Ljubavni ples japanskih ždralova

05. 02. 2009. 22:00

Japanci veruju da ždral živi hiljadu godina, dok ga u taoizmu smatraju simbolom besmrtnosti i dugovečnosti. U mitovima i legendama drevne Kine besmrtnici su često prikazani kako jašu na ovoj ptici. Japanskim, ili crvenokapim ždralovima (Grus japonensis) danas preti opasnost da zauvek ostanu samo u legendama i na delima starih slikara naslikanim na svili i bambusovoj hartiji – na čitavoj planeti sada živi svega oko 1.200 ovih gracioznih ptica.

Kao i ostali njegovi srodnici, i japanski ždral se u ptičijem carstvu ističe elegancijom: dugim nogama, vitkim dugim vratom i oštrim, veoma dugačkim kljunom. Odrasle ptice visoke su oko metar i 60 centimetara, dok njihova raširena krila dostižu raspon od skoro dva i po metra. Perje im je snežnobelo, izuzev vrata i krajeva krila, koji su crni. U narodu je poznat i kao crvenokapi ždral, jer na glavi nema perje, već se jasno vidi njegova crvena koža.

Iako latinsko ime japanskog ždrala asocira na Zemlju izlazećeg sunca, čak dve trećine populacije ovih ptica živi u Kini. Proleća i leta provode u močvarama jugoistočne Azije, koje obiluju njihovom omiljenom hranom: insektima, vodozemcima, ribom i trskom, dok se u jesen sele, kako bi prezimile kraj slatina i bara Kine, Japana i Korejskog poluostrva. Jedino ždralovi koji žive na ostrvu Hokaido, na severu Japana, nikada ne napuštaju svoja staništa.

Lepota i gracioznost japanskih ždralova dolaze do izražaja u njihovom „svadbenom plesu”. Raširenih krila, mužjak i ženka poskakuju, izvode piruete, klanjaju se jedno drugom, klimaju glavama, obilaze oko svog partnera, pri tom ispuštajući krikove nalik na trubljenje. Kada pronađu partnera, crvenokapi ždralovi sa njim ostaju tokom cele sezone, a većina ptica ostaće verna svom izabraniku do kraja života.

Iako malobrojni, crvenokapi ždralovi se okupljaju u jata i žive u kolonijama. Mužjak i ženka gnezdo prave zajedno, svijajući ga blizu vode, među močvarnim rastinjem, trudeći se da ga drže podalje od gnezda ostalih parova iz kolonije. I na dva jajeta, koliko ženka obično snese svakog proleća, oboje leže na smenu. Posle trideset dana, kada se mladi izlegnu, ženka se stara da im obezbedi dovoljno hrane, dok mužjak preuzima obavezu da štiti podmladak, terajući nepoželjne goste što dalje od gnezda. Uprkos roditeljskoj brizi, često preživi samo jedno ptiče.

Snažna krila japanskog ždrala i njegov brz let omogućavaju mu da umakne grabljivcima, dok zahvaljujući kao koplje oštrom kljunu uspeva da se odbrani od iznenadnih napadača. Uprkos legendama, životni vek ovih krilatih lepotica iz azijskih močvara mnogo je kraći od milenijuma – ptice koje žive u divljini obično dožive tridesetak godina, dok one o kojima se brinu ljudi u rezervatima i zoološkim vrtovima mogu živeti i dvostruko duže.