Recenzija istorije je priprema za zlo

Jelena Filipović

14. 03. 2026. 13:00

(Фото А. Васиљевић)

Re­vi­zi­ja isto­ri­je je pri­pre­ma za ide­o­lo­ško oprav­da­nje, ob­li­ko­va­nje sve­sti svo­ga gra­đan­stva, ali i prav­na osno­va za zla ko­ja se već na­no­se ru­skom i srp­skom na­ro­du, i za­to je ovaj skup ve­o­ma zna­ča­jan, a za one ko­ji nam že­le zlo ve­o­ma opa­san, jer ni­smo ov­de do­šli da bi­smo se uljulj­ka­li u slav­noj pro­šlo­sti ne­go smo se oku­pi­li da se pod­se­ti­mo i spre­mi­mo da bra­ni­mo sa­da­šnjost i bo­ri­mo se za bu­duć­nost, po­ru­če­no je ju­če na me­đu­na­rod­noj na­uč­noj kon­fe­ren­ci­ji u Ru­skom do­mu.

Na kon­fe­ren­ci­ji pod na­zi­vom „80 go­di­na na­kon po­be­de: Se­ća­nje ko­je ži­vi i lek­ci­je isto­ri­je” dru­gog, za­vr­šnog da­na bi­le su za­stu­plje­ne te­me o sa­vre­me­nim po­ku­ša­ji­ma oprav­da­va­nja zver­sta­va fa­ši­zma to­kom Dru­gog svet­skog ra­ta, kr­še­nju pra­va rat­nih za­ro­blje­ni­ka i ci­vi­la u kon­cen­tra­ci­o­nim lo­go­ri­ma, o ge­o­po­li­tič­koj in­ter­pre­ta­ci­ji na­sle­đa Dru­gog svet­skog ra­ta, o lek­ci­ja­ma iz tog ra­ta i nji­ho­vom zna­ča­ju za nor­ma­li­za­ci­ju me­đu­na­rod­nih od­no­sa, kao i stva­ra­nje po­u­zda­nih me­ha­ni­za­ma me­đu­na­rod­ne bez­bed­no­sti.

Se­kre­tar Ru­skog isto­rij­skog dru­štva u Sr­bi­ji Bo­jan Vu­lin re­kao je da je ova or­ga­ni­za­ci­ja deo Ru­skog isto­rij­skog dru­štva iz Mo­skve i pr­vo pred­stav­ni­štvo van gra­ni­ca ru­skog sve­ta, što, ka­ko je na­gla­sio, da­je dru­štvu po­seb­nu čast, ali i od­go­vor­nost da bu­de deo bor­be za oču­va­nje isto­rij­ske isti­ne, či­me se u isto vre­me bra­ni i bu­duć­nost.

U ime pred­sed­ni­ka Dru­štva Alek­san­dra Vu­li­na, Bo­jan Vu­lin je pro­či­tao pi­smo, u ko­jem je is­tak­nu­to da re­vi­zi­ja isto­ri­je ni­je kre­nu­la ju­če. Po­če­la je, na­vo­di se, i pre ne­go što je rat za­vr­šen. „Do­pu­šta­li smo da se pred na­šim oči­ma me­nja isto­ri­ja, mi­sle­ći da će­mo ću­ta­njem i ubla­ža­va­njem spre­či­ti da se zlo po­no­vi, pa smo ta­ko i mi Ne­mač­ku na­zi­va­li na­ci­stič­kom, iako Ne­mač­ka ni­je bi­la na­ci­stič­ka, Ne­mač­ka je bi­la ne­mač­ka”, na­veo je Alek­san­dar Vu­lin u svom pi­smu.

Pre­ma nje­go­vim re­či­ma, ni­je na­red­bu o stre­lja­nju Sr­ba, Ru­sa, Ro­ma i Je­vre­ja do­ne­la par­ti­ja već dr­ža­va i voj­ska ne­mač­ke dr­ža­ve. Do­dao je da je Hi­tler bio le­gal­ni i le­gi­tim­ni vo­đa sa ko­jim je Za­pad du­go de­lio mr­žnju pre­ma So­vjet­skom Sa­ve­zu i ru­skom na­ro­du. „Ta­ko i sa­da, ka­da ka­že­mo ’na­ci­stič­ka Ne­mač­ka’, mi nu­di­mo pri­li­ku sa­da­šnjim ru­so­fo­bi­ma i sr­bo­fo­bi­ma da zlo­či­ne svo­jih de­do­va pri­ka­žu kao zlo­či­ne ne­kih dru­gih, ne­kih ta­mo na­ci­sta”, is­ta­kao je Alek­san­dar Vu­lin. Za njih je, ka­ko je na­veo, na­ci­zam bio sa­mo ne­u­spe­šni po­li­tič­ko-po­slov­ni mo­del u po­hod na Is­tok.

