za­jed­ni­ca u ovim okol­no­sti­ma uglav­nom po­zi­va na sta­bil­nost in­sti­tu­ci­ja i na­sta­vak po­li­tič­kog di­ja­lo­ga. Evrop­ska uni­ja i Sje­di­nje­ne Dr­ža­ve in­si­sti­ra­ju na funk­ci­o­nal­nim in­sti­tu­ci­ja­ma u Pri­šti­ni i na­stav­ku pre­go­vo­ra s Be­o­gra­dom, ali re­ak­ci­je naj­če­šće osta­ju u okvi­ri­ma di­plo­mat­skih po­ru­ka.

U na­red­nim ne­de­lja­ma mo­gu­će su tri op­ci­je. Pr­va je da ustav­ni sud po­tvr­di ras­pu­šta­nje par­la­men­ta, či­me bi Pri­šti­na po­no­vo ušla u iz­bor­ni ci­klus. Dru­ga mo­guć­nost je po­li­tič­ki do­go­vor unu­tar po­sto­je­ćeg par­la­men­ta i po­ku­šaj da se iza­be­re pred­sed­nik kroz kom­pro­mis me­đu al­ban­skim par­ti­ja­ma. Tre­ći sce­na­rio je pro­du­že­na in­sti­tu­ci­o­nal­na blo­ka­da – sta­nje u ko­jem in­sti­tu­ci­je for­mal­no po­sto­je, ali po­li­tič­ki si­stem ne uspe­va da pro­iz­ve­de sta­bil­nu vlast.

Ko­so­vo i Me­to­hi­ja ta­ko po­no­vo ula­zi u pe­ri­od u ko­jem iz­bo­ri vi­še ne ga­ran­tu­ju sta­bil­nost, a po­li­tič­ke in­sti­tu­ci­je ne uspe­va­ju da pro­iz­ve­du kom­pro­mis ko­ji bi obez­be­dio du­go­roč­nu sta­bil­nost. Kad po­li­tič­ki si­stem do­đe u sta­nje u ko­jem sva­ka od­lu­ka po­sta­je pred­met su­ko­ba, in­sti­tu­ci­o­nal­na kri­za pre­sta­je da bu­de sa­mo pi­ta­nje vla­sti u Pri­šti­ni. U ta­kvim okol­no­sti­ma po­sle­di­ce uvek naj­pre ose­ća­ju lju­di ko­ji ta­mo ži­ve. Za srp­sku za­jed­ni­cu na Ko­so­vu i Me­to­hi­ji to zna­či još je­dan pe­ri­od ne­iz­ve­sno­sti, u ko­jem po­li­tič­ke od­lu­ke če­sto do­la­ze spo­ri­je od sva­ko­dnev­nih pro­ble­ma s ko­ji­ma se su­o­ča­va­ju.

Za­to sta­bil­nost in­sti­tu­ci­ja na Ko­so­vu i Me­to­hi­ji ni­je sa­mo pi­ta­nje po­li­tič­ke rav­no­te­že u Pri­šti­ni. Ona je pre sve­ga pi­ta­nje bez­bed­no­sti, op­stan­ka i nor­mal­nog ži­vo­ta lju­di na te­re­nu – a ti­me i pi­ta­nje sta­bil­no­sti či­ta­vog re­gi­o­na.

*Sa­vet­nik pot­pred­sed­ni­ka Vla­de