Hrabri „Gavroš" stiže u Zrenjanin

Politika onlajn

19. 03. 2026. 09:46

Из представе „Гаврош” (Фото: Ервин Ковач)

Gavroš je lik iz romana „Jadnici” Viktora Igoa, dečak sa pariskih bulevara, koji se priključio revolucionarima u Junskoj revoluciji i tragično stradao od ruku kraljeve vojske, dok je sakupljao rasute metke palih vojnika ispred barikada, u pokušaju da pomogne revolucionarima. Na Lutkarskoj sceni Narodnog pozorišta „Toša Jovanović” u Zrenjaninu večeras od 18 časova premijerno će biti izvedena predstava za decu „Gavroš”, po tekstu dramaturškinje Aleksandre Jovanović i u režiji Sonje Petrović. Predstava je inspirisana delom „Jadnici” Viktora Igoa i namenjena je mlađem školskom uzrastu. Mala publika u gradu na Begeju predstavu može, takođe, premijerno da pogleda i u petak i subotu uveče u istom terminu na tamošnjoj sceni „Todor Manojlović”. Predstava „Gavroš” deo je programa „Pozorišna prestonica Srbije” u okviru projekta „Zrenjanin – Prestonica kulture Srbije 2025”. Total dizajn potpisuje Irina Somborac, kompozitor i dizajner zvuka je Nenad Kojić, dizajner svetla Nikola Zavišić…

Iako je većini ljudi na pomen „Jadnika” prva asocijacija lik Žana Valžana, zatim njegova usvojena kćerka Kozeta ili čak inspektor Žaver, linija priče malog Gavroša svakako može da funkcioniše kao zasebna novela ili duža pripovetka. Odlomak o Gavrošu nekada je bio sastavni deo školske lektire i postoji u zasebnom izdanju kao literatura za decu. U radu na predstavi autorska ekipa u Zrenjaninu koristila je dva izdanja: „Gavroš” (Viktor Igo, „Veselin Masleša”, Biblioteka „Lastavica”, Sarajevo, 1969) i „Gavroš” (Viktor Igo, „Bookland”, Beograd, 2011. u prevodu Rista Besarovića).

Svakodnevni život dečaka koga roditelji primoravaju da prosi za njih, koji retko posećuje dom, spava u oronulom spomeniku, jede na svaka tri dana i uprkos tome ide kroz tu svakodnevicu pevajući, spreman da pomogne onima nesrećnijim od njega, prekida se 5. juna 1832. godine, kada pobunjeni narod na sahrani generala Lamarka ustane protiv kralja i njegove vladavine. Viktor Igo u liku malog Gavroša, kao i u drugom književnom delu „Zvonar Bogorodičine crkve” pokazuje kako su velike ideje i ozbiljni pojmovi, bez izuzetka za sve. Za decu i odrasle.

Saradnja zrenjaninskog pozorišta sa rediteljkom Sonjom Petrović u godini kada Lutkarska scena obeležava 70 godina od osnivanja nije slučajna. Sonja Petrović je pre četiri godine u gradu na Begeju režirala „Pradevojčicu”, najnagrađivaniju predstavu u dugoj istoriji zrenjaninskog lutkarstva. Pamtimo je i po sjajnoj novosadskoj predstavi „Ko je ubio Dženis Džoplin?”

– Gavroš, dečak od 11 ili 12 godina, hrabar, šaljivdžija, tvrdoglav i pravedan. On je siroče, iako ima oca i majku, jer njegov otac ne mari za njega, a majka ga uopšte ne voli. Dečak kome je ceo Pariz dom, a spava u slonu, starom spomeniku iz doba Napoleona, ponekad ukrade, ali samo kad mora i nikada ne ćuti na nepravdu. Gavroš, lik iz Igoovih „Jadnika”, koji osvaja svojom neposrednošću i postaje, potpuno neočekivano, junak revolucije. U našoj predstavi Gavroš je junak koga je smislio dečak Danilo, kako bi ispričao priču o svojoj omiljenoj revoluciji, Junskoj revoluciji – kaže dramaturškinja Aleksandra Jovanović, dok rediteljka Sonja Petrović navodi.

–S namerom da deci približimo naizgled teške reči: solidarnost, revoluciju, pravdu, odgovornost, socijalne razlike, korupciju i vladavinu prava, priču o malom Gavrošu poverili smo njihovom vršnjaku, dečaku Danilu, jer Danilu je Junska revolucija omiljena revolucija. Ne samo zato što je nema u nastavnom programu nego zato što je njen glavni junak dete. Paradoksalno, njen istorijski domet

pomalo je nalik dometu deteta u savremenom svetu, nevidljiv, umanjen,

omalovažen, nepravedno zanemaren.

U predstavi „Gavroš” igraju Predrag Grujić, Nataša Milišić, Snežana Popov i Danilo Mihnjević.