„Sa­da ima­ju no­vi, ko­ji se zo­ve ’Evrop­ske vred­no­sti i ljud­ska pra­va i slo­bo­de’”, na­gla­sio je Alek­san­dar Vu­lin. Ti po­tom­ci, ka­ko ka­že, ni­su se sti­de­li svo­jih de­do­va već po­ra­za i tra­ži­li su no­vu po­de­lu sve­ta. „Če­ka­lo se 50 go­di­na. Če­ka­lo se da či­ta­va rat­na ge­ne­ra­ci­ja ne­sta­ne s isto­rij­ske po­zor­ni­ce. Uje­di­nje­njem Ne­mač­ke i raz­bi­ja­njem Ju­go­sla­vi­je i SSSR-a za­po­čeo je ve­li­ki isto­rij­ski re­vanš”, na­gla­sio je Alek­san­dar Vu­lin. Da­nas se, is­ta­kao je, po EU i ze­mlja­ma kan­di­da­ti­ma ru­še spo­me­ni­ci so­vjet­skim bor­ci­ma jer no­va isto­ri­ja go­vo­ri da su oni bi­li po­ro­blje­ni, a ne oslo­bo­đe­ni, pa ta­ko, ka­ko je na­veo, sva­ko zlo „na­ne­to na­ma po­sta­je ci­vi­li­za­cij­ska oba­ve­za. De­hu­ma­ni­zo­va­ti, pro­me­ni­ti, pre­bi­ti, uhap­si­ti, ote­ti, ukra­sti, sru­ši­ti, za­pa­li­ti, bra­ni­ti”.

„Za njih su Slo­ve­ni gre­ška pri­ro­de, slu­čaj­ni bel­ci, a Sr­bi i Ru­si na­ro­di bez vr­li­na, si­lo­va­te­lji, raz­boj­ni­ci, zlo­čin­ci, a pro­tiv ta­kvih je sve do­zvo­lje­no”, na­veo je Alek­san­dar Vu­lin. Po­treb­na je re­vi­zi­ja isto­ri­je i tre­ba po­ru­ši­ti spo­me­ni­ke, jer na­rod ko­ji ne­ma svo­ju isto­ri­ju i slo­bo­du da iza­be­re svoj put ne mo­že od­bra­ni­ti svo­ju slo­bo­du ni­ti je do­ne­ti dru­gi­ma, na­gla­sio je Alek­san­dar Vu­lin. Za­to od Ru­si­je i Sr­bi­je, ka­ko ka­že, že­le da na­pra­ve ze­mlje ne­do­stoj­ne sa­mo­stal­nog od­lu­či­va­nja, a on­da oslo­bo­di­o­ci po­sta­ju po­ro­blje­ni. „Ali gre­še jer zna­mo da re­vi­zi­ja isto­ri­je ni­je pra­nje sa­ve­sti po­je­di­na­ca na vla­sti u EU zbog zlo­či­na svo­je po­ro­di­ce”, pod­vu­kao je Alek­san­dar Vu­lin.

Pre­ma nje­go­vim re­či­ma, re­vi­zi­ja isto­ri­je je pri­pre­ma za ide­o­lo­ško oprav­da­nje, ob­li­ko­va­nje sve­sti svo­ga gra­đan­stva, ali i prav­na osno­va sa zla ko­ja se već na­no­se ru­skom i srp­skom na­ro­du. Po­ru­čio je da je ovaj skup za­to ve­o­ma zna­ča­jan, a da je za one ko­ji nam že­le zlo ve­o­ma opa­san jer „mi ni­smo ov­de do­šli da bi­smo se uljulj­ka­li u slav­noj pro­šlo­sti ne­go smo se oku­pi­li da se pod­se­ti­mo i spre­mi­mo da bra­ni­mo sa­da­šnjost i bo­ri­mo se za bu­duć­nost”.

Izra­el­ski isto­ri­čar Gi­de­on Grajf go­vo­rio je na te­mu „Sud­bi­na ru­skih rat­nih za­ro­blje­ni­ka u kon­cen­tra­ci­o­nom lo­go­ru za is­tre­blje­nje Bir­ke­nau (1941–1943) u po­re­đe­nju sa sud­bi­nom ru­skih rat­nih za­ro­blje­ni­ka u otvo­re­nim pod­ruč­ji­ma na­ci­stič­ke Ne­mač­ke”. „Tri mi­li­o­na i 300.000 za­ro­blje­nih So­vje­ta umr­lo je u ne­mač­kom za­ro­blje­ni­štvu, to je naj­ve­ća epi­zo­da zlo­či­na i po­gu­blje­nja to­kom Dru­gog svet­skog ra­ta”, na­gla­sio je Grajf. Ka­ko je na­veo, na­ci­stič­ka ide­o­lo­gi­ja po­sma­tra­la je Nem­ce kao su­per­i­or­nu ra­su, ari­jev­sku, dok su za njih Slo­ve­ni bi­li in­fe­ri­or­na ra­sa. To je bio i ide­o­lo­ški i ra­sni rat, pod­vu­kao je isto­ri­čar. So­vje­ti, po­go­to­vo Ru­si, ka­ko je po­ja­snio, bi­li su tre­ti­ra­ni dru­ga­či­je od osta­lih na­ci­ja zbog tog ra­snog i ide­o­lo­škog kon­flik­ta.

