Ako je iz laboratorije – nije meso
Фото ЕПА
Evropska unija napravila je važan korak ka reformi agroprehrambenog sektora – pregovori Evropskog parlamenta i Saveta postigli su politički dogovor o izmenama zakonodavstva koje uređuje zajedničku organizaciju tržišta za poljoprivredne proizvode.
Deo ovog dogovora sadrži i odredbe o budućoj terminologiji za mesne proizvode, a ovo pitanje je verovatno i najinteresantnije za potrošače jer se o toj temi godinama vode polemike.
Naime, nazivi koji se odnose na komade mesa ili životinjske vrste biće rezervisani isključivo za proizvode od životinja. U praksi ovo znači da hrana dobijena tehnologijama ćelijskog uzgoja, takozvano laboratorijsko meso, neće smeti da koristi te nazive. Izuzetak su opštiji nazivi poput „burger” ili „kobasica”.
U Evropi, inače, u prodaji ne postoji ćelijsko meso, a odobrenje bi mogla da da isključivo Evropska agencija za bezbednost hrane (EFSA), prema odredbama takozvane Uredbe o novoj hrani, ali tek nakon opsežnih ispitivanja i procene.
Svojevremeno je dvanaest zemalja EU tražilo da se uzimaju u obzir sva pitanja i ishodi diskusija koje će se održati sa državama članicama i evropskim civilnim društvom pre donošenja bilo kakvih odluka o odobrenju. Inače, Italija je već nekoliko godina bila najglasniji protivnik mesa uzgajanog u laboratoriji uz zahtev nacionalne zabrane prodaje proizvoda celularne poljoprivrede (iz laboratorija).
Na zvaničnom sajtu „Gud fud instituta Evropa”, neprofitne organizacije koja se u suštini zalaže za održivu proizvodnju hrane, navodi se da će prvi gajeni proizvodi široko dostupni u Evropi verovatno biti sastojci poput ćelijske masti. Takva masnoća bi mogla da pojača ukus „mesa” biljnog porekla, koje je i dalje potrošačima manje privlačno – ne samo zbog strukture već i zbog ukusa koje nedovoljno podseća na pravo meso. Takođe, kako se ističe, to bi mogli da budu proizvodi koji sadrže male količine gajenih mesnih ćelija.
U ovoj organizaciji navode da je od 2023. godine nekoliko kompanija podnelo zahteve za prodaju gajenog mesa i sastojaka u EU, Švajcarskoj i Velikoj Britaniji.
– Regulatori sada sprovode temeljne i na dokazima zasnovane procene bezbednosti i nutritivne vrednosti ovih proizvoda, a očekuje se da će procesi odobravanja trajati najmanje 18 meseci od podnošenja zahteva, mada u praksi mogu potrajati nekoliko godina – objašnjeno je. Inače, proizvodi od gajenog mesa već su odobreni za prodaju u Singapuru i Sjedinjenim Državama, tako da činjenica da je ono prošlo rigorozne procese odobravanja u tim zemljama sugeriše da bi isto moglo da se dogodi i u Evropi. Međutim, ćelijsko meso je još u ranoj fazi svog razvoja i zahteva značajna ulaganja vlada u istraživanje i infrastrukturu kako bi gajeni proizvodi bili široko dostupni i od maksimalne koristi za društvo.
Šta je cilj reformi poljoprivrednog sektora
Cilj reformi je da se reši dugogodišnja neravnoteža snaga između, s jedne strane, poljoprivrednih proizvođača, a s druge prerađivača i trgovaca. Kako je preneo „Agronjuz”, u praksi mnogi poljoprivrednici danas dobijaju tek mali deo konačne tržišne vrednosti onoga što proizvode.
– Ovaj dogovor predstavlja važnu prekretnicu za evropske poljoprivrednike. Jedan od njihovih ključnih zahteva pretvaramo u konkretnu akciju – izjavio je evropski komesar za poljoprivredu i hranu Kristof Hansen. Jedna od ključnih novina jesu obavezni pisani ugovori pri prodaji poljoprivrednih proizvoda. Ugovori treba da definišu jasne uslove o cenama, rokovima isporuke i plaćanja, čime bi se smanjila neizvesnost kojoj su proizvođači, posebno oni manji, izloženi svakodnevno. Dogovor istovremeno jača ulogu proizvođačkih organizacija, olakšavanjem pravila za njihovo osnivanje i priznavanje. Na taj način EU želi da omogući poljoprivrednicima da kolektivno pregovaraju sa velikim kupcima umesto da svako to čini sam. Zakonodavstvo uvodi i jasnije smernice za dobrovoljne marketinške tvrdnje kao što su „pošteno” ili „kratki lanci snabdevanja” kako bi se sprečile obmanjujuće prakse. Predviđena je i mogućnost vanredne finansijske podrške državama članicama u slučaju ozbiljnih tržišnih poremećaja – mehanizam koji bi vladama dao više alata za brzo reagovanje u kriznim situacijama.