„U ju­nu 1941. go­di­ne spro­ve­de­na je ne­mač­ka in­va­zi­ja na So­vjet­ski Sa­vez. Ne­mač­ke sna­ge za­ro­bi­le su na mi­li­o­ne so­vjet­skih voj­ni­ka i od­ve­le ih u za­ro­blje­ni­štvo. Zbog ka­ta­stro­fal­nih uslo­va mno­gi su umr­li od gla­di, bo­le­sti, smr­za­va­nja”, re­kao je Grajf i pri­ka­zao po­tre­sne fo­to­gra­fi­je ko­je sve­do­če u ka­kvim su uža­snim uslo­vi­ma bi­li mi­li­o­ni za­ro­blje­ni­ka na otvo­re­nom pod­ruč­ju, bez hra­ne, vo­de, to­a­le­ta, pri­stu­pa le­ka­ri­ma, a bo­le­sti su se ši­ri­le ogrom­nom br­zi­nom. Ka­da je na­stu­pi­la zi­ma 1941. na 1942. go­di­nu, umi­ra­li su zbog eks­trem­no ni­skih tem­pe­ra­tu­ra od smr­za­va­nja, re­kao je Grajf. To ni­je slu­čaj­ni re­zul­tat, ta ma­sov­na smrt­nost, is­ta­kao je Grajf, već re­zul­tat pri­li­ka ko­je je ob­li­ko­va­la na­ci­stič­ka mr­žnja. „To je jed­na od naj­tra­gič­ni­jih epi­zo­da mo­der­ne isto­ri­je”, pod­vu­kao je Grajf.

Za mno­ge so­vjet­ske za­ro­blje­ni­ke kraj Dru­gog svet­skog ra­ta ni­je bio i kraj nji­ho­vim mu­ka­ma, jer su oni ko­ji su pre­ži­ve­li na­ci­stič­ke lo­go­re bi­li pod­vrg­nu­ti sum­nji­če­nji­ma i is­pi­ti­va­nji­ma no­ve so­vjet­ske vla­sti, ka­zao je Grajf. Po­sle­di­ce za­ro­blja­va­nja ti­me su na­sta­vlje­ne i po­sle ra­ta, za­klju­čio je.

Za­me­nik pred­sed­ni­ka Me­đu­na­rod­nog sa­ve­za prav­ni­ka dr Alek­san­dar Ku­di­mov is­ta­kao je zna­čaj su­prot­sta­vlja­nja ne­ga­tiv­nih ma­ni­fe­sta­ci­ja, kao što je neo­na­ci­zam. Re­kao je da je pri­me­tio da u mno­gim kon­cen­tra­ci­o­nim lo­go­ri­ma iz Dru­gog svet­skog ra­ta do­la­zi do me­nja­nja na ni­vou eks­po­na­ta. Ka­ko je is­pri­čao, ne­ka­da su u ne­ka­da­šnjim ne­mač­kim kon­cen­tra­ci­o­nim lo­go­ri­ma mo­gle da se vi­de teh­no­lo­gi­je ka­ko se ko­ža ski­da, ob­ra­đu­je, šta mo­že od nje da se na­pra­vi, itd. Me­đu­tim, vre­me­nom su se ta­kvi po­da­ci ukla­nja­li, re­kao je Ku­di­mov i do­dao da su da­nas go­to­vo svi ti po­da­ci ne­sta­li, a čak se ide i ta­ko da­le­ko da se na­vo­di da su po­bed­ni­ci u Dru­gom svet­skom ra­tu Sje­di­nje­ne Ame­rič­ke Dr­ža­ve, a ne SSSR. Po­ru­čio je da se mo­ra ak­tiv­ni­je ra­di­ti na oču­va­nju kul­tu­re se­ća­nja.

 

Or­ga­ni­za­tor Srp­sko ode­lje­nje Me­đu­na­rod­nog fon­da du­hov­nog je­din­stva na­ro­da

Or­ga­ni­za­tor dvo­dnev­ne kon­fe­ren­ci­je, na ko­joj su uče­stvo­va­li isto­ri­ča­ri, voj­ni struč­nja­ci, prav­ni­ci i po­li­tič­ki de­lat­ni­ci iz vi­še od 20 dr­ža­va, je­ste Srp­sko ode­lje­nje Me­đu­na­rod­nog fon­da du­hov­nog je­din­stva na­ro­da, u sa­rad­nji s In­sti­tu­tom za po­li­tič­ke stu­di­je Re­pu­bli­ke Sr­bi­je i Ar­hi­vom Voj­vo­di­ne. Skup je odr­žan uz po­dr­šku Fon­da za po­dr­šku i za­šti­tu pra­va su­na­rod­ni­ka ko­ji ži­ve u ino­stran­stvu, Ko­or­di­na­ci­o­nog sa­ve­ta ru­skih su­na­rod­ni­ka u Sr­bi­ji, am­ba­sa­de Ru­ske Fe­de­ra­ci­je u Re­pu­bli­ci Sr­bi­ji i Ru­skog do­ma u Be­o­gra­du.